Žalica: SFF je uvijek pomjerao granice i postavljao standarde

Svjetskom premijerom filma Koncentriši se, baba nagrađivanog bh. reditelja Pjera Žalice bit će otvoreno 26. izdanje Sarajevo Film Festivala. Treći je to dugometražni igrani film na koji je Žalica stavio svoj rediteljski potpis (nakon filmova Gori vatra 2003. i Kod amidže Idriza 2004.) i ujedino treći koji otvara najveći i najznačajniji filmski festival u jugoistočnoj Evropi.

“Teško je porediti iskustvo premijere prvog filma sa bilo čim poslije u karijeri. Mislim da sam imao sreću da je film Gori vatra imao svjetsku premijeru na velikom festivalu, u Locarnu, pred nekoliko hiljada ljudi i da je bio veliki uspjeh, stojeće ovacije, interes medija, publike, profesije… To iskustvo mi je pomoglo da premijeru na SFF-u dočekam bar malo mirnije. Ipak, bio sam lud od uzbuđenja, jer kod kuće je i najljepše i najteže. Sada, treći put, trebalo bi da je to već rutina, ali, na svu sreću, nije. To je ljepota našeg posla, svaki projekat je novi početak, povratak na nulu, iskustvo za sebe. Tako da sam, iako treći put otvaram SFF, vrlo uzbuđen i ponosan”, kaže Žalica na početku razgovora za Al Jazeeru.

Film je nastao u produkciji Obala Art Centra, SFF-a i TRT-a, u okviru zajedničkog projekta Sarajevo grad filma za globalne ekrane zbog čije je specifične prirode kompletan projekt – od ideje do scenarija spremnog za snimanje – realiziran u veoma kratkom vremenskom periodu.

Loše stanje bh. kinematografije

Filmovi Kod amidže Idriza i Gori vatra Pjera Žalicu su pozicionirali u sami vrh bh. kinematografije, no ipak je priliku da ponovo režira dugometražni igrani film čekao 15 godina. Na pitanje šta nam to govori o prilikama za rad filmadžija u BiH, kaže:

“To je mješavina različitih nesretnih okolnosti, pogrešnih odluka, više sile… Ne želim da živim u opravdanjima i razloge tražim u bilo kome ili čemu, možda je moglo bolje, možda i nije. Vjerujem da je to vrijeme iza mene.”

U isto vrijeme, stanje u bh. kinematografiji ocjenjuje kao katastrofalno i bez pandemije COVID-a 19 koja joj je zadala dodatni udarac.

“Kad je došla pandemija svi susjedi su, da o Evropi ne govorim, naročito dodatno podržali kulturu i umjetnost, ponajviše kinematografiju, a naši ‘lideri’ su odmah smanjili i ono malo jada što je kinematografija imala. Dok god ne vidimo kinematografiju i umjetnost uopšte kao razvojnu granu, dok god je posmatramo kao luksuz, imaćemo problem i pripadati zaostalim društvima na pragu primitivizma. Bojim se da smo mi taj prag već prešli, jer smo u sve to zamiješali potpuno zaostao etno-klerikalni koncept. Nadam da koprodukcije nisu naša budućnost, jer se bojim da je onda neće biti. Budućnost su TV, nove web-based platforme i  kinematografija kao dio tog uzbudljivog procesa. Sa pristupom i politikom koju imamo nama u toj priči nema mjesta”, zaključuje.

“U poređenju sa ustaljenom profesionalnom praksom ovo je bio potpuno lud proces. U januaru sam počeo pisati sinopsis, a u oktobru snimao film. Uobičajeno taj proces traje oko dvije, tri godine. To je vrlo izazovno, teško je, ali i uzbudljivo. Imao sam punu podršku producenata koji su formirali kreativnu atmosferu, ukazali mi povjerenje i dali punu slobodu u krajnjim odlukama. Hvala im na tome. Inače, ovo je priča koju sam ‘vrtio po glavi’ već neko vrijeme, mislio sam da ću najprije snimiti film Praznik rada, za koji imam razvijen scenario i veći dio finansiranja, a nakon toga se posvetiti Babi, ali, eto, ispalo je obratno. Nije mi žao, naravno”, pojašnjava, dodajući kako će ovakva praksa nastanka filma vjerovatno postati standard koji će vremenom biti sve manje neobičan.

“Naročito ako naše televizije i streaming platforme agresivnije uđu u produkciju igranog programa, ako koprodukcije počnu odumirati, što će se, vjerovatno, i desiti”, kaže.  

Crna komedija 

Film Koncentriši se, baba je crna komedija kojom Žalica donosi priču o porodici koja se u posljednjim danima mira u Sarajevu posvađa zbog naslijeđa nad posteljom umiruće majke. Sniman je u oktobru i novembru prošle godine u Villi Atelier, nekadašnjem ljetnikovcu sarajevske porodice Despić i ateljeu kiparke Ive Despić, u sarajevskom naselju Mošćanica.

