Strah od terapije, bolesti i sistema

Strah je glavna emocija koja se osjeti kada uđete u tunel Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu (KCUS), iako je ljudima tada potrebna nada više nego ikada.

Naime, hladni tunel predviđeni je ulaz u KCUS za osobe koje su onkološki pacijenti i dolaze na životno-neophodne terapije u vrijeme vanrednih mjera zbog korona virusa.

Na drugim ulazima postavljeni su kontrolno-trijažni šatori gdje se provjeravaju tjelesna temperatura, razlog posjete kliničkom centru, historijat putovanja osobe – sve zbog kontrole moguće zaraženosti virusom koji izaziva bolest COVID-19 i koji je preplavio svijet.

Bosna i Hercegovina, pa time i glavni bolnički centar u državi, nije jedina koja je uvela posebne mjere uslijed pandemije. No, nameće se pitanje koliko su ispravne pojedine odluke i koliko one štete pojedinim ljudima, pacijentima, osobama koje su na dugotrajnom i jako teškom procesu liječenja i oporavka.

Spomenuli smo strah. No, ovdje nije riječ samo o strahu da li će terapija po koju su krenuli biti djelotvorna. Ovi ljudi strahuju kako bi njihov jako narušeni imunitet mogao otvoriti put novim bolestima sa kojima se, možda, ne bi imali snage boriti.

Jako strujanje zraka koje prolazi tunelom, ispušni gasovi vozila, stajanje u redu po nekoliko sati dok se čeka trijaža ili dok se vrati prevoz, samo su neki od faktora koji pogađaju ove ljude. Kada osoba dođe na terapiju, ukoliko je neko prati i osigurava prevoz, ona mora sama čekati dok se vozilo ne parkira jer nema mjesta za ostavljanje automobila u tunelu. Jednako tako se čeka i dolazak po okončanju pregleda ili terapije.

Ali, ne strahuju oni samo od bolesti i uvjeta u kojima čekaju… Strahuju govoriti kako im je tu, jer ne žele da dožive eventualne posljedice svog ukazivanja na propuste u organizaciji najveće zdravstvene klinike u državi.

„Nemoj mene molim te, valja meni ovdje dolaziti dugo“, govori nam tiho jedna pacijentica dok čeka na onkološku terapiju.

„Nije lako ovdje stajati, čekati, strahovati za sve. Još da me zapamte, da sam nešto rekla – neka, hvala.“

Dalje nam govori, sve uz molbe da je ne snimamo ili ne fotografišemo, kako ona ima sreće jer je iz Sarajeva i ima nekoga ko će je dovesti i vratiti kući brzo, no „kako je onima koji dolaze iz daljine“, izgovara pitanje-odgovor, navodeći kako zna slučajeve kada pacijentice i pacijenti satima putuju iz daljih dijelova BiH, a zatim satima čekaju da dobiju terapiju, te se isti dan, ili noć, vraćaju…

Druga sagovornica kaže kako dolazi na terapiju već nekoliko mjeseci, kako terapija i čekanje nije toliki problem, koliko je čekanje na trijažu. Ukazuje nam i na druge probleme koje onkološki pacijenti imaju.

„Ako želite neki drugi pregled, recimo kod oftamologa ili slično, onda idete sa drugim pacijentima i prolazite istu trijažu. Znači, stojite u redu, u grupi ljudi koji ne drže razmak i strahujete od okoline. Niko ne kontroliše te redove, niko ne ukazuje da morate držati razmak, da ima ljudi kojima i obični kašalj može napraviti velike probleme.“

„Zatim, ljudi su neupućeni. Ne znaju gdje se ide na terapiju, guraju se tako i na kraju saznaju da su na pogrešnom mjestu. Zaista, ne tražimo puno, ne tražimo skoro ništa, samo da se možemo normalno liječiti“, ističe ova pacijentica.

Uvjerili smo se da je tako: na glavnom ulazu je postavljen šator za trijažu i kontrolu gdje se mjeri tjelesna temperatura i ispunjava upitnik. Situaciju u redovima, bilo ovdje ili u tunelu, prate poslovično malo zainteresirani radnici osiguranja.

U tunelu su i pacijenti koji čekaju dijalizu, strpljivo sjede u vozilima koja ih dovoze iz dana u dan, na ciklus terapije koja im život znači.

