JNA program BIO 131S: Sistemsko uništavanje zdravlja Srebreničana

Rezultati istraživanja već početkom 1995. prezentirani su svjetskoj naučnoj javnosti člankom  prof. Tahirovića i njegovih saradnika u stručnom časopisu International Council For Control of Iodine Deficiency Disorders
Rezultati istraživanja već početkom 1995. prezentirani su svjetskoj naučnoj javnosti člankom prof. Tahirovića i njegovih saradnika u stručnom časopisu International Council For Control of Iodine Deficiency Disorders

Jedan od nedovoljno rasvijetljenih aspekata genocida u Srebrenici je zloupotreba naučnih istraživanja u funkciji uništavanja nesrpskog stanovništva u Podrinju 1992. – 1995. godine. Upravo to je bio naučni projekt JNA šifriran oznakom: BIO 131 S, čiji cilj je bio, kako će se pokazati – sistematsko narušavanje zdravlja stanovništva opkoljenih enklava kao priprema za njegovo uništenje.

Ovaj projekat nedovoljno rasvijetljen u javnosti bio je poguban skoro koliko i oružani napadi. Njegovo objelodanjivanje od suštinske je važnosti za dodatno potvrđivanje već dokazane genocidne namjere agresora. I to ne pred sudovima, nego u svjetskoj javnosti koja je već godinama izložena suprotnom narativu kojim se namjerava poljuljati vjerodostojnost dokazanih  činjenica.

Zločinačke namjere

Dakle, održavanje narativa zasnovanog na sudski dokazanoj činjenici da u Srebrenici jeste bio genocid, mora biti konstantan zadatak probosanskih snaga i naučnih krugova, jer je i djelovanje srpskih političkih i naučnih krugova i njihovih pristalica na Zapadu i u Rusiji u smislu negiranja sve intenzivnije i organiziranije. Neke nove „komisije eksperata“ plaćene iz Beograda i Banjaluke upravo sada kreiraju „nove istine“ o Srebrenici i Sarajevu. Lobiranje u međunarodnim krugovima donijelo je Nobelovu nagradu Peteru Handkeu upravo za dio opusa kojim on negira genocid, a neki poznati autori poput Jessice Stern nastoje omekšati svjetsku javnost prema ratnim zločincima svojim romantiziranim opisima haških robijaša. Stoga je od ključne važnosti neprestano rasvjetljavanje monstruozne zločinačke namjere. A upravo takve, zločinačke namjere sadržavao je projekat BIO 131 S u koje je upregnut tadašnji naučni potencijal JNA i beogradskih krugova.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Projekat nastao u krugovima JNA iskoristio je već poznate činjenice o sastavu vode i tla u području Srebrenice i Žepe tj. da su pijaća voda, a time i vegetacija i poljoprivredne kulture vrlo siromašne prirodnim jodom, neophodnim sa uspostavljanje stabilne funkcije organizma, a posebno bitnog za funkciju štitne žlijezde. Ova činjenica je zapravo poznata od davnina pa je gušavost – bolest izazvana poremećajem rada štitnjače zbog nedostatka joda – predstavljala vjekovni zdravstveni problem stanovništva tog dijela Podrinja. Sve do nakon II svjetskog rata, kada je vlast na temelju provedenih istraživanja problem riješila tako što je u ishranu stanovništva uvedena jodirana sol. Time je uspostavljen potrebni balans joda u organizmu i endemski problem je riješen. Zatim dolazi 1992. godina i ubrzo blokada enklava Srebrenica, Žepa i Goražde.

Kulminacija malignih bolesti

Bitan detalj za ovu priču je blokada dopreme hrane stanovništvu, a posebno – soli, što su pripadnici VRS vrlo pomno provodili. Ispostaviće se da su o tome postojale posebne naredbe. Svakodnevno ranjavanje stanovništva granatama i snajperima, izgladnjivanje, sprječavanje dopreme lijekova bili su dio seta klasičnih i specijalnih vojnih metoda ugrožavanja opsjednutog područja. Ali, izuzimanje soli iz ishrane stanovništva bio je poseban oblik biološkog djelovanja. Efekti su se vrlo brzo vidjeli. O teškim fizičkim i psihičkim posljedicama govorio je dr. Ilijas Pilav, hirurg srebreničke ratne bolnice.

„Tokom liječenja ne samo ranjenih, već i oboljelih od drugih bolesti primijetio sam kulminaciju malignih oboljenja do čega je došlo već 1994. godine. Pogotovo kod mladih ljudi. Ta oboljenja su uglavnom bila oboljenja štitne žlijezde i slično. To je mene navelo na  razmišljanje da je to izazvano planski. Znao sam otprije da je područje Srebrenice bilo endemsko po nedostatku joda. Međutim, gušavost je bila iskorijenjena jodiranjem soli. Upravo to tada su iskoristili neljudi. Ja sam 1994. godine napisao članak koji sam sredstvima veze doturio do Ljubljane i taj moj članak je dospio do Svjetske zdravstvene organizacije. Ljudi koji su se kasnije bavili tim informacijama otkrili su da je puno prije rata napravljen plan biološko-hemijskog djelovanja na području istočne Bosne zasnovan upravo na tome“, kaže dr. Pilav.

