Izraelska aneksija Zapadne obale: Scenariji i refleksije

Piše: Muhammed Wattad

Nazaret – Izraelska vojska nastavlja pripreme za scenarij provedbe plana za aneksiju, koji je najavio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, dok su stavovi unutar koalicione vladine različiti u pogledu vremenskog roka i dimenzije aneksije. Izraelska sigurnosna agencija je izrazila strah od neočekivanih procjena posljedica pripajanja teritorija u odnosima s Jordanom i palestinskom stranom.

Usred različitih izraelskih stavova, cionističke stranke su jednoglasne u tome da je neophodno izvršiti aneksiju Jordanske doline i doseljeničkih naselja, ali se ne slažu u mehanizmima. Stranka Likud na čelu s Benjaminom Netanyahuom zalaže se za to da se s provedbom plana aneksije započne 1. jula, dok njegov partner u koalicionoj vladi, stranka Plavo-bijelih na čelu s ministrom odbrane Bennyjem Gantzom, naglašava da se to treba provesti u skladu s onim što je predviđeno američkim mirovnim planom za Bliski istok.

U kontekstu suzdržanosti administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa prema bilo kakvom izraelskom jednostranom potezu, američka delegacija koju je predvodio Avi Berkowitz, izaslanik predsjednika Trumpa, doputovala je u Tel Aviv radi pregovora s Netanyahuom i Gantzom o planu da se područja na Zapadnoj obali stave pod izraelski suverenitet, imajući na umu da Bijela kuća tokom razgovara u prisustvu ambasadora Davida Friedmana nije dala Izraelu zeleno svjetlo za provedbu plana o aneksiji.

Četvrti izbori

U kontekstu jordanskih i palestinskih stavova koji odbacuju ovu aneksiju i protivljenja koje je pokazala Evropska unija, ali i različitih stavova unutar vlade vezano za ovaj plan, Netanyahu je nagovijestio mogućnost izlaska na četvrte izbore, znajući da mu Gantz i njegova stranka ne trebaju za usvajanje zakona o aneksiji u izraelskom parlamentu, Knessetu.

Ali zamka koja prijeti Netanyahuu, koji traži spas kako bi izvezao svoje unutarnje krize zbog slučaja korupcije i suđenja premijeru, nalazi se u članu 28. koalicijskog sporazuma između Likuda i ”Plavo-bijelih”, koji kaže da će Netanyahu i Gantz raditi u dogovoru i u potpunoj koordinaciji sa Sjedinjenim Američkim Državama u vezi s Trumpovim planom. To podrazumijeva i mape za aneksiju koje se trebaju predstaviti Amerikancima, te oslanjanje na međunarodni dijalog i razumijevanje po tom pitanju.

S obzirom na razlike i neslaganja u stavovima, Tel Aviv se sprema za korake koje bi Palestinska uprava mogla poduzeti u Vijeću sigurnosti, ovog puta na temelju poglavlja VII Konvencije Ujedinjenih naroda o prijetnjama miru, te dozvolu nametanja sankcija agresoru (izraelska okupacija) i rad na suprotstavljanju i neutralizaciji istog. Pored toga, Palestinska uprava može organizirati demonstracije, protestna okupljanja i sukobe s izraelskom vojskom na Zapadnoj obali.

Igra suvereniteta

U nastojanju da preduhitri bilo kakve praktične akcije za provedbu plana aneksije, pa makar i djelimično, Institut Jerusalem za strategije i sigurnost (JISS) održao je seminar pod nazivom “Igra suvereniteta” koji simulira provedbu aneksije i njezine posljedice za Izrael, Palestinsku upravu, Jordan i očekivani razvoj događaja na terenu.

Ova “igra suvereniteta” jasno je pokazala složenost očekivane odluke, njene učinke i posljedice koje obuhvataju svijet i regiju, iako se iz simulacije, koja se oslanjala na događaje i činjenice na terenu, nije moglo sve jasno vidjeti, jer je mnogo pitanja i dilema ostalo na čekanju, otvoreno i bez odgovora.

Percepcija proizlazi iz odluke vlade Netanyahua i Gantza vezano za primjenu suvereniteta nad dijelovima Zapadne obale, a rezultati ovog dramatičnog poteza su odmah vidljivi. Međutim, posljedice i dugoročni učinci još uvijek su neodređeni i nepoznati jer će ovaj korak Izraelu donijeti ekonomske, međunarodne i sigurnosne terete.

Na seminaru je zaključeno da će prvi odgovori biti žestoki i fokusirani na provedbu pojedinačnih akcija na Zapadnoj obali protiv doseljenika i vojske, kao i na nametanje ekonomskih sankcija Izraelu od Evropske unije. I pored toga, čini se da će Izrael biti u stanju to obuzdati.

Rješenje s dvije države

Profesor Efraim Inbar, direktor JISS-a, vjeruje da bi se u prvoj fazi provedbe izraelskog zakona vlada mogla usmjeriti na Jordansku dolinu i na strateška područja koja su značajna iz sigurnosnih razloga na području Jerusalema, doseljeničkim stambenim blokovima Ma'ale Adumim, Gush Etzion i naselju Ariel, što su oblasti koje predstavljaju projekt naseljavanja na Zapadnoj obali i imaju nacionalni konsenzus u Izraelu.

