Je li Orbanova Mađarska uzor HDZ-ovoj Hrvatskoj?

Viktor Orban, Velika Mađarska
Mađarski premijer nedavno je ponovo objavio kartu 'Velike Mađarske' uz dobre želje maturantima pred ispit iz historije (Viktor Orban / Facebook)

Niti tijekom borbe protiv korona virusa Mađarska pod vlašću premijera Viktora Orbana nije promijenila svoj običaj čestog otklona od europskih politika i vrijednosti te su Bruxelles, ali neke zemlje pojedinačno, upozoravali i kritizirali uvođenje tzv. korona zakona u Mađarskoj, čime je Orban praktički svu vlast uzeo u svoje ruke, rigorozno provodeći mjere i utišavajući kritičare s argumentom potrebe čvrstog pristupa krizi.

No, odlučio je unatoč zauzetosti ponovno objaviti kartu ‘velike Mađarske’, koja obuhvaća i dijelove Hrvatske i nekih drugih susjednih zemalja, uputivši njome dobre želje maturantima pred ispit povijesti.

Za to vrijeme Hrvatska je, za razliku od mnogih, prešla šutke preko događanja u Mađarskoj, a na novu objavu karte iz Vlade je preko šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana stigla nešto odlučnija reakcija, za razliku od nekih ranijih slučajeva.

Idol hrvatske desnice

Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović komentira kako Orbanova politika u mnogim aspektima razara zajedništvo u EU-u i ne drži se europskim institucijama utvrđenih politika i vrijednosti, ali da i na unutarnjem planu na mnogim područjima odstupa od standarda, što sve nagriza ideju EU-a.

‘Gledanje Orbanu kroz prste’

Hrvatsku “pasivnost” po pitanju ‘korona zakona’ Josipović smatra nastavkom ‘gledanja Orbanu kroz prste’, a objašnjenje da kao predsjedateljica EU-a treba biti neutralna, kaže, više je izgovor.

“Iako, u ukupnom slabašnom hrvatskom mandatu predsjedanja EU-om možda realno i nije ni bilo za očekivati da će baš Hrvatska, iako predsjedavajuća, smoći snage da Europi paraliziranoj koronom nametne kritiku Mađarske kao temu. Vjerojatno to ne bi bilo lako ni da je Hrvatska, što nije, kritična prema Orbanovoj politici. Posebno to nije za očekivati ako za tu temu nisu pokazale inicijativu druge EU države, osobito one jake i utjecajne”.

Kada je u pitanju uloga hrvatske naftne kompanije INA, koja je u većinskom vlasništvu mađarskog MOL-a, navodi da se radi o složenom i ne baš transparentnom pitanju.

“Pitanje na koje nikada nisam dobio odgovor jest zašto hrvatske Vlade, pa ni sadašnja, ne inzistiraju na potpunom i dosljednom poštivanju ugovora koji je zaključen s MOL-om. Predviđeni razvojni program i obećana ulaganja ne poštuju se i u pravu su oni koji kažu da se INA po malo pretvara u podružnicu MOL-a”. 

Iako, ističe, Mađarska nije u tome jedina, u mnogo čemu prednjači i ne čudi ga što je Orban, kako kaže, politički idol hrvatskoj protueuropskoj desnici – što smatra karikaturalnim.

“Ta naša desnica stalno mantra o nacionalnom interesu, o velikom hrvatstvu i domoljublju, a Orbanova politika direktno, ne samo neprimjerenim reminiscencama na povijesnu “Veliku Mađarsku”, nego i na ekonomskom planu, ugrožava važne hrvatske nacionalne interese”, navodi Josipović.

Ipak, smatra da se kod objava karata primarno radi o tome da Orban i njegova Vlada žele jačanjem nacionalnog sentimenta na unutarnjem planu ojačati poziciju.

No, buđenje nostalgije za vremenima u kojima je netko bio moćna država na štetu drugih, navodi, igranje je vatrom, iako je u sadašnjim okolnostima teško zamislivo da bi Mađarska mogla i pokušati realizirati povrat na teritorijalno stanje od prije sto i više godina.

‘Neodgovorno, opasno i nekorektno’

“Ali, okolnosti se mijenjaju, a povijest nas uči da je buđenje nacionalističkih strasti i povijesnog revanšizma često vodilo u sukobe i velika stradanja. Rekao bih, riječ je o neodgovornom, opasnom i u odnosu na susjede nekorektnom postupanju”.

Kaže da je Vlada dugo bila bez odgovarajuće reakcije, a i ova posljednja bila je suzdržana, ali i točna u ministrovom naglasku na pozitivne aspekte odnosa, te podsjeća da je Mađarska na putu u EU bila vrlo naklonjena Hrvatskoj.

“Ali, Vlada i predsjednik Republike ipak, uz svu pristojnost i suzdržanost, mađarskoj strani moraju jasno staviti na znanje da nije primjereno mahati starim kartama i pothranjivati desničarske teritorijalne pretenzije”.

