Sportsko i civilno zrakoplovstvo u BiH ni na dnu prioriteta

Vazduhoplovni savez Bosne i Hercegovine je nevladina i sportska organizacija nastala još daleke 1926. godine. Zapravo, u aprilu te godine se formirao Aeroklub Sarajevo, prvi od sadašnjih 40 klubova koji čine članstvo entitetskih saveza, koji formiraju krovni savez na nivou države.

Kroz dosadašnji rad prodefilovalo je više hiljada aeromodelara, sportskih pilota aviona i jedrilica, padobranaca, paraglajderista i pilota zmajeva. U posljednje vrijeme se sve više akcenat baca na obuku i letove pilota sportskih aviona i jedrilica. No, i to u ovoj zemlji predstavlja izazov.

„Ako govorimo o pilotima motornih aviona mislim da neću puno pogriješiti ako kažem da je broj aktivnih licenci negdje oko stotinu. Svakako premalo ako poredimo sa okruženjem. Isto tako je i u broju pilota jedrilica, koji je dosta manji u odnosu na okruženje. Ako bi aktivne licence podjelili na one koje su prvi put izdate prije i poslije rata, došli bi do poražavajućih brojeva o obuci poslije rata“, kaže Armin Nesiren, pilot motornih sportskih aviona.

On je iz Sarajeva, gdje je nakon raspoređivanja međunarodnih vojnih snaga za stabilizaciju mira prenamjenom ukinut sportski aerodrom Butmir. Međutim, još u najvećim ratnim strahotama je sistematski školovan kadar.

„Na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu je 1993. godine počela edukacija kontrolora letenja na Zrakoplovnom usmjerenju. Po sistemu intezivnog studija na ovom smjeru školovalo se 58 kandidata. Poslije rata 38 kontrolora letenja-inženjera saobraćaja. Fakultet je odškolovao i prvu generaciju pilota 2001. godine za potrebe domaće aviokompanije. Danas postoji usmjerenje zračnog saobraćaja koji školuje aerotehnički kadar za potrebe zrakoplovnih kompanija i institucija kao što su regulatori, pružaoci zračnih usluga, aerodromi, oružane snage“, navodi Edvin Šimić, pilot jedrilica i motornih aviona, te asistent na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu.

Zaljubeljenici u letenje

Oni kao zaljubljenici u letenje smatraju da se više pažnje treba posvetiti hobiju koji može imati višestruke koristi za društvo u globalu.

„Sada raste zainteresovanost i postoji ozbiljna mogućnost za unaprijeđenje školovanja ove vrste kadra, što će u konačnici podići bh. zrakoplovstvo. Letenje nije skupo. Letjelice se koriste povremeno, jer ne idete svakodnevno avionom na posao, tako da više ljudi može učestvovoati u podjeli troška. U konačnici, troškovi su kao i za prosječan automobil. Put do PPL (dozvole za upravljanje motornim avionom) također nije zahtjevan, slušate teoriju i radite praktični dio. Najljepše i najeftinije letenje po meni je zrakoplovno jedriličarstvo, a BiH je svrstana među pet najboljih destinacija za jedriličarstvo u Evropi. Prošle godine u Livnu je održan FAI Sailplane Grand Prix što je u rangu Formule 1 na zemlji. Također, zrakoplov treba da ima svoju svrhu, nećete se besciljno vozati unaokolo. On treba imati različite svrhe, za obuku raznih vrsta ovlaštenja, turističke svrhe, prevoza ljudi i roba, sportske aktivnosti (padobranstvo, jedrenje, takmičenja), aerofoto snimanje, akcije traganja i spasavanja,vojno odbrambene…“ zaključuje Šimić.

Razvijanje zrakoplovne infrastukture je usko vezano za ljudske i materijalne resurse. Sportsko letenje i letenje uopšte, kod pojedinca sigurno podstiče i razvija zanimanje za fiziku i inžinjerstvo. Stoga se još kod djece pokušava probuditi volja za aeromodelarstvo, koje će kasnije preći u nove faze. Aeroklubovi i sportska letilišta su nukleus svega.

Obuka pilota u BiH

Prema podacima Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH u ovoj zemlji su trenutno samo tri aktivne organizacije za obuku pilota koje zadovoljavaju EU regulativu.