Kako bi se osiguralo da Bijela kuća podrži izraelske poteze, direktor JISS-a savjetuje Vladu nacionalnog jedinstva na čelu s Netanyahuom da prihvati Trumpov plan sa svim njegovim stavkama, uključujući i stavku koja kaže da se treba vratiti pregovorima s palestinskim vlastima i uspostaviti palestinsku državu.

Prema Inbaru, američki mirovni plan za Bliski istok najrealniji je put za napredovanje prema postizanju rješenja s dvije države, kao praktičnoj alternativi za trenutni zastoj u pregovorima izraelske i palestinske strane. Dakle, tu počiva primarni značaj postavljanja osnova za postepeno provođenje takozvanog “sporazuma stoljeća”.

Kako bi suzbile bilo kakve regionalne reakcije, Inbar smatra da bi izraelska vlada trebala pokrenuti tajne pregovore i konsultacije iza kulisa o svemu što se tiče aneksije, te aktivirati Trumpov plan i intenzivirati dijalog sa zaljevskim zemljama. Izraelska vlada treba biti u potpunosti spremna za teške mjere, odluke i korake kojima bi mogla svjedočiti evropska scena, te mobilizirati podršku prijateljskih evropskih zemalja koje imaju zajedničke strateške interese sa Izraelom na Bliskom istoku.

Postepena aneksija

Sa svoje strane, Amos Harel, vojni analitičar lista “Haaretz”, smatra da Netanyahu kreće u “simboličnu aneksiju” koja neće prelaziti dijelove doseljeničkih naselja na Zapadnoj obali i doseljenički stambeni kompleks “Ma'ale Adumim” uz sami Jerusalem, a to su područja duboko ukorijenjena u izraelskoj svijesti i za koja postoji cionistički konsenzus.

Vojni analitičar je pojasnio da je Netanyahu na sastanku s predstavnicima doseljenika razgovarao o postepenoj aneksiji kroz dvije faze. Prva faza bi obuhvatila 30 posto područja Zapadne obale, a u drugoj fazi bi bila pripojena Jordanska dolina. Međutim, predstavnici doseljenika su odbacili tu ideju i doveli u pitanje iskrenost Netanyahua i njegovu sposobnost da ispuni obećanje o drugoj fazi aneksije u budućnosti.

U svjetlu pogoršanja izraelske ekonomske krize i činjenice da se milion radnika prijavilo na evidenciju nezaposlenih zbog pandemije korona virusa i suočavanja s drugim talasom zaraze, čini se da se Netanyahu, kako to navodi Harel, “u isto vrijeme počinje pripremati za mogući izgovor da zamrzne aneksiju, iznoseći optužbe protiv Gantza i ministra vanjskih poslova Gabija Ashkenazija.”

Međutim, ovaj vojni analitičar dovodi u pitanje ozbiljnost Netanyahuovih prijetnji da će se organizirati četvrti izbori zbog neslaganja sa strankom Plavo-bijelih u vezi s planom aneksije. Ističe da izraelskom biraču u ovoj fazi nije bitna aneksija, već pandemija korona virusa i njeno širenje u zemlji, te ogromna ekonomska kriza prouzrokovana pojavom virusa.

Strateška prekretnica

Rezervni general-major Gershon Hacohen, istraživač izraelskog Centra za strateške studije “Begin-Sadat” (BESA), smatra da se Netanyahu nalazi u vrtlogu i dilemi primjene suvereniteta u dolini Jordana, doseljeničkim naseljima i dijelovima Zapadne obale. Taj vrtlog dovodi Netanyahua do strateške, centralne i najteže prekretnice u povijesti države.

Kada je u pitanju sigurnosni aspekt, general-major Hacohen smatra da postoji potreba da se praktično i što prije pruži odgovor, prije svega na pitanje koje se tiče kontrole i upravljanja glavnim prometnih pravcima na Zapadnoj obali i dolini Jordana. Izraelski premijer obećava da će, čak i u slučaju provedbe Trumpovog plana, izraelska vojska biti zadužena za sigurnost na tom području. Prema tome, provedba suvereniteta, unatoč opasnosti, predstavljat će povijesnu priliku za židovski narod, smatra general-major.

Prema njegovim riječima, političke opasnosti i posljedice plana aneksije u regiji i Evropi nisu ništa manje od sigurnosnih rizika koji počivaju u nemogućnosti Izraela da zadrži svoje privremeno sigurnosno prisustvo u regiji Jordanske doline.

Što se tiče prijetnji koje su uputile palestinske vlasti i Jordan, ali i o stavovima Kaira o aneksiji, rezervni general-major kaže da su “Egipat i Jordan koristili mirovni ugovor kao sredstvo da odvrate Izrael od postizanja sigurnosnih i političkih interesa, praveći dinamiku suživota u miru koji se plaća. Danas Izrael stoji na raskrsnici u sučeljavanju sa prijetnjama koje dolaze od čelnika u regiji. Prema tome, nezavisna izraelska odluka da ojača svoje suverene interese nije ništa manje značajna od proglašenja nezavisnosti“.

Izvor: Al Jazeera