Teško je, ali život na otoku ne bi mijenjali

Od djetinjstva nas uče kako je hrvatski dio Jadranskog mora ako ne najljepši onda svakako među najljepšima na planeti Zemlji. U prilog tome ide lijepa obala, čisto i bistro more, brojni zaljevi, poluotoci i čak 1.244 otoka, otočića, hridi i grebena. Od toga broja u hrvatskom dijelu Jadrana je 78 otoka među kojima je njih 48 naseljenih što znači da najmanje jedna osoba prebiva na tome otoku. Upravo svi ti otoci Jadranskom moru daju jednu posebnu ljepotu i draž radi čega ovaj dio Hrvatske iz godine u godinu bilježi sve veći broj posjeta turista iz cijeloga svijeta.

Mnogi od njih, kada prepričavaju dojmove sa ljetovanja, posebno ističu otoke i sve ono što su na njima vidjeli i doživjeli.

“Sada ćete vidjeti što je more i što je sunce. Možda se obišli cijelo Jadransko more ali ako niste bili na otocima onda niste ništa vidjeli i doživjeli. Ljetovanje na otoku je nešto posebno i nezaboravno”, ovo su najčešće riječi turističkih djelatnika sa otoka kada im se javite za smještaj tijekom ljeta.

I zaista kada odete na otok sedam ili deset dana na godišnji odmor imate priliku da se upoznate sa netaknutom prirodom, mirom, tradicionalnom arhitekturom, ne pretjeranom gužvom, prelijepim plažama, nizom znamenitosti kao i sa kristalno čistim morem. I riblji svijet oko otoka je bogatiji. Na otocima su neke od najljepših vila na Jadranu, a vrlo često ih posjećuju i obilaze jahte svjetskih multimilijardera što zasigurno nije slučajno. Tijekom toga vremena upoznate se svim ljepotama života na otocima ali ostaje velika nepoznanica kako se na otocima živi izvan turističke sezone, koji su im problemi, što im nedostaje…

“Činjenica je kako su na otocima full živi tijekom tih dva do tri mjeseca koliko traje turistička sezona dok otprilike još nekih mjesec do dva provedemo u pripremama i čišćenju. Sve ostalo vrijeme tijekom godine na otocima se preživljava, a to se posebno odnosi na mlade osobe. Tijekom ljeta otoci su prepuni sadržaja kojih sa odlaskom turista više nema”, kaže nam Marin Milkić čija obitelj se već godinama bavi iznajmljivanjem apartmana na otoku Hvaru.

Kada govori o prednostima života na otoku kaže kako je to prije svega svojevrstan mir i činjenica da su otočani nekako među osobom posebno povezani. Tu su uvijek jedni drugima da priskoče za sve što zatreba jer znaju da će možda i njima sutra zatrebati pomoć susjeda i prijatelja. Zbog svega toga su nekako i otvrdnuli, odnosno navikli da se sami snalaze kroz život.

Nedostataka puno više

“Nažalost, nedostataka je puno više, a njima je najčešći razlog prometna nepovezanost. Da bi došli do otoka morate ići trajektom što znači dva ili više sati voziti se brodom. Toliko isto imate i za povratak. Međutim, niti to nije samo to jer morate uvijek doći ranije te samim tim i sve prilagoditi isplovljavanju trajekta. Ta prometna nepovezanost uzrokuje sve druge dalje probleme poput sve manjeg broja ljudi, odlaska mladih, nedostatka sadržaja, većih cijena… Isto tako ona doprinosi i tome da su hrvatski otoci još uvijek sačuvani jer bi inače gradilo se na sve strane i uništilo puno toga lijepoga”, pojašnjava Milkić.

Kada se govori o životu na hrvatskim otocima treba znati kako su oni naseljeni još od vremena stare Grčke. Primjera radi, otok Hvar naseljen je od 4. stoljeća prije Krista. Glavne industrije na otocima su poljoprivreda, i to primarno vinogradarstvo i maslinarstvo, te ribarstvo i sveprisutni turizam oko kojega se sve vrti i u koji su svi na neki način uključeni. Zbog niza problema lokalna ekonomija je na otocima relativno nerazvijena tako da Vlada RH pruža razne oblike potpore i zaštite kroz Zakon o otocima s ciljem stimuliranja ekonomije.

Mjere Vlade ali i sve jači i brži razvoj turizma rezultirali su nizom poboljšanja života na otocima ali je i dalje puno problema koji se sporo ili nikako ne rješavaju.

“Za Supetar se kaže kako je, iako se nalazi na otoku Braču, predgrađe Splita. Dnevno imamo 10-12 trajektnih linija pri čemu vožnja u jednom smjeru traje nekih 60 minuta. U Supetru, i na Braču uopće, imamo zaista gotovo sve sadržaje koji su nam važni za svakodnevni život. Zbog niza projekata koje smo proveli proteklih godina Supetar je postao grad poželjan za život tako da se ta činjenica da smo otok gotovo i ne osjeti. Proteklih godina smo bilježili i porast broja djece što nam je jako važno”, kaže gradonačelnica Supetra Ivana Marković.

Nerazumijevanje odgovornih

Ipak, i pored svega toga i Supetar se suočava sa problemima u funkcioniranju kojih na kopnu jednostavno nema. Jedan od problema je nedostatak kvalificirane radne snage koja se mora “uvoziti” sa kopna. Problem se javlja i kod izvođenja raznih građevinskih radova kada radnici, strojevi i sav materijal dolaze sa kopna. Sve to u konačnici poskupljuje radove. Prijevoz trajektom rezultira i višim cijenama u prodavaonicama, kafićima, restoranima…

I ograničeni resursi su problem tako da je gotovo nemoguće pronaći zemljište na kojem bi se izgradio neki objekt javne namjene. Imaju i problem sa heliodromom koji nije izgrađen. Naime, helikopteri su ranije prizemljivali se na nogometno igralište, a kako to više nije moguće sada više nemaju gdje prizemljiti se. Na otoku se osigurana hitna medicinska pomoć, a za ozbiljnije slučajeve imaju osigurane brze glisere koji do Splita. Problem je posebno nezgodan u vrijeme jakih bura kada je otok izoliran i kada jakih vjetrova i valova se ne može niti na otok niti sa otoka.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Za sve što bi se trebalo nekako riješiti i poboljšati, a što nije do Grada, moramo pitati Zagreb, a tamo vrlo često ne razumiju što mi želimo, koliko nam to znači kao i s kakvim problemima se sve suočavamo. Govori to i niz primjera kada su nam sastanke zakazivali u 10 ili 11 sati što je za mene nemoguće da odradim u jednom danu upravo radi trajekta. Naime, ja bih da stignem na sastanak u 11 sati morala prespavati u Splitu ili Zagrebu jer prvi trajekt imam ujutro u 6.30 sati. To je samo jedan mali i benigni primjer koliko se nas zapravo ne razumije i koliko malo treba da se neke stvari poboljšaju na bolje na zadovoljstvo svih”, ističe Marković.

Inače, Supetar sa prigradskim naseljima broji oko 4.100 stanovnika s tim da se taj broj tijekom turističke sezone penje i na 15.000 pa i više stanovnika u istom trenutku. To govori i o opterećenju s kojim se otočka infrastruktura suočava tijekom tih mjeseci kada je ona na rubu pucanja jer jednostavno nije građena za toliki broj stanovnika.

Slično razmišlja i Tonka Ivčević, gradonačelnica Komiže, gradića koji se nalazi na otoku Visu. Komiža broji 1.200 stanovnika, a cijeli otok oko 3.500. Ljeti na Visu, u jednom trenutku, bude i preko 10.000 turista.

Veza s kopnom veliki problem

Prema riječima Ivčević razlika između stanovnika na Braču i onih na Visu je što Bračani mogu raditi na kopnu što je za veliku većinu stanovnika drugih otoka nemoguće.  

“Ta blizina omogućava dnevne migracije i lakše zapošljavanje što je, na primjer, na Visu nemoguće. Mi imamo dva trajekta dnevno i jednu liniju katamarana. Ljeti se uvede još jedna trajektna linija. U jednom smjeru plovi se dva sata i 15 minuta. To je ključna stvar koja nam donosi niz problema ali mi na to ne možemo utjecati te smo se već na to navikli”, kaže Ivčević.

Pojašnjava kako radi svega toga je iznimno teško pronaći potreban kadar kojega nema na otoku jer im je neophodno osigurati i smještaj. Ništa manji problem nije niti kod građevinskih radova kada se moraju angažirati tvrtke sa kopna jer se svi radnici, materijal i sve drugo mora prevoziti trajektima. Sve to, očekivano, doprinosi i višim cijenama.

“Izvođači radova uvijek zaračunaju sve to što je i očekivano. I inače su cijene na otocima više nego na kopnu. U prodavaonicama u Komiži te cijene su više oko 20 posto. Tako je i po kafićima, restoranima i drugim objektima. Otočani su na to navikli i to nama nije ništa novo”, ističe Ivčević.

Kada govori o životu na otoku kaže kako stanovnici Komiže i Visa imaju gotovo sve sadržaje kao i ostali stanovnici na kopnu. Pri tome, kako kaže, ponuda je iz godine u godinu sve bogatija kao i sadržaji na otoku čemu doprinosi snažan rast turizma. Unatoč udaljenosti kopna i bolnica riješena je i zdravstvena skrb za sve građane i turiste, a za hitne slučajeve angažira se helikopter. I oni su po nekoliko dana godišnje, zbog bure, jakih vjetrova i visokih valova, u potpunoj izolaciji kada je otok nemoguće napustiti niti ikako doći na njega.

Po riječima Ivčević, otočani su na to navikli i takve stvari im ne padaju teško. Problem im ne predstavlja niti putovanje trajektom od preko dva sata jer niti tu ne mogu ništa promijeniti. To vrijeme na trajektu oni iskoriste za razgovor s prijateljima koje dugo nisu vidjeli ili pak da završe neke poslove na laptopima.

O svojim problemima u više navrata su razgovarali sa predstavnicima raznih Vlada u Zagrebu ali, kako kaže Ivčević, najčešće to prođe bez nekih posebnih rezultata.

Ostajemo ovdje

“Da bi se problemi otočana razumjeli morate ovdje barem neko vrijeme živjeti, a ne suditi po tjedan ili dva koliko vremena se provede na godišnjem odmoru. Neke stvari se riješe samo pred neke od izbora poput sad ovoga sa kartama trajekta koje neće poskupjeti. Koliko nas se ne razumije pokazuje i to da smo tražili da jedan trajekt kreće iz Splita prema Visu, odnosno baš Komiži, ujutro, a vraća se navečer. To bi nama puno značilo jer bi omogućilo još veći broj dolazaka turista. Međutim, ne uspijevamo ne znam iz kog razloga”, rekla je Ivčević.

Ona i pored svih problema kaže kako nikada ne bi mijenjala svoj život na otoku. Govori to i niz primjera gdje su stanovnici s kopna preselili se na Vis i svoj dalji život nastavili na otoku. Isto nam je rekao i Marin sa početka teksta.

“Problema ima ali ima ih svagdje. Mi smo se navikli na ovaj život i velika većina nas nikada ne bi mijenjala život na otoku za život na nekom drugom mjestu. Svjesni smo prednosti koje, primjera radi, donosi život u Splitu ili Zagrebu ali nigdje nije idealno, a opet ono što mi pruža život na Hvaru nigdje ne bih mogao pronaći”, zaključio je Marin.

Izvor: Al Jazeera