„To su škole u Prijedoru, Banjoj Luci i Visokom. Samo u Banjoj Luci je moguće dobiti obuku za pilota jedrilica. PPL/A obuka, kao osnovna obuka koju mora proći svaki pilot želeći da leti motorni avion traje, u najboljem slučaju, oko tri mjeseca. Međutim, u praksi je to obično jedna letačka sezona, pa i više. Zavisi od vremenskih uslova, obaveza instruktora i kandidata, raspoloživosti letjelice… Teoretska nastava obuhvata 100 sati predavanja i podjeljena je na devet predmeta. Obuhvata teoriju letenja, generalno poznavanje zrakoplova, meteorologiju, navigaciju, operativne procedure, zakonske propise, komunikaciju, performanse zrakoplova, ljudske mogućnosti i ograničenja… Praktična obuka obuhvata minimalno 45 sati letenja, od toga 10 samostalno. Program obuke je striktno definisan i obuhvata osnovne elemente letenja da kandidat nauči samostalno i sugurno upravljati zrakoplovom“, objašnjava Armin Nesiren.

„Sigurno da svaka osoba, a posebno mladi drugačije gledaju na svijet i okruženje ako ostvare letačke snove u mladosti. Jedan srednjoškolac ili student koji završi jedriličarsku obuku i samostalno poleti osjeti da nema granica. Takve ćelije društva samo mogu biti pozitivne i podstiču razvoj svih grana uključenih u zrakoplovstvo i inžinjerstvo uopšte. Osim ovoga, zrakoplovna infastuktura je nešto što svakom društvu treba. Od upotreba u civilne svrhe, kao što su medicinske, policijske, transportne, turističke, pa sve do vojnih resursa“, naglašava Nesiren.

Nedostatak sistemske podrške

I tu dolazimo do inventure resursa neophodnih generalnoj avijaciji u koju spadaju avioni koji nisu namjenjeni niti za putnički saobraćaj, niti za vojne potrebe. U Bosni i Hercegovini postoje četiri međunarodna aerodroma, ali…

„Po mojoj ocjeni BiH ima jako lošu zrakoplovnu infrastukturu. Mali sportski aerodromi i oni za generalnu avijaciju su sigurno problem. Malo ih je, ne podstičemo njihovo održavanje i ne gradimo nove. Trenutno imamo sportske aerodrome registrovane u Bihaću, Livnu, Živinicama, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Visokom. Čini mi se da državu ne zanima ova grana privrede. Civilno zrakoplovstvo kao industrija skoro da i ne postoji, a klica koja znači razvoj te industrije leži u sportskom letenju. Jedriličarstvu i motornom letenju. Bosna i Hercegovina ima tradiciju u letenju i ima neku infrastukturu kojoj bi dobro došlo da država brine o njoj. Prije svega mislim na sistemsko podupiranje klubova operatora letilišta i one koji imaju aktivnosti. Ternutno su potpuno zapostavljeni i prepušteni sami sebi“, pojašnjava Nesiren koji je svoju obuku i školovanje završavao u Sloveniji i Mađarskoj.

Samo u Sloveniji postoji preko 20 odobrenih organizacija za obuku. Evropske države i vazduhoplovni savezi podupiru svoje klubove iz raznih fondova i po nekoliko osnova.

„Tamo se sufinansiraju aktivnosti aeroklubova koji su nukleus razvoja avijacije. Kako sportske, tako i privredne i vojne. Na žalost, u BiH to nije slučaj jer mi je kao generalnom sekretaru Vazduhoplovnog saveza Bosne i Hercegovine poznato da većina naših aeroklubova, skoro da nema podršku državnih organa. Najsvježiji primjer je nedavni Javni poziv za finansiranje sportskih klubova Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, u čijim kriterijima je definisano koji sportovi su od javnog interesa Kantona Sarajevo, gdje nema sportskog vazduhoplovstva“, kaže Alen Halak, generalni sekretar Vazduhoplovnog saveza BiH.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dodaje da je napravljen čak i korak nazad, koji se sada u periodu korona krize osjeti, kada su piloti i avioni aeroklubova mogli dati doprinos u bržem transportu testova.

„Što se tiče angažmana u sistemu Civilne zaštite, Vazduhoplovni/Zrakoplovni savez Federacije BiH je od 2010. godine radio na formiranju Jedinice u sklopu Federalne uprave Civilne zaštite, što je Vlada F BiH bila i prihvatila. Jedinica je podrazumijevala angažman svih klubova sa teritorija Federacije BiH, koji imaju avione i pilote, odnosno aeroklubova iz Tuzle, Bihaća, Livna, Mostara, Visokog i Sarajeva. Civilna zaštita je trebala uložiti dio sredstava u opremanje i trenažu, ali iz nama nepoznatih razloga, ta Jedinica je ukinuta 2018.godine, što je neshvatljivo. Da bi CZ odškolovala pilote i nabavila letjelice, potrebna su im deseterostruko veća sredstva“, zaključuje Halak uz konstataciju da je angažman generalne avijacije od strane domaće privrede zanemariv.

Izvor: Al Jazeera