Država BiH ostavila Krajinu da se sama izbori s migrantskom krizom

Letva spašava Krajinu od trogodišnje nezaustavljive navale migranata, kojima su Bihać i Velika Kladuša posljednji “koridor” do Evropske unije, gdje ih čeka “blagostanje”. To je (tek) druga krajiška letva, prva je 1996. godine završila na glavi Harisa Silajdžića. Kladušanin Sead Karajić letvom po šoferšajbni autobusa punog migranata poslao je poruku vlastima u Sarajevu da i humanost ima granice, jer je u Krajini ugrožena i sigurnost  građana. Policijski i sudski dosjei govore o pljačkama, krađama, napadima na imovinu u izvedbi migranata.

Otpor ovdašnjih građana je razumljiv. Njima se pridružuju i izmorene kantonalne vlasti potpunom blokadom Unsko-sanskog kantona, pri čemu je prva i najvažnija protivustavna odluka “zabrana ulaska migranata na područje USK-a izvan trenutnog prihvatnog kapaciteta” i zabrana kretanja migrantima izvan migrantskih centara.

Braneći svoja, ugrožavaju prava migranata da se slobodno kreću, što je neotuđivo pravo svih u Bosni i Hercegovini. Tako kažu svi bh. ustavi – države, entiteta i Brčko distrikta, kao i Evropska konvencija o ljudskim pravima, koja je sastavni dio ovih ustava. Kako stvari stoje, nisu isključeni ni fizički sukobi. Nefunkcioniranje sistema, moguće je, probudit će i “druge karajiće”. Doduše, službenici Ministarstva unutrašnjih poslova USK-a reagirali su efikasno i, za sada, spriječili širenje međusobnih sukoba, ali stanje je daleko od normalnog. Kladušani po mjesnim zajednicama drže građanske straže, u Bihaću su u subotu održani deveti protesti po redu, ne žele migrante na svom životnom prostoru “ni pod razno”.

Gdje je teže – u Bihaću ili Velikoj Kladuši?

Migranti, očajni i bijesni zbog blokade ulaska u ovaj kanton, nasrću na policiju, blokiraju ceste. Više od 400 njih pobjeglo je iz migrantskih kampova i lutaju kantonom. Crveni križ pokušava spriječiti humanitarnu katastrofu i njegovi aktivisti traže “odbjegle” gladne migrante. Veliki sukob u kampu “Lipa” izbjegnut je zahvaljujući prisebnosti policije. Prethodno je došlo do korištenja vatrenog oružja, jer je migrant nasrnuo nožem na policajca. Policijski komesar USK-a Mujo Koričić najavio je povlačenje policije sa “Lipe”, jer mandat policije nije da uvodi red u kampu, iako je potpuno jasno da Međunarodna organizacija za migracije (IOM) ne može s nekoliko zaštitara održavati kućni red.

Neformalni vođa građanskih protesta u Velikoj Kladuši Enver Munjaković, na pitanje ko je od koga više ugrožen – migranti od građana ili građani od migranata – kaže: “Težak je odgovor na ovo pitanje.”

Munjaković je prije nekoliko dana na svom Facebook profilu ostavio dramatičnu poruku: “Krajino, shvati da si izdana od majčice Države” i adresirao problem na pravu adresu: “Jadni ste vi političari, zavukli ste gu..ce u mišije rupe, dok se ovaj jadni narod bori za slobodu, i vašu i svoju. Pa, nije li vas sram nedoći među ove ljude juče i danas i stati u njihove redove, vratiti bar malo dostojanstva i vjere ovim ljudima. Suze mi idu na oći kad vidim moje prijatelje, komšije, rođake kako se zajedno, rame uz rame, bore za slobodu.” Dotle je došlo da Kladušani ovo nazivaju borbom za slobodu.

Velika Kladuša ne može se adekvatno nositi s više od 3.000 izbjeglica i migranata, od kojih su dvije trećine bez smještaja, uz vlast koja se izbjegava baviti ovim pitanjem, kažu u ovom gradu. Istovremeno, poučeni incidentom s letvom, apeliraju na sve da odbace huškanje, govor mržnje i pozivanje na linč i nasilje koje dolazi sa društvenih mreža.

“Oni koji upravljaju državom moraju znati kakvo je stanje, brzo se moraju poduzeti mjere, jer bi kasnije moglo biti kasno. Migrantska kriza je sada sigurnosni problem broj jedan”, upozorava gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić. Ovo govori već tri godine, ali očigledno “u vjetar”.

Za premijera USK-a Mustafu Ružnića prepričava se anegdota da više vremena potroši na migrantsku krizu nego na vlastitu porodicu. Iako, barem za novinare, osokoljen posjetom novog, državnog ministra sigurnosti Selme Cikotića, trećeg od kako traje migrantska kriza, bio je direktan: “Zbog neefikasnosti  države, tri godine lomi se kičma USK-a.” Cikotić je obećao u diplomatskom staniolu “kvalitetniji proces kontrole krize, kretanja i boravka migranata”. I – otišao za Sarajevo. Tablice ministrovog službenog vozila tek što su napustile kanton, krenulo je nagore.

Policija kao koridor između dvije ‘zaraćene’ strane

U Velikoj Kladuši stanje je teže nego u Bihaću kada je riječ o “kolektivnom raspašoju” migranata, činjenice da ih je po ulicama daleko više nego u Bihaću nisu sporne. U Velikoj Kladuši vlada i administrativni haos – načelnik Općine Fikret Abdić u pritvoru je zbog sumnji za kriminal, a građani  su se samoorganizirali da se zaštite. Kladušani vode bitku za svoj prostor, što podrazumijeva i “tjeranje” migranata. Došlo se dotle da jedni drugima smetaju, a policija je fizički koridor između dvije “zaraćene” strane.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U Bosni i Hercegovini institucije vlasti u praksi provode nemoralnu igru pravne “ćorabake” u različitom tretiranju ljudskih prava koja su ustavna kategorija. Kao dva antipoda u driblanju ljudskim pravima imamo građane Bosne i Hercegovine i migrante, čija je pozicija i status ovdje paradoksalan i sluđujući. Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao posljednju nesretnu rutu na putu kao boljem životu, odnosno EU, ali boraveći ovdje, postaju ne samo žrtve, nego i sami, posebno u USK-a, pored najezde na ovaj dio države, ugrožavaju bh. građane činjenjem različitih krivičnih djela. Politička viktimizacija Krajine na primjeru migrantske “epidemije” proizvela je viktimizaciju kako njenih građana, tako i samih migranata. Vlasti USK-a, odlukom da potpuno blokira Kanton za migrante, izazvali su lavinu ocjena o neustavnosti takve zabrane, jer je sloboda kretanja zagarantirana.

Bh. vlasti u punom kapacitetu svojih resursa ne žele, što je stvar različitih politika, problem migranata staviti pod punu kontrolu. Osim toga, potkapacitirani sistem države ( šuplje granice, posebno istočna, odsustvo koordinacije nivoa vlasti i opći nerad i javašluk) zloupotrijebljen je na primjeru migranata, koji se danas u Bosne i Hercegovini nalaze u stanju opće dehumanizacije, jer bh. tronacionalna konstitutivna politika “gura” ovaj problem od sebe.

Pune tri godine migranti kao svoj isključivi cilj biraju USK, kao najbliži teritorij zapadnoj granici EU-u. Prvo diplomatski blaga, pa onda neprofilirano oštra, višestruko ponavljana upozorenja kantonalnih vlasti u Krajini prema Ministarstvu sigurnosti i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, čak i prijetnje da će “zatvoriti” Kanton, nisu izazvali adekvatne reakcije, pogotovo rezultate. Krajina tako tri godine “na svojim plećima” drži kompletnu nemoralnu državnu “politiku migracija”, koja je neradom državnih institucija projicirana iz Sarajeva. No, “Sarajevo” je samo administrativni centar, jer “ukupna” politika Sarajeva kroji se manje-više u Banjoj Luci i Mostaru.

Pitanje i odgovor čija su prava više ugrožena, prava migranata ili građana USK-a, podsjeća na grčku aporiju i “filozofiranje” o tome “šta je starije – koka ili jaje?”

‘Politički minderi su nas ostavili na cjedilu’

“Sarajevo, a pod tim mislim na ‘političko Sarajevo’ i političke mindere, opet nas je ostavilo na cjedilu. Sarajevo, odnosno državna politika, kompletnu migrantsku krizu gurnulo je na krajiška leđa i sve pripremilo da dođe do eskalacije nasilja jednih prema drugima. Štagod da se dogodi u Krajini, Krajišnicima je čista savjest. Ovo je ‘država ludaka’ – dok Milorad Dodik, uslovno rečeno, vrši etničko čišćenje manjeg entiteta [Republika Srpska] od migranata, njegovi federalni partneri, iz čijih redova dolaze dva posljednja državna ministra sigurnosti, svojim verbalizmima, rutini “vladara” i općenitom neradu proizveli su ovu dehumanizaciju migrantske populacije”, kaže jedan krajiški političar, koji, zbog nezamjeranja “svojima u Sarajevu”, želi ostati anoniman.

Dodaje rezignirano kako je “nadržavotvorniji dio Bosne i Hercegovine”, Krajina, poznata po dobrodošlici svima, gurnuta u nemoralnu, čak besramnu, barbarsku avanturu da “ratuje” s migrantima, u stihiji dešavanja čiji ishod je sve manje predvidljiv. Pri tome su ljudska prava i jednih i drugih marginalna stvar.

Krajiška kantonalna parlamentarka Vildana Alibabić (Naša stranka) ne krije svoj stav: “Osim što nas je državni nivo vlasti ponizio, ukidajući nam i 450.000 konvertabilnih maraka [oko 225.000 eura] pomoći, posebno smo izrevoltirani činjenicom da već tri godine, koliko traje migrantska kriza, nije definirana strategija upravljanja njom. Što se duže budu pitali Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Savez nezavisnih socijaldemokrata i njihovi sateliti, to će duže trajati naša agonija.”

Istina je jedna i potpuno jasna – krivci za migrantsku krizu nose odijela i kravate, smješkaju se pred kamerama i sjede u institucijama Bosne i Hercegovine. Niko ih ne može ih natjerati da rade svoj posao. Metastaza političkog nemorala, ogrezlog u šuplje priče i nacionalne narative, i na primjeru migrantskog problema u Bosni i Hercegovini dostigla je terminalnu fazu.

Izvor: Al Jazeera