“Snimali smo u oktobru i novembru, vrlo nezgodno vrijeme za snimanje, imali smo vrlo malo vremena i jako ograničen budžet, što je dijelom i utjecalo na glumačku podjelu, jer je nekim kolegama i kolegicama to bilo nešto na šta nisu mogli pristati. To je malo uzdrmalo tim, ali zbilja ne bitno. Iznenađujuće lako i bez potresa smo to prevazišli i naprosto uživali”, govori Žalica.

“Od početka je bila fantastična atmosfera, jako lako smo radili i to u impresivnom tempu, a ipak smo se zabavljali, sa seta smo išli kući umorni, ali puni snage i inspiracije za slijedeći dan. Iako je vrlo stresno raditi sa malim budžetom, u kratkom vremenu, bilo mi je to tako dobro iskustvo da bih ga sa ovakvim timom bez razmišljanja ponovio. A tim se formirao na principu međusobnog uvažavanja i dugogodišnje želje da radimo zajedno. Tim formiran na takvim temeljima je tvrđava. Ne samo glumački, koji se najviše vidi, i o kojem i ja najviše govorim. Taj tim su i direktor fotografije Almir Đikoli, scenografkinja Sanda Popovac, kostimografkinja Sanja Džeba, rasvjeta braće Kutlovac, tonska ekipa Predraga Dodera, postprodukcijski tim, montažer Redžinald Šimek, dizajner tona Igor Čamo, svi, baš svi”, dodaje.

Iako svi njegovi filmovi, direktno ili indirektno, imaju veze s muzikom, Koncentriši se, baba nastao je bez direktne muzičke inspiracije.

“Mada, vrlo rano se, prije snimanja, kao ideja za diskretni muzički lajtmotiv pojavila pjesma Zarjavele trobente sarajevske grupe Kongres, koju su napisali Adam Subašić Cupi i pokojni Aljoša Buha. Formirali smo ad-hoc band, imali muzičke probe na kojima smo svirali Trobente. U tom bendu su bili Izudin Kolečić, bubanj, Dino Šukalo, gitara i Lidija Kordić, mlada, odlična glumica i jednako dobra pjevačica, koja je na koncu i otpjevala pjesmu u filmu. Osim tog songa, muziku za film je komponovao Dino Šukalo”, otkriva nam.

Distribucija filma u vremenu pandemije

Razvoj, pripreme, snimanje i montaža prve verzije filma bili su završeni početkom godine, no pandemija COVID-a 19 dijelom je utjecala na tempo završne obrade filma. Osim toga, sigurno je da će pandemija negativno utjecati na distribuciju filma.

“Tu ćemo vidjeti šta će biti, teško je procijeniti u ovom trenutku. Ako je suditi po trendovima našeg bahatog odnosa prema epidemiološkim mjerama, onda je ‘mrka kapa’. Ali, ako se civiliziramo, shvatimo da je nošenje maske i distanca kultura ponašanja, pristojnost, izraz poštovanja prema zdravlju, onda bi moglo biti i bolje”, kaže.

Ambicija je, dodaje, da nakon premijere na SFF-u film vidi što više ljudi.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Vjerujemo da je takav da bi mogao da privuče publiku, ali kako to napraviti u uslovima padnemije je izazov i nepoznanica. Uvjeren sam da će producenti filma i u tako izazovnim i komplikovanim vremenima napraviti prave odluke i naći efikasna riješenja. Sarajevo Film Festival je uvijek pomjerao granice i postavljao standarde, i u ratu, kad je ipak bilo još komplikovanije nego danas, pa će i ovaj put. Siguran sam da će Miro Purivatra i ekipa ponovo pokazati na koji način se prilagoditi i kako efikasno funkcionirati u ovim potpuno novim, šokantnim uslovima pandemije. Samo se nadam da će i narod shvatiti koliko je stanje ozbiljno, da nema zezanja i da se trebaju ozbiljno, odgovorno prema drugima i sebi pridržavati epidemioloških pravila, koja su za kratko vrijeme već postala civilizacijski minimum. Dakle, ne znam do koje mjere će za film biti efikasna standardna kinodistribucija, ali nove tehnologije su otvorile nove, fantastične mogućnosti kako dovesti film do gledaoca”, pojašnjava.

A koliko je pandemija paralizirala kinematografiju vidljivo je i na primjeru njegovog filma Praznik rada – filmskog projekta koji praktično spreman stoji u ladici, jer je za njegovu realizaciju neophodna povoljna epidemiološka situacija.

“Praznik rada je trenutno žrtva pandemije. U trenutnim oklnostima ga je nemoguće realizovati, baš zato što je velika koprodukcija. Ništa i niko ne može doći, niti otići iz BiH, u tim okolnostima se ne može raditi. Nadam se da će se do sljedećeg proljeća okolnosti popraviti i da ćemo snimiti i završiti film do kraja 2021. Pored toga pišem TV seriju, baziranu na meni vrlo zanimljimim događajima u Bosni i okruženju u 17. vijeku, za vrijeme Osmanskog carstva”, kaže Žalica na kraju razgovora.

Izvor: Al Jazeera