Senka Fejzović, predsjednica Upravnog odbora udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa, ističe kako je riječ o veoma ranjivoj kategoriji ljudi:

„Prije svega, ovdje je potrebno razumijevanje da su to osobe sa slabim imunitetom čije se zdravlje lako može narušiti. Naravno, razumijemo kako je riječ o vanrednoj situaciji u kojoj se nalazi cijeli svijet, kako je pažnja skrenuta na novi virus. Naše udruženje okuplja članice iz Sarajeva, a povezani smo sa mnogima iz cijele BiH koje dolaze na terapije i nadamo se kako će se situacija u cijelom zdravstvenom sistemu popraviti.

Naše članice govore kako strahuju od tunela gdje čekaju trijažu i odlazak na terapiju. Kao što sam rekla, ovo je veoma ranjiva kategorija sugrađana, a koja može imati problema i od vjetra ili hladnoće u tunelu.“

Od KCUS-a smo tražili komentar i objašnjenje trenutne situacije kada je riječ o radu sa bolesnicima koji nemaju COVID-19, koji su na dugotrajnom liječenju i tretmanu ili koji čekaju na hirurške zahvate, ali do zaključenja teksta odgovore nismo dobili.

Srbija: Povratak na pred-koronu

Tokom vanrednog stanja u Srbiji, naročito prvih nekoliko sedmica, pacijentima koji boluju od drugih bolesti, bio je znatno otežan pristup zdravstvenim uslugama, a mnogi su dobijali preporuke da ne dolaze bez preke potrebe, dok su mnogi specijalistički i kontrolni pregledi, kao i operacije koje nisu hitne, bili otkazani. Ipak, građanima, koji moraju redovno da primaju terapiju, poput onkoloških pacijenata ili bubrežnih bolesnika, ove usluge su pružane i tokom vanrednog stanja.

Sada se, kažu sagovornici Al Jazeere, situacija polako vraća u normalu. Preciznije rečeno, na stanje prije proglašenja epidemije korona virusa. Bolnice koje su bile namijenjene samo liječenju pacijenata oboljelih od COVID-a 19, sada se jedna za drugom otvaraju za ostale pacijente, kojima se, prije ulaska u objekte mjeri temperatura daljinskim toplomjerom i obavezni su da nose maske.

Dodatni problem je i što bivše COVID  bolnice prije vraćanja u redovnu upotrebu treba detaljno dezinficirati, što takođe zahtijeva vrijeme.

Predsjednik Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije Rade Panić za Al Jazeeru kaže da je širom Srbije u zdravstvenim ustanovama počeo postepeni povratak u redovni program: “Počinje da se radi dijagnostika, operacije, ali se sve to dešava bez nekog plana i instrukcija iz resornog ministarstva, iako epidemija i dalje traje, a novoobolelih ima svakodnevno”.

“Mi smo u bolnici u Kraljevu počeli sa operacijama pacijenata obolelih od karcinoma, ali ne i ostale hirurške intervencije, dok se u nekim ustanovama u Srbiji radi sve”, dodaje Panić, inače anesteziolog u Opštoj bolnici u Kraljevu.

Predsjednica Nacionalne asocijacije liječenih od raka Đerđi Šarić kaže da se stvari polako vraćaju u redovne tokove, ali da je potrebno vrijeme za povratak, kao što je bilo potrebno vrijeme da se ljudi naviknu na vanredne okolnosti.

Prema njenim riječima, tokom vanrednog stanja ipak je došlo do zaostatka u pružanju terapije, pa je sada to prioritet, dok se pacijentima liječenim od raka savjetuje da, ukoliko se dobro osjećaju, sačekaju malo sa dolaskom na redovnu kontrolu. “Da ne bismo zagušili laboratoriju, ultrazvuk i ostale službe, da ne napravimo velike liste čekanja, moramo naći način da se to sve ponovo uhoda”, kaže Šarić.

Dodaje da je to slučaj prije svega u bolnici u Somboru, gde je zaposlena kao ljekar, ali da je u redovnim, sedmičnim online kontaktima sa kolegama onkolozima iz čitave Srbije i da nisu prijavljivali probleme u poslu.

