Mušinović: Umjetnost je jedino pribježište u nimalo ružičastoj stvarnosti

Od 15 do 28. jula organiziramo projekcije pet filmova pod nazivom „AJB DOC@Konjic“, kaže Benjamin Mušinović (Ustupljeno Al Jazeeri)

Centar za kulturu „Narodni univerzitet Konjic“, na čelu sa Benjaminom Mušinovićem, u okviru kojeg djeluju još i Gradska biblioteka, Zavičajni muzej i Rodna kuća Zuke Džumhura već niz godina izdvaja se kao uspješna kulturna institucija i sredina koja ne mari za izgovore, nedostatak sredstava i prepreke, pa se čak i u okvirima svjetske pandemije nastavlja s organizacijom raznovrsnih kulturnih aktivnosti.

U razgovoru za Al Jazeeru Mušinović priča da mu je glavna inspiracija ljubav prema poslu i generalno kulturi i umjetnosti, a dodatna olakšica u činjenici da Konjic ima izuzetno bogatu kulturnu teatarsku, muzičku, likovnu i književnu scenu.

  • Konjičko kulturno ljeto i Festival glumca su prepoznati mnogo izvan okvira Vašeg grada. Odakle dolazi inspiracija i kako uspijevate pronaći podršku za takve projekte, kako od vlasti po pitanju finansiranja tako i od publike?

– Svijet ne počiva isključivo od nas i intimno sam zahvalan jer mi je dato da u mom gradu provejava duh velikana, čija su kozmopolitska znanja darovana svima nama. Inspiracija je u naslijeđu kojeg baštinimo u djelima Kasima Prohića, Zuke Džumhura, Vitomira Lukića, Pave Anđelića, Mehe Rizvanovića, Pere Mužujevića, pa sve do posljednjeg bosanskog bogumila Laze Drljače. Bit ću sretan i ponosan ako ostavimo jednu malu „crticu u pamćenju“ u odnosu na učitelje koje smo pomenuli.

Kada je u pitanju podrška pokušavamo stvarati podlogu za kvalitetne artističke i obrazovne sadržaje koje dijelom finansiramo uz podršku Općine Konjic, resornih ministarstava prema kojima apliciramo na javne pozive, te razmjenom iskustava sa sličnim i srodnim partnerskim institucijama i organizacijama, kako u Bosni i Hercegovini tako i van nje, i to sudjelujući s programima koje imamo u vlastitoj produkciji. Koristimo priliku da učimo jedni od drugih i na temelju ostvarenih prijateljskih relacija sa institucijama kulture, nezavisnim umjetnicima i saradnicima ostvarimo gostovanja na obostrano zadovoljstvo, te na taj način učinimo repertoar „Konjičkog kulturnog ljeta“ i drugih sadržaja bogatijim, kvalitetnijim, progresivnijim.

Ipak, najdragocjenije vrijednosti koje nas inspirišu je odgovor publike na sve što radimo. Nekako osjećamo da je naša misija uspjela kada vidimo sretne i zadovoljne ljude, koji, odlazivši iz sale ponesu lijepo raspoloženje i ozaren osmijeh na licu. Umjetnost je prevashodno u današnjoj, nimalo ružičastoj, stvarnosti jedino pribježište, gdje zajednički kreiramo drugačiji, ljepši svijet.

  • Okolnosti vezane za pandemiju korona virusa su utjecale na ovogodišnju organizaciju Konjičkog ljeta u smislu programa i aktivnosti. Šta je od prvobitnog plana uspjelo opstati i kako prevazilazite novonastale izazove?

– Mi niti jednog trenutka nismo prestali raditi. Javna okupljanja i programi koje predstavljamo pauzirani su, kao i čitav svijet, početkom marta ove godine. Orijentisali smo se na uređenje enterijera, stekli nove vještine kojima smo ambijent našeg radnog prostora učinili ugodnijim. Moram priznati da je teško jer smo brojne planirane programe, koji se odnose na saradnje na nivou regionalne scene, pa i iskustva koja imamo sa umjetnicima iz Europe, morali odgoditi.

Do sada smo na „Konjičkom kulturnom ljetu“ priređivali programe kojima smo uglavnom pokušavali osvježiti prostor ispred najljepše scenografije koju imamo u Konjicu, a to je naša ćuprija, gdje smo priređivali performanse, izložbe, koncertne i teatrske sadržaje.

