U fokusu imena ulica: Stvarna uloga muslimana u Drugom svjetskom ratu

Očekivano ili ne, inicijativa opozicijskog zastupnika Socijademokratske partije Bosne i Hercegovine Igora Stojanovića za promjenu imena ulica u Sarajevu nazvanih po ličnostima koje su sarađivale s ustašama tokom Drugog svjetskog rata nije dobila potreban broj glasova.

Prijedlog nisu podržali zastupnici iz vladajuće Stranke demokratske akcije i njihovi partneri, te Naroda i pravde, pa 15 ruku opozicije nije bilo dovoljno da inicijativa bude usvojena. Za usvajanje inicijativa i zakona u toj kantonalnoj skupštini potrebno je najmanje 18 glasova.

“Ovo je kompleksno pitanje koje zahtijeva raspravu šire društvene i akademske zajednice”, rekao Mahir Dević, šef Kluba SDA u kantonalnoj skupštini u Sarajevu, objašnjavajući zbog čega je njegova stranka odbila podržati inicijativu SDP-a, premda bi time poslali snažnu antifašističku poruku iz glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Inicijativa za brisanje imena nekih sarajevskih ulica, kaže Dević za Al Jazeeru, obuhvatala je i one ličnosti za koje ne postoje relevantni podaci o njihovoj ulozi tokom Drugog svjetskog rata. Rekao je i da je za njega sumnjivo to što su na spisku spornih imena bili isključivo Bošnjaci, dok su pripadnici drugih naroda izostavljeni.

“Zanimljivo je da inicijativa nije uključivala školu ‘Mladen Pozajić’ u Sarajevu iako se Pozajić spominje kao dirigent orkestra NDH”, kaže Dević.

Inicijativu SDP-a nazvao je populističkom, pozvavši relevantne historičare da zauzmu stavove u vezi sa sličnim spornim pitanjima koje bi politika nakon toga prihvatila.

Stojanović: Manji i veći fašisti

Kreator inicijative, zastupnik Igor Stojanović, kaže da on nije ni očekivao da će SDA podržati njegov prijedlog da se sporne ulice preimenuju i nazovu po antifašističkim herojima, kao i herojima iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, jer su, kako je rekao, neke ulice u Sarajevu nazvane po spornim ličnostima upravo na inicijativu iz SDA.

“Ne dozvoljavam da se kalkuliše na način ko će podržati ovu inicijativu, a ko neće. SDP treba da kaže svoj stav, SDP je antifašistička stranka i ovo je naša obaveza”, rekao je Stojanović, najavljujući da će SDP-ovi vijećnici, sada kada nije prošla kantonalna inicijativa, u općinskim vijećima pokrenuti kampanje za uklanjanje spornih imena u onim lokalnim zajednicama gdje postoje takvi primjeri.

Stojanović je rekao da se SDA ponašala po principu SNSD-a i HDZ-a, a to je da su “svi oni tamo fašisti, a ovi naši su samo malo fašisti”.

Misu za ubijene pripadnike NDH i njihove porodice, koja je nedavno održana u Sarajevu, iz SDA su osudili i bezuspješno sugerirali da Katolička crkva odustane od nje. Ovog puta imali su rezerviran stav prema sličnim pitanjima.

Historičari protiv revizionizma

“Uvjeren sam da bi i za Sarajevo i za Bosnu i Hercegovinu bilo dobro kada bi se naše vlasti pridržavale preporuka koje smo mi, kao grupa historičara iz svih zemalja nastalih na tlu SFR Jugoslavije, upravo ovih dana iznijeli u Deklaraciji ‘Odbranimo historiju’: ulice, trgove, škole, studentske domove i slično ne bi trebalo imenovati ‘po ličnostima koje su tokom Drugoga svjetskog rata i u posljednjim ratovima pozivale na etničku mržnju i antisemitizam te bile odgovorne za ratne zločine”, kazao je za Al Jazeeru Husnija Kamberović, profesor na Katedri za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

“Barem mi u Bosni i Hercegovini i Sarajevu imamo toliko mogućnosti da se opredijelimo za nekontroverzne ličnosti koje možemo uvesti u javni prostor, a ne da se stalno brukamo istrajavanjem na historijski kontroverznim ličnostima”, kaže on.

Odgovarajući na pitanje znaju li historičari pouzdano ulogu Mustafe Busuladžića, Envera Čolakovića, Alije Nametka i drugih u vrijeme Drugog svjetskog rata, Kamberović kaže da je generalno poznato šta su trojica pobrojanih, kao i ostale osobe o kojima se u posljednje vrijeme diskutira u vezi s inicijativama za promjenu naziva ulica i škola u Sarajevu, radila u Drugom svjetskom ratu, ali da uvijek ostaje nepoznatih detalja iz njihovih života.

“Naprimjer, ostalo je puno nepoznanica iz Hadžijahićevog rada tokom Drugog svjetskog rata: radio je u Glavnom ravnateljstvu za promičbu NDH, pisao je referate od kojih su mnogi korišteni za potrebe Ministarstva vanjskih poslova NDH i potrebe Pavelićevog ureda, pisao je i u mnogim novinama tokom rata (često, doduše, pod pseudonimom), ali je od jeseni 1942 (a možda i već od 1941?) radio za Narodnoslobodilački pokret, što je manje poznato. Njemu komunisti poslije rata nisu sudili. Nisu sudili ni Enveru Čolakoviću iako je bio uhapšen, ali nije bilo dokaza za osudu. On jest bio kulturni ataše NDH u Budimpešti, pisao je u mnogim novinama NDH u Zagrebu (Hrvatski narod, Vienac, Hrvatska revija) i objavio roman Legenda o Ali-paši), te u Sarajevu (Novi behar, Hrvatska misao i Osvit), ali je nakon istrage utvrđeno da su to bili beletristički tekstovi ‘bez vidljive političke tendence’. Nametak je osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora, a Busuladžić na smrt i strijeljan odmah poslije rata. Samo iz ovih nekoliko natuknica može se vidjeti da komunisti poslije 1945. nisu baš posve nasumice osuđivali na smrt ili zatvorske kazne sve one koji su u Drugom svjetskom ratu samo sarađivali u novinama NDH. Hazim Šabanović ili Hamdija Kreševljaković također su pisali u novinama i časopisima NDH, ali su i poslije 1945. nastavili mirno živjeti. Danas možemo reći da su neke osude na smrt poslije 1945. bile prestroge, ali moramo gledati kontekst vremena u kojem se to dešavalo da se razumije zašto je to bilo tako.”

Muslimani su lutali, bilo ih je na svim stranama

Objašnjavajući činjenicu da se u svjetskim medijima može pročitati o plemenitoj ulozi muslimana tokom Drugog svjetskog rata, kada su u Sarajevu skrivali susjede Jevreje, i sami često stradajući od nacista zbog toga, a da se istovremeno pojavljuju ličnosti, također muslimani, za koje se kaže da su sarađivali s nacistima i ustašama, Kamberović kaže da su muslimani u Drugom svjetskom ratu bili strašno podijeljeni, “lutali su i bilo ih je na svim stranama, što se može i historijski objasniti ako se ima u vidu ne samo kontekst Drugog svjetskog rata nego i duža historija muslimana od 1830-ih godina”.

“Jedan dio muslimana 1942. pisao je Hitleru tražeći autonomiju Bosne i Hercegovine pod pokroviteljstvom Trećeg Rajha, jedan dio bio je integriran u strukture vlasti Nezavisne Države Hrvatske, bili su u ustašama i domobranima, Mustafa Mulalić bio je u četničkom štabu Draže Mihailovića, Ismet Popovac stvarao je nekakve ‘muslimanske odrede Jugoslovenske vojske u otadžbini’ i u stalnom kontaktu sa Dražom Mihailovićem, jedan dio muslimana je otišao u 13 SS ‘Handžar diviziju’, ali su Avdo Humo i brojni drugi muslimani dizali ustanak, formirali partizanske odrede, borili se i protiv ustaša i četnika i Nijemaca. Dok su neki mirno gledali kako ustaše odvode brojne Jevreje iz Sarajeva i drugih bosanskohercegovačkih gradova u konclogore, neki su to podržavali, a neki, poput časnog Derviša Korkuta, spašavali su Hagadu i svoje komšije Jevreje. Sve su to bili muslimani: podijeljeni tada kao i sada.”

Na pitanje kako razumije činjenicu da je trenutno najveća bošnjačka politička stranka SDA osudila održavanje mise za ubijene u Bleiburgu u Sarajevu, a domalo zatim odbila podržati ukidanje imena ulica u Sarajevu nazvanih po ličnostima koje se dovode u vezu sa NDH Kamberović kaže da su reakcije političkih stranaka određene njihovim političkim interesima, a ti interesi uvijek se svode samo na jedno – vlast.

“Oni rade samo ono što im se čini da je privlačno za njihovo biračko tijelo. Konkretno, i osuda ove mise u Sarajevu je bila pomalo nejasna, i tu se kalkuliralo (opet iz političkih razloga), pa me ne čudi da su i sada iz političkih razloga glasali ovako kako su glasali (odnosno, bili su suzdržani). To je politička borba.”

Bosanskohercegovački novinar i književnik Ozren Kebo vjeruje da Sarajevo, kao ni većina gradova bivše Jugoslavije, nema mašte. Za njega je imenovanje ulica postalo danak teoriji krvi i tla. Uz sve moguće poštovanje žrtava historijskih procesa od prahistorije do danas, on u šaljivom tonu predlaže sasvim drugačiji pristup imenovanju ulica: “Evo u kakvom biste lijepom gradu živjeli kad bih ja bio pročelnik Povjerenstva za žurno i trajno preimenovanje svih sarajevskih ulica: “Ulica Lutajućih bombonjera; Ulica Toplih somuna; Ulica Tri peškira; Bestiljeva ulica…”, napisao je Kebo.

Izvor: Al Jazeera