Terapiju su tokom vanrednog stanja redovno primali i bubrežni bolesnici u Srbiji, kažu za Al Jazeeru u Savezu organizacija bubrežnih invalida. “Jedna preskočena dijaliza, povećava smrtnost za 30 odsto”, objašnjava predsjednik ove organizacije Ljubinko Todorović.

Ipak, ako su terapije bile redovne, okolnosti, kaže, nisu. Pacijenti koji su išli na dijalizu u određene zdravstvene ustanove, morali su da idu na druga mjesta, ako su te ustanove bile proglašene za COVID bolnice.

“Tako su, na primer, bubrežni bolesnici iz Pančeva, gde je bila formirana COVID bolnica, prevoženi u Zrenjanin i Smederevo na dijalizu. Problem je, međutim, što su tamošnje bolnice imale svoje pacijente, koje su orale da opslužuju danju, pa su pacijenti iz Pančeva, zajedno sa medicinskim osobljem, noću prevoženi u ove gradove na dijalizu. U Beogradu su pacijenti iz Zemunske bolnice i kliničko-bolničkih centara ‘Dragiša Mišović’ i ‘Zvezdara’ prevoženi u druge zdravstvene ustanove u prestonici”, kaže Todorović.

Bojana Marković iz Udruženja za borbu protiv dijabetesa “Plavi krug” kaže da je ona već bila na redovnom pregledu, ali da nije ista situacija u svim bolnicama. Preporučuje pacijentima da zovu zdravstvene ustanove gdje se liječe i provjere kakva je situacija, pošto neke ustanove, koje su bile COVID bolnice, još ne primaju pacijente ili ne zakazuju preglede, u nekima važi stari uput za specijalistički pregled, dok druge traže nov.

To potvrđuje i Rade Panić, navodeći da u nekim ustanovama čak ne važi ni ranije zakazani termin, nego se pacijenti upućuju da traže novi.

Iz Ministarstva zdravlja Srbije nismo dobili odgovore na pitanja da li je sada moguće normalno zakazivanje specijalističkih i kontrolnih preleda, da li se zakazuju i obavljaju operacije i redovno obavljaju terapije kao i prije proglašenja epidemije korona virusa, kao ni da li su i koliko uvećane liste čekanja za određene intervencije i preglede.

Hrvatska: Grubi odgovori

U Hrvatskoj, iako se zdravstveni sistem u udaru epidemije ‘zatvorio’ za brojne ‘ne-korona’ usluge, neki sugovornici Al Jazeere smatraju da organizaciji, s obzirom na okolnosti, treba uputiti pohvale, ali posljedice odgađanja nekih postupaka tek će se vidjeti.

Sistem se posve počeo normalizirati 18. maja, no situacija je prije bila daleko od normalne. Naš sagovornik Ivan (prezime poznato redakciji) nije mogao obaviti prijeko potrebnu pretragu.

„Pokušavao sam telefonom pa mi se nitko nije javljao, onda sam nekako uspio dobiti Novu bolnicu, da bi mi, tako, grubo rekli da oni nemaju više doktora i da razgovaram s Vinogradskom bolnicom. Ja sam rekao da imam zakazano, ali ništa“, kaže Ivan.

Napokon je uspio telefonom u bolnici u Vinogradskoj dobiti informacije o ozbiljnosti svog stanja.

„Ja sam im rekao da samo kad potrčim onda se zadišem, onda je žena rekla da ako osjetite u mirovanju da teže dišete, prvo se javite svojoj liječnici opće prakse da vas uputi i onda će vas kao netko kao hitan slučaj primiti“.

Iz Nove bolnice su ga zvali prije dvije sedmice, no u međuvremenu je drugim putem obavio pretragu i operaciju.

Ljiljana Vukota iz udruge SVE za NJU kaže da je došlo do pada broja onkoloških pacijenata koji su primani kod specijalista za 40 posto. Odgođeni su kontrolni pregledi te pretrage i operativni zahvati, no kaže da je najmanje bilo prekida u liječenju.

„Mogućnost telefonske i online komunikacije prema liječnicima obiteljske medicine i onkolozima donekle je ublažila ovu situaciju“, kaže Vukota.

Potres je u Zagrebu izazvao dodatne probleme, a nije bilo ni pregleda u programima za rano otkrivanje raka.

„Registrirano je manje novooboljelih, što se ne može pripisati smanjenoj incidenciji nego izostanku pregleda. Dio pacijenata u strahu od moguće infekcije donekle je zanemario postojeće simptome koji bi mogli ukazati na malignu bolest. Zbog svega toga strahujemo da bi posljedica mogla biti pojava većeg broja karcinoma u poodmakloj fazi“.

Situacija u bolnicama je, kaže, bila relativno dobra zahvaljujući pojačanom radu aktivnih medicinskih timova, ali i disciplini pacijenata.

Iako je nakon ‘otvaranja’ sistema povratak u normalu najavljen u roku od dva do tri mjeseca, smatra da će to ići do kraja godine. Pacijentice sada dobivaju pozive za preglede i nisu, kaže, zaboravljene.

Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga kaže da nisu bili omogućeni redovni pregledi, no za sve hitne slučajeve bolnice su bile na raspolaganju, a lijekovi dostupni.

„Ono što je dobra stvar je da se izašlo u susret tako da su ortopedska pomagala, aparatići za mjerenje šećera, inzulinske pumpe, senzori, mjerači za mjerenje šećera u krvi, mogli su se dobiti dostavom na kućnu adresu. Nama je ova situacija pokazala kako se neke stvari mogu i poboljšati“.

U takvim uvjetima, kaže, učinilo se najbolje što se moglo.

„Uvedene su A5 uputnice tako da se preko obiteljskog liječnika mogla online regulirati terapija“.

Sada svi kojima su bili otkazani redovni pregledi dobivaju pozive, no sve će, zaključuje, ići sporije da se bolnice ne preopterete i da ne bi ponovno došlo do nekontroliranih zaraza.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu kaže da je za onkološke pacijente pozitivna promjena bila da se davanje terapije spustilo na lokalne bolnice pa nisu svi morali putovati u velike centre, no problem je bio s dostupnošću dijagnostike, koja nije spuštena na manje centre.

„Jako mali broj tih pretraga je obavljen. Operacije su većinom odgađane, čak su kod pacijenata, gdje je to moguće, primjenjivani novi protokoli liječenja pa se davala terapija prije samog operativnog zahvata, čak i u onim slučajevima gdje to možda nije uobičajeno bilo prije, međutim pokazalo se učinkovitim“, kaže Belina.

Problem je, kaže, bio za one koji nisu dijagnosticirani jer nisu imali dostupnost sistemu, osim u slučajevima hitnosti i tu će se dugoročno osjetiti posljedice. ‘Gomilanja’ oboljelih po bolnicama, kaže, nije bilo, eventualno možda u Zagrebu za vrijeme potresa, dok se stvari nisu posložile.

„Bio je onaj jedan slučaj koji se navodio o tome kako onkološki pacijenti čekaju satima negdje, ali to je čisto navika pacijenata – doći i čekati određeno vrijeme, iako su bili naručeni“.

Teško je, kaže, dati ocjenu u kojoj je mjeri sistem funkcionirao jer najviše podataka ima iz Zagreba, ali sumnja da su stvari jednako funkcionirale svugdje, a procjenjuje da je sistem sada otprilike na 70 posto.

Situacija će se svakako odraziti na liste čekanja te se to, kaže, pokušava nadoknaditi radom poslijepodne i vikendom.

Ivana Šmit iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika kaže da opće statistike još nemaju, no da su sve bolnice reducirale ili u potpunosti otkazale dijagnostiku i obrade koje nisu hitne. No, svi pacijenti koji su imali hitno ili neodgodivo stanje, pogotovo onkološki, navodi, zbrinuti su i nije im uskraćena neophodna skrb.

„Odgođeni su postupci za koje se procijenilo da se mogu odgoditi, a određeni broj kontrola kao i savjeta odrađeni su i telefonom“.

Pitanje je, pak, kada će se zdravstveni sistem moći vratiti u kapacitet prije korone – problemi su zaostaci, novi protokoli i postupci koji mijenjaju prethodne prakse, ali i prekovremeni sati koji se time generiraju, a koji su, navodi, po aktualno važećim zakonima RH još uvijek protuzakoniti.

Izvor: Al Jazeera