Na redovnom repertoaru „Konjičkog kulturnog ljeta“ ranije su bili afirmisani izvođači iz regije, prisjećam se između ostalog, sjajnog koncerta Nevernih Beba, a bila nam je čast da smo ugostili i „Projekt Khor UtreCht“, američku asocijaciju horova „Village Harmony“, sjajne muzičare, naše saradnike iz Belgije, Holandije, Njemačke… Zbog nedostatka sredstava i otežavajućih okolnosti pri prelasku granice, nećemo biti u prilici da obnovimo ranija iskustva sa umjetnicima koji dolaze van Bosne i Hercegovine, ali svi programi koji su opstali, na zadovoljstvo naše publike, su uspješno realizovani i u planu su neki noviteti, koji će eksperimentalno u ovoj godini biti prezentirani.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Od  prvog juna 2020. priredili smo otvaranje „Konjičkog kulturnog ljeta“ izložbom fotografija autorice Adile Jazvin iz Konjica, predstavili knjigu ratnih sjećanja i uspomena Melihe Hebibović, obilježili jubileje književnih stvaralaca iz našeg grada, Ekrema Macića i Esada Bajića, predstavili knjigu dr. Enise Gološ, a prvom samostalnom izložbom Jasmina Smajića predstavljena je umjetnost konjičkog drvorezbarstva. Priredili smo projekcije filmova u saradnji sa distribucijom Una film, te najljepša izdanja turske kinematografije u saradnji sa Yunus Emre Institutom, a srednjoškolska scena AP „Neretva“  premijerno je izvela Molierev „Žorž Darden“ (George Dandin). Radionicom „Muzejske priče-ljeto u muzejima“ u saradnji sa EU Info centrom završili smo repertoar Konjičkog ljeta za juni.

Kada je u pitanju pandemija, poduzeli smo sve propisane mjere dezinfekcije i distance u prostorima koji pripadaju Narodnom univerzitetu Konjic. Našoj publici putem online platforme predstavili smo kulturno-edukativne sadržaje koji se odnose na eksponate naše muzejske zbirke, preporuke za nove naslove iz bibliotečkog fonda u odjeljenjima za odrasle i djecu, a jednom sedmično predstavljamo nacionalne spomenike sa prostora općine Konjic, kroz priču o njima i prateći crtež našeg akademskog grafičara Dine Džumhura. Sa velikim entuzijazmom fotograf iz Konjica, Vehid Šišić već godinama bilježi sve lijepe priče iz kulture i umjetnosti. Zavirili smo u njegov arhiv i na našim kanalima evocirali uspomene kroz fotografije o realiziranim projektima iz predhodnog perioda.

  • Kako će trenutna situacija utjecati na Festival glumca sada i u budućnosti?

– U normalnim okolnostima Festival glumca bi bio već završen, jer smo repertoar planirali od 26. maja do 15. juna. Nisam siguran da ćemo ove godine realizovati regionalni program, a imali smo namjeru pa i dalje komuniciramo sa našim partnerima s nadom da ćemo ponovo ostvariti gostovanje iz Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije i Hrvatske.

Obzirom na nedostatak sredstava obratili smo se institucijama i partnerima s kojima uspješno surađujemo već sedam godina. Prijatno smo iznenađeni pozitivnim odgovorom od strane većine pozorišnih produkcija iz Bosne i Hercegovine.

Teško je bilo šta predvidjeti u ovim okolnostima, gdje nažalost mnogi ljudi ostaju bez posla. Nadam se da će festivali generalno, opstati, ali će biti nužno da se reduciraju po obimu što ne znači da ćemo izgubiti kvalitet. Mislim da će umjetnici iz svog ugla detektirati sve aktuelne probleme današnjice i dati im novu dimenziju, stvarajući i donoseći sasvim nove poetike.

  • Uspješno pokazujete da se kultura može i mora decentralizirati, ali isto tako se obraćate svim društvenim skupinama, od najmlađih do najstarijih. Osjetite li pozitivan društveni pomak u odgovoru na Vašu akciju u odnosu na početke?

– Na samom početku osjećao sam izvjesnu dozu skepse od strane ljudi koji imaju velike predrasude prema manjim sredinama. To se znatno mijenja. U mom gradu možete vidjeti ljude koji dolaze sa različite merdijana i paralela. Oni pokazuju veće oduševljenje i sa njihove distance mogu kvalitetno uočiti kako je čist grad, kako je privilegija u dvadeset prvom stoljeću kupati se u vodi koju možete i piti.

