Eksplozija pogoršala krizu žiteljima Bejruta: ‘Nemam više ni suza’

Naila Saba u uništenom baru i knjižari u kvartu Mar Mikhail u Bejrutu  
 (Al Jazeera)
Naila Saba u uništenom baru i knjižari u kvartu Mar Mikhail u Bejrutu (Al Jazeera)

„Mislim da mi je dosta“, kaže Naila Saba, dok stoji u ruševinama svog poslovnog prostora u Bejrutu.

„Osjetila sam eksploziju, vidjela vijesti i nisam se više mogla pomjerati. Iscrpljena sam. Više nemam ni suza“, kaže 42-godišnja suvlasnica i šefica knjižare-bara Aaliya, smještene u Mar Mikhailu, historijskom dijelu Bejruta.

Njenog pažljivo uređenog bara i knjižare više nema. Čelična vrata sa staklenim pločama izvaljena su u strahovitoj eksploziji koja je u utorak potresla Bejrut, ubivši najmanje 137, ranivši 5.000 i raselivši još 300.000 ljudi.

Komadići stakla izrešetali su unutrašnjost prostora poput metaka, a mnogi su se zabili u knjige. Stolovi i stolice su razbacani, vaze porazbijane, a cvijeće je rasuto po podu, prekrivenom kristalnom prašinom.

Eksplozija poput smrtne presude

Otvori za klimatizaciju su uništeni, a eksplozija je bila toliko jaka da je ogulila pločice sa zidova bara.

Šteta koju je pretrpjela ova knjižara slična je onoj koja je načinjena ostatku ovog kraja Bejruta, koji je nekada bio jedan od življih dijelova grada, koji siječe dugačka cesta koja vodi od centra grada ka njegovom istočnom dijelu.

Ulica je udaljena oko 500 metara od bejrutske luke, epicentra eksplozije, i paralelna je s njom.

Spašavanje i čiščenje Mar Mikhaila i Gemmayzea vodili su volonteri civilne zaštite i vojska susjeda sa lopatama i metlama

Već godinama, barovi, restorani, umjetničke galerije i prodavnice u kvartu borili su se sa sastave kraj sa krajem u jeku velike ekonomske krize u Libanu, u kojoj je domaća valuta izgubila 80 posto svoje vrijednosti.

A onda, tromjesečni karantin uveden zbog sprječavanje širenja korona virusa, dodatno je pogoršao njihove muke.

Za mnoge od njih, eksplozija koja je proparala njihovu boemsku zajednicu, historijske i živopisne ulice i zgrade, jednaka je smrtnoj presudi.

„Ovo je zaista zamarajuće“, kaže Saba, koja je bila u prvom redu u velikim protestima koji su u oktobru prošle godine pogodili Liban, u najvećem iskazivanju javnog nezadovoljstva zbog političke krize u zemlji.

„Ja sam revolucionar. Bila sam na ulicama od oktobra do januara, a onda nas je pogodio pad lire (libanska valuta), novac nam je ostao zarobljen u banci, a jedno što nam je preostalo bilo je da plaćamo kamete na crnom tržištu“, priča.

‘Zašto bismo ponovo otvarali?’

Saba je u proteklih nekoliko mjesec morala otpustiti osam od 20 radnika, a oni što su ostali, imali su kraće radno vrijeme.

„Borili smo se da osiguramo plate za sljedeći mjesec. Sada, prodavnica je raznesena i tako sam umorna. Pomislila sam ‘Odlično’. Nećemo više ni otvarati. Zašto bismo?“; upitala je.

Od države u bankrotu, teško je očekivati pomoć u ovako teškoj situaciji.

Spašavanje i čiščenje Mar Mikhaila i Gemmayzea vodili su volonteri civilne zaštite i vojska susjeda sa lopatama i metlama.

Saba ih je nudila čašicama viskija, a oni su ih, iako još nije bilo niti podne, rado prihvatali.

Napolju, na ulici, mnogi su mišljenja da ih su ih napali sopstveni političari, koji su znali da je 2.750 tona visokoeksplozivnog amonijum-nitrata uskladišteno u luci već šest godina, ali nisu učinili ništa dok se nije dogodila eksplozija.

„Objavili su nam rat, ova korumpirana država. Na nama je da počistimo nered. Znamo da nam oni neće pomoći. Njihovu pomoć niti ne želimo“, kaže za Al Jazeeru Roy Rached, 30-godišnji nezaposleni čovjek u fluoroscentnom prsluku i u rukavicama.

‘Terorizam bih shvatila, ali ovo je šokantno’

Animozitet između ljudi i države je tako veliki da su grupe čistača klicale dok su prolazile pored skeletona uništene zgrade u kojoj je bila smještena državna kompanija za električnu energiju, Electricite du Liban.

Demonstranti su se okupljali ispred te građevine mjesecima, žaleći se na isključenja struje i gubitke u iznosu od preko četrdeset milijardi dolara, koje je kompanija skupljala decenijama, bacajući naciju u dugove.

„Neka Bog spriječi vaš oporavak“, vikala je žena sa libanskom zastavom ispred uništene fasade zgrade, simbola korupcije.

Saba je volontere koji su čistili radnju nudila čašicama viskija, a oni su ih, iako još nije bilo niti podne, rado prihvatali

Kod većine stanovnika uništenog grada, devastacija od eksplozije brzo je izazvala bijes.

Činjenica da su državni zvaničnici, poznati po korupciji i labavom pristupu prema javnim interesima, znali za opasnost, ali nisu uradili ništa po tom pitanju, dovoljan je razlog za taj bijes.

“Užasnuta sam što je ovo rezultat čiste nepažnje i korupcije, a ne iskrenog terorističkog napada, koji bih i mogla shvatiti“, priča gnjevna Saba.

„Fundamentaliste mogu shvatiti. Ali ideja da smo cijelih šest godina u svakom trenutku mogli biti raznijeti i da niko nije ništa uradio? Čak ni neki zviždač? To je već šokantno“, kaže.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO