Andrea Štaka: Žene moraju nadoknaditi 2000 godina nevidljivosti

Nakon svjetske premijere na ovogodišnjem festivalu u Berlinu, film Mare hrvatsko-švicarske rediteljice Andree Štake prikazan je u sklopu Takmičarskog programa 26. Sarajevo Film Festivala.

Treći dugometražni film Andree Štake, s Marijom Škaričić i Goranom Navojcem u glavnim ulogama, koji govori o Mare, ženi koja žudi za promjenama i nepoznatnim, priča je o stvarnim osjećanjima jedne majke, njenim istinskim dilemama, ženi koja voli dva muškarca te načinu na koji se odnos između dvoje ljudi mijenja kroz godine. U razgovoru za Al Jazeeru Andrea Štaka ističe da je njen fokus na emociji glavne junakinje i tihim nijansama naših života, a ne na velikoj drami.

“Može se reći da Mare živi od neke svakodnevnice, koja je možda banalna, ali meni bitna. Ta svakodnevnica je i brutalna i magična. Priča Mare je ispričana iz perspektive žene i filmski smo taj portret podvukli time što smo snimali na Super 16mm filmskoj traci, način na koji se Erol Zubčević približavao likovima, ritam filma, svjetlo, izbor scena, to je posebno u mom filmu.”

• Nakon Berlina, priliku da pogleda Vaš najnoviji film Mare imala je publika 26. Sarajevo Film Festivala. Kako ste doživjeli ova prikazivanja i kakve su bile dosadašnje reakcije?

Do sada sam doživjela publiku u Berlinu na festivalu i u Švicarskoj “live”, prije i nakon lockdowna, gdje smo krenuli u kinodistribuciju odmah nakon festivala. Publika do sada odlično reagira na film, pogotovo ljudi koji imaju afinitet za suptilne priče. U centru filma je žena, a toliko muškaraca je dobro reagiralo na film, vidjeli su sebe u Mare, u njenoj potrazi za slobodom unutar jedne porodice, svakodnevnice itd. Puno sam u zadnje vrijeme pričala o ženama, a kao publika su baš muški bili veoma aktivni.

• Ko je Mare u današnjem, savremenom hrvatskom društvu i koliko je ono zapravo još uvijek patrijarhalno?

Mare je skromna, moderna žena koja hoće da živi svoj život. Ona živi i u gradu i na selu. Ona živi u Švicarskoj, u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Mare voli svoju porodicu. Ona nema previše para, ali nije gladna. Ima snove i snagu i mogla bi više napraviti od svog života, ali prilagođava se suprugu. Za vrijeme filma to promijeni. Ne veliko, ne dramatično, ali u svoju korist.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Naš svijet je još patrijarhalan. Ali to se polako mijenja, samo treba vremena. Moglo bi malo brže ići, al’ hajde! Zapravo je logično i nezaustavljivo da se stare strukture moći, prioriteta i straha, koje su postavili bijeli stariji muškaraci, lome, jer nas drugih ima mnogo više. A žena 50 posto na ovoj planeti!

• O ženama govori i Vaš prvijenac Gospođica. Zbog čega ste odlučili ponovo raditi film o ženama?

Meni je to najnormalnija stvar na svijetu. Ja sam žena! Mi žene imamo mnogo toga za reći i moramo to nadoknaditi, jer nas dugo nije bilo u rampi. Nevidljive smo do sada bile manje-više, zar ne? Gdje nam je historija, gdje su naše napisane priče, pjesme, itd? Treba još puno, puno filmova o nama, sa nama ispred i iza kamera, da nadoknadimo 2000 godina nevidljivosti. Ma svugdje nas treba više, naša ženska iskrena mini invazija je potrebna.

• Zbog čega su Vam se Konavle pored Dubrovnika učinile kao idealno mjesto za snimanje priče o Mare?

Volim tu prirodu, lijepa je i divlja. To mi se sviđa. Kao neki western film. Ima i emocije u Konavlima, na granici su do Crne Gore, tu je težak rat bio, od Dubrovnika su daleko, iako zapravo nisu. Nekako su zaboravljene. Mislim da je Mare prvi autorski cjelovečernji film koji je sniman u Konavlima.

• Na filmu ponovo sarađujete sa Marijom Škaričić. Čime Vas je “osvojila” i zbog čega Vam se učinila idealnim izborom za ovu ulogu?

Intuitivna je, snažna, voli je kamera i odlična je glumica. Htjela sam napisati glavnu ulogu za nju.

• Koliko dugo je nastajao film i kako je protekao proces od pisanja scenarija, preko snimanja do postprodukcije?

Četiri godine. Pisanje je išlo brzo i intuitivno, budžet je bio skroman, htjeli smo s malom ekipom snimati, tako da smo vrlo brzo imali fondove i televiziju Arte/ZDF na našoj strani. Snimali smo osam sedmica, a godinu dana nakon toga film je premijerno prikazan na Berlin Film Festivalu.

• Nadate li se ponovo ovoj nagradi Srce Sarajeva koju ste prije 14 godine osvojili za film Gospođica?

Magična su sjećanja, ta noć prije 14 godina je neponovljiva! Ove godine ima mnogo debitantskih filmova, njih treba podržati, dati im hrabrost, perspektivu da rade dalje. Ali neka pobjedi najbolji film. Mislim da nikada nije dosta “srca” u životu.

• Pandemija COVID-a 19 donijela je mnoge promjene, a filmsku industriju u jednom trenutku potpuno paralizirala. Koliko će to utjecati na Vaš rad i kakva je dalja budućnost filma Mare?

Nisam sada u Sarajevu s ekipom, ipak ih je dosta iz Sarajeva (Erol Zubčević, Redžinald Šimek, Timka Grin, Amira Lekić, Igor Čamo, Safet Kutlovac, Damir Kustura), lijepo je dobiti uživo reakciju na film na kojem si radila četiri godine, ali to sada otpada. Kinodistribucija je već odavno u krizi, sada još više, ne znam šta će biti kada se kina u Evropi ponovo otvore, koje će filmove prikazati. Više ćemo ići na VOD mislim. Prvi izazov će biti kinodistribucija u Hrvatskoj koju planiramo ove jeseni ili naredne godine, zavisno od situacije s COVID-om.

Izvor: Al Jazeera