Na takvu situaciju reagirali su medicinski i naučni radnici u Tuzli. Pedijatar i profesor Medicinskog fakulteta u Tuzli dr. Husref Tahirović tada je organizirao dopremu uzoraka urina djece iz Srebrenice kako bi se ispitale anomalije o kojima govori dr. Pilav.

„Uspjeli smo ubijediti UNPROFOR da tada prevezu uzorke iz Srebrenice u Tuzlu uvjerivši ih da se radi o humanitarnoj i medicinskoj akciji u vezi sa djecom“, kaže prof. Tahirović. Dobijeni uzorci potvrdili su poguban uticaj deficita joda u ishrani srebreničke djece.“

Rezultati istraživanja već početkom 1995. prezentirani su svjetskoj naučnoj javnosti člankom  prof. Tahirovića i njegovih saradnika u stručnom časopisu International Council For Control of Iodine Deficiency Disorders.

 „Naši podaci jasno pokazuju da se nedostatak joda vraća kao problem u Srebrenici. Očit uzrok je prekid u dostavi jodirane soli koji nameće blokada konvoja pomoći. Zbog toga je 40.000 stanovnika grada izloženo riziku od posljedice nedostatka joda, uz ostale brojne štete koje uzrokuje rat. Naši rezultati pokazuju kako brzo i predvidivo promjene u snabdijevanju jodiranom soli mogu ponovo dovesti do rizika od IDD (iodine deficiency/nedostatak joda). Ovi rezultati služe kao upozorenje drugim regijama da otklanjanje nedostatka joda zahtjeva konstantnu pažnju,“ stoji u članku.

Naredba Generalštaba JNA

Iza ovih hladnih naučnih konstatacija odvijala se prava drama bitke za sol koju je vodilo stanovništvo. Kilometri pješačenja kroz minska polja i zasjede da bi se donio ruksak hrane i soli, šverc u režiji Holandskog bataljona i izvlačenje i zadnje marke od stanovništva za zrno soli… bili su uobičajeni načini.

„U jednom periodu išli smo preko jezera Perućac, prelazili u Srbiju, tamo smo krali so za posipanje cesta i donosili nazad… zatim to prosijavali da odvojimo pijesak,“ opsuje agoniju Edin Avdić, jedan od komandanata srebreničkih jedinica ARBiH.

Vrijeme je potvrdilo da je ova operacija srpskih snaga planirana mnogo prije rata. Osim što je u naučnim krugovima naknadno rasvijetljena svrha ranijih istraživanja kvaliteta i sastava voda u Podrinju, među brojnim dokumentima otkrivenim u zarobljenim arhivama JNA bila je i prepiska Generalštaba JNA i Komande 17. korpusa JNA (Tuzla) kojim je tada komandovao general-major Milutin Kukanjac.

U zaplijenjenoj „Informaciji“  (Broj: 19/52-71 od 19.03.1992. god) koju potpisuje Kukanjac, a upućena je Generalštabu JNA u martu 1992. godine stoji:

„Povodom postavljenog pitanja, u aktu kojim ste se obratili, izveštavam vas o sledećem:
Razrađivani program za planska okruženja civilnog nesrpskog stanovništva u podrinjskom slivu i odobreni BIO 131 S je kompletiran. Pristigli su nalazi vojnog stručnog naučnog tima koji je obavio ispitivanja i analizu pijaćih voda i izvorišta podrinjskog sliva.
Reč je o niskojodnim vodama, tako da izuzimanjem soli iz ishrane dolazi do niza poremećaja, tzv. endokrinih organa. A u psihološkom smislu lica doživljavaju konfuzije, labilnost, agresivnost i sklonost ka anarhiji, uspaničenosti i podesnosti za psihološku manipulaciju.
Analiza ističe posebno interesantnim u ovom pogledu region Srebrenica – Žepa.
Rečene analize kao osnov razrađenog programa dostavljamo ponovo na vašu procenu za primenu, pošto je reč o BIO-programu.
Po predmetnom dostavite zasebnu pisanu naredbu.“

Iz svega što je zatim uslijedilo u godinama opsade enklave, a koja je okončana genocidom, jasno je da je ta naredba stigla. Posebna upornost i pažnja srpskih snaga da iz svakog konvoja za Srebrenicu oduzmu sol te tragične zdravstvene posljedice te morbidne operacije potvrđuju njihovu uzročno-posljedičnu povezanost te potpuni „mengeleovski“ moralni kolaps srpskih naučnih krugova koji su operaciju osmislili.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO