Danas bolje sarađuju neofašisti nego antifašisti

Postrojavanje četničkih formacija i hodočašća na Blajburško polje, samo su mali primjeri latentne opasnosti, kaže Aleksandar Kraus (EPA)
Postrojavanje četničkih formacija i hodočašća na Blajburško polje, samo su mali primjeri latentne opasnosti, kaže Aleksandar Kraus (EPA)

Tog dana, 9. maja 1945. godine, svijet se probudio u novoj eri, eri bez fašizma, dan nakon što je nacistička Njemačka pod naletom sovjetskih snaga potpisala kapitulaciju, čime je okončano globano krvoproliće izazvano Drugim svjetskim ratom.

Fašističke i njima srodne zločinačke ideje tako su zbrisane sa zemaljske kugle (ili se makar tako mislilo), dok je 9. maj, uprkos tome što se u mnogim zemljama rat nije završio baš tog datuma, postao međunarodno priznati Dan pobjede nad fašizmom. Ili, kako ga još zovu, Dan Evrope.

U bivšoj Jugoslaviji, koja je posebno iskusila sav pakao tog zla, zemlji izranjavanoj krvoločnim zubima fašista, nacista i domaćih kvislinga, pobjeda nad fašizmom slavljena je s posebnom draži, no, rat koji je uslijedio nakon njenog raspada oživio je ideologiju blisku fašizmu koja i dan danas egzistira na našim prostorima u različitim oblicima – podjele, međunacionalna i mržnja prema drugom i drugačijem, slavljenje zločinaca i kvislinga…, svemu onome što je trebalo pokopati na smetljištu mračnog dijela historije čovječanstva.

Od 9. maja ostala samo simbolika

Nekada otvoreno, nekada pod maskama, fašizam je ponovo u našim dvorištima, zbog čega je hrvatski historičar porijeklom iz Mostara Dragan Markovina mišljenja da je od 9. maja ostala samo simbolika.

„Umnogome, nažalost, jeste, bilo da govorimo o europskom ili jugoslavenskom prostoru. S jedne strane imamo nominalno ustrajavanje na činjenici da postoje zajedničke europske vrijednosti koje su potvrđene pobjedom nad fašizmom, a s druge vidimo da se u stvarnom životu one dovode u pitanje. Tako bilježimo sve veći broj tzv. iliberalnih demokracija i općeniti porast postfašističke desnice. Prisutno je i potpuno neuvažavanje autentičnog jugoslavenskog antifašizma koji je praktično sam oslobodio zemlju, što je dodatno tragično imamo li u vidu činjenicu kako smo sve tendencije porasta desnog ekstremizma i ekonomskog nacionalizma mi vrlo tragično i vrlo nedavno proživjeli“, mišljenja je Markovina.

S obzirom na specifičnost naših prostora, postavlja se pitanje kako i čime se boriti protiv fašističkih ideja, kada su one, reći će mnogi aktivisti i historičari, duboko ušle i u organe vlasti? Prethodni rat oživio je te ideje, koje još nisu poražene, a aktuelna politika samo deklarativno bori protiv njih.

Prekrajanje historijskih činjenica jedna je od glavnih aktivnosti povampirenih fašista na tlu bivše Jugoslavije, a oni koji su prije nekoliko decenija nazivani zločincima, pretvoreni su u heroje.

Etiketiranje protivnika za ustaše i četnike

Predsjednik Saveza antifašista Srbije Aleksandar Kraus objašnjava da se „istorija uveliko prekraja, prilagođava i koristi kako kojem režimu u datom trenutku odgovara“.

Fašizam hrane nacionalizam i siromaštvo

Kamberović je mišljenja da fašizam na našim prostorima hrane nacionalizam i siromaštvo.

„Na tome vladajuće elite, koristeći razne mogućnosti suvremenog komuniciranja, mobiliziraju i homogeniziraju nacionalne zajednice i šire strah od drugog. Na tom strahu od drugog drže kao taoce svoje nacije, koje tako beskrajno varaju i pljačkaju. To produbljuje siromaštvo i snaži poziciju vladajućih elita. Za takvo stanje je odgovornost intelektualaca ogromna. Svemu tome svjedočimo i posljednjih mjeseci u vrijeme ove pandemije: dok se jedni bogate – drugima prijeti pravo siromaštvo“, mišljenja je Kamberović.

„U Srbiji su odavno izmenjena imena ulica partizana i partizanki. Uklonjene su mnoge biste heroja i heroina iz NOB-a, a Draža Mihailović po Srbiji dobija svoje ulice i spomenike. Srbiju i Beograd nisu oslobodili partizani već ‘naši’, a sadejstvo sa ruskim crvenoarmejcima u završnim operacijama se prikazuje kao isključivo sovjetska stvar, uz samo stidljivo i povremeno pominjanu ulogu partizana. Tito se u Srbiji ne pominje u kontekstu borbe protiv fašizma“, stav je Krausa, koji dodaje da se u Srbiji tako legitimizira postojanje dva antifašistička pokreta, bez ulaženja dublje u karakter, trajanje i ishod borbi tih pokreta.

„Međusobno olako etiketiranje današnjih političkih protivnika za ustaše ili četnike, govori o živosti tih pojmova, o zloslutnoj prisutnosti i jednih i drugih fašističkih falangi i spremenih i dobro organizovanih paramilitarnih formacija. Opasnosti od povampirenja i izlaska na otvorenu scenu tih formacija su velike i mogu se u svakom trenutku koristiti za vladavinu strahom, pojedinih aktuelnih, krhkih režima. Postrojavanje četničkih formacija u Višegradu, donedavna hodočašća na Blajburško polje, samo su mali primeri latentne opasnosti koja je prisutna u našim društvima. U tim procesima je važno podvući i ulogu crkve, koja najčešće blagosilja takve manifestacije“, dodaje Kraus.

Sličan stav ima i historičar Husnija Kamberović, koji tvrdi da je fašističku ideologiju i njene krake, kao i svaku drugu, teško uništiti u cijelosti, tim prije što u nekim zemljama regije na vlasti „imamo lidere koji ispoljavaju fašističke tendencije“.

‘Lideri sa fašističkim tendencijama’

„Treba voditi računa da suvremeni fašisti i antifašisti nisu isto što i fašisti i antifašisti iz sredine 20. stoljeća, ali neka temeljna obilježja su ostala nepromijenjena. Danas svjedočimo tome da se mnogi sljedbenici fašističkih ideja često deklariraju kao antifašisti. Razvilo se to iz prakse vještačkog konstruiranja tobožnjeg nacionalnog antifašizma, koji je, navodno, postojao tokom Drugog svjetskog rata, a sve s ciljem da se umanji komunistička uloga u vojničkom slamanju fašizma“, kaže Kamberović, koji dodaje da je uloga partizana predvođenih komunistima u pobjedi nad fašizmom na našim prostorima „čista povijesna činjenica“, bez obzira na trud pojedinih akademskih i medijskih krugova da to izbrišu iz kulture sjećanja.

„Danas u nekim postjugoslavenskim zemljama imamo lidere koji ispoljavaju fašističke tendencije. To su lideri koji politički legitimitet traže u promociji populizma i nacionalizma, teže neograničenoj vlasti i provode politiku militarizaciji društva. Kada skupite sva ta obilježja, onda smo blizu opasnog haosa. Borba protiv tih pojava neofašizma je borba za demokratsko društvo u svim postjugoslavenskim zemljama. Treba razvijati svijest o zajedničkoj opasnosti od neofašističkih pokreta, koji će se lakše ujediniti na svojim nedemokratskim konceptima. Konačno, mi znamo i iz povijesti da su ustaše i četnici surađivali kako bi se suprotstavili partizanima antifašistima. Nažalost, čini mi se da danas bolje surađuju neofašisti nego antifašisti“, tvrdi Kamberović.

Prekrajanje historije vidljivo je i u obrazovnim sistemima država koje su nastale raspadom Jugoslavije. Zajedičkog tumačenja činjenica o Drugom svjetskom ratu gotovo da i nema, jer, svako ima svoje. Stoga se postavlja pitanje koliko su mlađi naraštaji svjesni temelja fašističke ideologije i njene opasnosti.

Posljedice Miloševićeve politike

Kraus je stava da je, po pitanju svijesti o fašizmu kod mladih generacija, „situacija delikatna, slojevita i dosta teška“.

„Mladi prolaze kroz obrazovni sistem koji kreiraju novouspostavljeni režimi država nastalih raspadom Jugoslavije. Porodične okolnosti u kojima mladi ljudi odrastaju i sazrevaju su, takođe, od ogromnog značaja. Prelazak iz samoupravnog socijalizma u balkansku, divlju varijantu neoliberalnog kapitalizma, mladim ljudima nikako ne olakšava sazrevanje jasne i ispravne svesti u prepoznavanju važnosti, značaja i prisustva fašizma u našim današnjim društvima. Načelno, obrazovni sistemi se bave fašizmom, ali su te interpretacije uveliko uslovljene time u kojoj se državi ili entitetu deca obrazuju“, mišljenja je Kraus.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Obzirom da u velikoj meri još uvek živimo posledice Miloševićeve politike nacionalsocijalizma, kao i reakcija drugih nacionalističkih politika na njegovu politiku, nikako ne možemo biti zadovoljni onim što mlade generacije o fašističkom zlu znaju i kako se prema opasnostima od tog zla ponašaju. Dovoljno je imati na umu samo pojedine parole navijačkih grupa, pa da se čoveku ledi krv u venama“, zaključuje.

Nije sve tako crno, mišljenja je Markovina, koji navodi da, i pored svega, u društvima regije „postoji značajan broj ljudi koji dijeli modernističke vrijednosti socijalističke Jugoslavije i partizansku borbu“:

„Ti isti ljudi su svjesni da govorimo istim jezikom i da je riječ o jedinstvenom kulturnom prostoru. Također, znatan broj ljudi razumije da nas vode besramne nacionalističke elite koje su privatizirale državu, uništile industriju i društvo, te generirale čitav niz socijalnih nepravdi, a sve pod pričom o zaštiti nacionalnih interesa i tradicionalnih vrijednosti. Ono što smatram nužnim već se događa, a to je naprosto suradnja ljudi koji sve to razumiju, koja bi u drugoj fazi morala preći u stvaranje paralelne stvarnosti, posebno na polju kulture i obrazovanja.“

‘Elita spremna na oružje’

Kraus je, pak, mišljenja da su opasnosti od daljnjih zaoštravanja sasvim realna, tim prije što Evropska unija „do sada nije bila na nivou istorijskog izazova kada su u pitanju zemlje regiona, i opasnosti od ponovnog izbijanja oružanih sukoba“.

„Kao i u slučaju aktuelnog virusa korone, mi u regionu već imamo drugi talas politika iz 90-tih, koji predvode ljudi koji su i tada zastupali i sprovodili zločinačku politiku. Ne treba imati iluzija da bi zarad opstanka na vlasti, te elite i danas bile spremne da posegnu za istim političkim i oružanim sredstvima. Tome u prilog ide i svojevrsna lokalna trka u naoružavanju“, kaže Kraus, koji nadu vidi u obrazovanim mladim generacijama.

„Te nove generacije, za sada, dosta dobro znaju protiv čega su, ali još uvek ne mogu da iznedre novu političku alternativu. Suviše je velik i dubok jaz koji je stvoren u proteklih 30-tak godina. Ipak postepeno se stvaraju uslovi za suštinski nove levičarske pokrete i stranke, koji bi trebalo da udahnu novi elan zajedništva unutar regiona“, zaključuje Kraus.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Uvredljivi grafiti na Partizanskom spomen groblju u Mostaru uznemirili su javnost u BIH. Problem je time veći što se natpisi ponavljaju, često pred važne godišnjice ili skupove antifašista, kao što je bilo i ovaj put. Izostaje redovno i nalaženje počinitelja i njihovo kažnjavanje zbog čega rastu sumnje što je, posebno u izbornoj godini, vrlo osjetljivo.

Više iz rubrike TEME
POPULARNO