Da li visoka koncentracija virusnih čestica pogoršava ishod oboljenja?

Piše: Dr. Sara Kayat

Prema studiji Kraljevskog liječničkog koledža u Velikoj Britaniji, jedna petina bolničkih doktora izostaje s posla ili je u karantinu zbog COVID-a 19.

Još više zabrinjava činjenica da su stotine zdravstvenih profesionalaca umrle od COVID-a 19, a ukupna cifra je dostigla 630, prema Medscapeu.

Jedna od teorija zašto tako mnogo inače zdravih zdravstvenih radnika na prvoj liniji umire od korona virusa je ta da je to zato što su izloženi većim količinama čestica COVID-a 19 dok tretiraju pacijente.

To nazivaju koncentracijom virusnih čestica, tj. brojem virusnih čestica koje zaražena osoba nosi, a koje se onda rasipaju na okolinu.

Doktori se moraju znatno približiti pacijentima kako bi izveli procedure kao što su uzimanje uzoraka ili izvođenje intubacije i ekstubacije (stavljanje i uklanjanje cjevčica koje omogućavaju disanje), pa se pretpostavlja da će veći broj virusni čestica biti prenesen na njih.

Koncentracija virusnih čestica i ozbiljnost: nejasna veza

Ako imate visoku koncentraciju virusnih čestica, veće su šanse da ćete zaraziti druge ljude, ali postavljaju se pitanja da li visoka koncentracija virusnih čestica može učiniti gorim vaš ishod oboljenja.

Kod infekcija poput bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS) i teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS), koji su korona virusi koji dijele neke sličnosti sa COVID-om 19, postoji veza.

Tokom epidemije SARS-a 2002-2003., otkriveno je da su pacijenti sa inicijalnom većom koncentracijom virusnih čestica imali lošije ishode, i predloženo je da koncentracija virusnih čestica bude uzeta u razmatranje pored dobi i ranijih oboljenja, kada se predviđa prognoza za pacijente zaražene SARS-om.

Sličan je pronalazak primijećen kod studija gripe. U jednoj studiji, zdravim pacijentima su date velike doze gripe tipa A, i zabilježeno je da broj i ozbiljnost simptoma ima velike veze sa koncentracijom virusnih čestica.

Međutim, sa COVID-om 19, rezultati su do sada manje jasni.

U pregledu 5.000 pacijenata u Italiji, nisu pronašli razliku u koncentraciji virusnih čestica kod pacijenata sa simptomima i bez simptoma, što ukazuje na to da koncentracija virusnih čestica ne određuje ozbiljnost.

U drugoj studiji od 94 pacijenta u Kini, otkrili su sa pacijenti sa COVID-om 19 prenosili virus najviše na početku, ili prije nego su simptomi postali očiti, i da se znatan prenos desio prije pojave prvih simptoma. Ovo bi opet moglo sugerisati da koncentracija virusnih čestica nije nužno povezana sa ozbiljnošću simptoma.

Međutim, druga kineska studija od 76 pacijenata pokazala je da su osobe sa teškim oblikom COVID-a 19 imale visoku koncentraciju virusnih čestica, i čak su otkrili da duže prenose virus, što bi sugerisalo da koncentracija virusnih čestica jeste marker za ozbiljnost.

Trenutno će biti veoma teško znati da li je koncentracija virusnih čestica povezana sa ozbiljnoću bolesti, jer bi trebalo napraviti studiju poput one sa gripom A, gdje se zdravi ljudi trebaju zaraziti sa velikim količinama virusa, a potom se treba procijeniti ozbiljnost simptoma. Međutim, to ne bi bilo etično, uzimajući u obzir koliko ozbiljna može biti ova infekcija kod nekih ljudi.

Zašto se zdravstveni radnici na prvoj liniji razbolijevaju?

Budući da su rezultati preliminarnih studija pomiješani, i dalje je važno razmotriti druge moguće uzroke zbog kojih veliki dio zdravstvenih radnika na prvoj liniji obolijeva od COVID-a 19.

Neki su predložili kao faktor nedostatak sna.

Dokazi potvrđuju potrebu za sedam do osam sati sna svaku noć i sugerišu da su oni koji redovno spavaju manje od ovog izloženi većem riziku od ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su bolesti srca, dijabetes i moždani udar.

U pogledu zaraze, znamo od proučavanja rinovirusa (uobičajene prehlade) da su oni koji su spavali manje od pet sati dnevno imali znatno veće šanse da razviju prehladu od ljudi koji su spavali sedam ili više sati.

Može, stoga biti da su nenaspavani zdravstveni profesionalci na prvoj liniji, podložniji efektima COVID-a 19 od svojih odmornih kolega.

Prisutna je i genetska komponenta, zbog koje su izvjesni pojedinci ranjiviji na ovaj virus. Iako ovo ne objašnjava zašto su zdravstveni profesionalci izloženi većem riziku, objašnjava zašto se razbolijevaju neki pripadnici mlađe, zdrave populacije u formi (koja uopćeno uključuje zdravstvene profesionalce).

Postoje primjeri ovog tipa genetske podložnosti sa brojnim drugim infekcijama. Jedan primjer je herpes simpleks virus. Za većinu ovaj virus uzrokuje herpese koji su naporni, ali nisu opasni po život. Međutim, u omjeru 1/10.000 zaraženih ovim virusom, on rezultira bolešću herpes simpleks encefalitis, koji može uzrokovati napade, pa čak biti i smrtonosan ako se ne liječi, a smatra se da ga uzrokuje genetska mutacija koja čini pacijente ranjivijim na ovaj virus.

U svjetlu svih ovih nesigurnosti, i dalje je ključno za populaciju, uključujući i zdravstvene radnike, da svedu na minimum izloženost virusus, koliko je to moguće, tako što će nositi dostupnu zaštitnu opremu, praktikovati socijalno distanciranje i poštovanje stroge higijene pranja ruku.

Izvor: Al Jazeera