Razmišljao sam šta mogu da uradim da ovaj mozaik upotpunim. Odlučili smo da sve ono što uradimo ima zavidan nivo i kvalitet, jer naša publika i naši gosti to zaslužuju. Svi naši gosti ponovo nam se rado vraćaju.  Mogu svjedočiti da dolaze i sa kvalitetnijim predstavama jer osjećaju odgovornost prema publici, koja je već stekla navike i podigla ljestvicu očekivanja.

Mnogo je lakše nego na početku. Umjetnici komuniciraju i promoviraju Konjic kao mjesto gostoprimljivih ljudi u cijeloj regiji. To je najvažnije da naši gosti prenose iskustva koja dožive ovdje. Neuporedivo je veće interesovanje umjetnika, ansambala i institucija koja nam sada same šalju pozive u želji da ih ugostimo.

  • Osim regionalne pozorišne scene ove godine publici ste odlučili ponuditi i nešto drugačiji filmski i dokumentarni program. Otkud ta dodatna raznolikost?

 – Jedna od najvažnije djelatnosti naše kuće je kino-prikazivačka. Mnogo smo radili na projektu obnavljanja kino-opreme i danas smo stekli nivo da možemo predstaviti aktuelnosti svjetske kinematografije. Surađujemo sa najznačajnijim distributerima, ali se istovremeno trudimo da odamo priznanje domaćim filmskim autorima koji su svojim nagradima i uspjesima internacionalizirali bh. kulturnu scenu.

Imamo obavezu i odgovornost prema tradiciji koja postoji u našem gradu. U Konjicu je djelovao foto-video klub. Ime našeg grada prenosili su autori, uglavnom dokumentarnih filmova: Dino Kassalo, Senadin Begtašević, Sead i Zlatko Đikić, Zoran Krezić i drugi. Ima danas mnogo mladih autora koji možda nisu dovoljno organizovani ali stvaraju fascinantne video uratke i gotovo profesionalno bave fotografijom. Mnogo rade na promociji potencijala koje Konjic može ponuditi čitavom svijetu.

Razmišljao sam o našim tehničkim mogućnostima, pomenutoj tradiciji, aktuelnom radu današnjih stvaralaca u Konjicu i kako bi bilo lijepo i važno da se lokalna kulturna scena osnaži programom dokumentarnog  festivala, održanog u samo 40 minuta udaljenom nam glavnom gradu. Teme koje provejavaju na repertoaru AJB DOC Film Festivala senzibilizirane su za život običnog čovjeka, a i mi smo prirodni, normalni i skromni ljudi, imamo empatiju prema dugom i drugačijem. Organizatorima hvala za razumjevanje jer su pozitivno odgovorili te ćemo imati projekcije pet filmova pod nazivom „AJB DOC@Konjic“ od 15 do 28. jula 2020.

  • Može li se publika dodatno educirati i senzibilizirati za određena pitanja kroz dokumentarni film?

– Sve te sjajne životne priče koje donosi AJB DOC za mene imaju jednu temeljnu misiju, a to je da sagledaju stvarnost onakvom kakva jeste, da oslikaju živote onakvima kakvi su, da aktualiziraju probleme koje uporno svijet ne želi riješiti i možda što je najvažniji u misiji jednog stvaraoca dokumentarnog filma, da se omogući da u eter ode riječ i da se čuje glas „običnih ljudi“.

Proživjeli smo teška iskustva i dio smo tih priča. Želimo, ako ne sada onda u budućnosti, prirediti prateće razgovore o svim filmovima koje dobijemo, jer smatramo da je ta živa interakcija u kojoj ćemo slušati aktere i stvaraoce, te našu publiku najbolji model edukacije, kako za  vlastito, tako nadam se i za njihovo iskustvo.

  • Šta biste savjetovali drugim i manjim sredinama po pitanju istrajnosti u organizacije kulturnih aktivnosti?

– Mislim da ne smiju odustajati, da sve što rade u vlastitoj produkciji moraju nuditi i prezentirati i na temelju našeg iskustva boriti se za decentralizaciju kulture. U centru ima sjajnih stvari ali mislim da mi nismo dovoljno istrajni, organizirani i udruženi.

Izvor: Al Jazeera