Reakciju predsjednika Zorana Milanovića, koji se u odgovoru također obratio maturantima, smatra primjerenijom – ne dolijevajući ulje na vatru, kaže, poslao je poruku o neprihvatljivosti Orbanove politike prema Hrvatskoj i drugim susjedima, ali i upozorio da ni Hrvatska nije imuna na nacionalizam i teritorijalne pretenzije.

“Ali, razlika je ipak velika. U Mađarskoj kartama barata najviša državna vlast, a u Hrvatskoj, barem za sada, desni marginalci”.

S druge strane, Zagreb često Budimpešti ‘čuva leđa’ kada ostatak EU-a želi konkretnim odlukama intervenirati prema Mađarskoj.

‘Držanje lojtre’

“Razlozi su, s jedne strane, susjedski odnosi, do sada dobri, ali i očita sklonost hrvatske desnice, pa i HDZ-a, mađarskom poimanju EU-a i državnog suvereniteta u okviru nje. Osobno, ne podržavam takvu politiku ‘držanja lojtre’ Orbanu u EU-u”.

Općenito, odnos Hrvatske prema Mađarskoj je, kaže, ambivalentan – dok vrijedi njegovati dobre odnose sa susjedima s kojima postoji mnogo dodirnih točaka i koji su bili na pomoći, postoje i loše strane.

“Prije svega je to implicitni iredentizam Mađara simboliziran kroz povijesne karte ‘Velike Mađarske’. Tu je i cijeli kompleks odnosa vezan za INA-u. Pri tome, očito u Hrvatskoj postoje različite struje neke vođene i vlastitim interesom, ne interesom INA-e i nacionalne ekonomije. Konačno, tu su i odnosi vezani za članstvo u EU-u. Hrvatska, koliko god bila u prijateljskim odnosima s Mađarskom, ne bi smjela sebi dopustiti da bude zagovornih protuerupskih tendencija koje su sve više očite u toj državi”, zaključuje Josipović.

Mađarske ambicije

Mađarska je, navodi Gjenero, u osjetljivom periodu pred obilježavanje stogodišnjice Trijanonskog mirovnog sporazuma, kojim je izgubila relevantan prostor koji je bio pod mađarskom kontrolom.

“Današnja ideja nije širenje granica, nego stvaranje svojevrsnog mađarskog kulturnog i ekonomskog prostora, jačanjem značenja mađarske manjinske zajednice u tim prostorima, ekonomskog utjecaja i kulturnom prisutnošću. Države u mađarskom susjedstvu moraju biti svjesne tih mađarskih ambicija i na njih reagirati sukladno svojim nacionalnim interesima, ali bez konflikata”.

Kada su u pitanju hrvatske reakcije na posljednju Orbanovu objavu, ističe da je Mađarska jedan od susjeda s kojom Hrvatska tijekom pandemijske krize nije imala zatvorene granice, što je zasluga i hrvatskog šefa diplomacije, te je uspjela održati svojevrsno srednjeeuropsko partnerstvo u trenutku krize schengenskog sustava, što nije protueuropska politika.

“Predsjednik Milanović je, s druge strane, vrlo odmjereno i prilično šarmantno reagirao na pogrešan taktički potez mađarskog premijera, ali tako da nije stvarao nepotrebne napetosti niti zlu krv. Dakle, oba politička aktera odlično su igrala svoje uloge”.

Vanjskopolitički stručnjak Tomislav Jakić smatra da Mađarska odstupa od mnogih temeljnih načela EU-a jer je zaključila da je EU ‘tigar od papira’ koji ni u njenom slučaju nije uspio postići puno jedinstvo.

Nemušto izvlačenje

“Dok će Orbanov režim znati da može računati ili na izravnu ili prešutnu podršku koja se očituje kroz izostanak osude od nekih članica EU-a, tako dugo će se ona ponašati tako”.

Istovremeno, Hrvatska se prema Mađarskoj, navodi, odnosi benevolentno, a odgovor treba tražiti u ne izrijekom proklamiranoj, ali stvarnoj bliskosti političkih stanovišta Hrvatske demokratske zajednice i Fidesza.

To mu se, kaže, čini jedinim logičnim objašnjenjem jer svaka vlada koja razmišlja o nacionalnim interesima ne bi mogla šutjeti na provokacije iz Mađarske u obliku ponavljanog objavljivanja karata.

“I Mađarska se uvijek vrlo nemušto izvlači iz toga – ako uopće smatraju potrebnim nešto reći, onda kažu: Ma, to je povijesna karta. To jest povijesna karta, ali vi ne možete povijesnu kartu objaviti uz poruku maturantima kojima želite uspjeh na završetku školovanja”.

Bliskost dviju stranaka, smatra, ogleda se u tome što je Orbanov Fidesz ostvario ono čemu, kaže, HDZ teži – ostvarivanju autoritarnog režima.

“Prema ponašanju same stranke i nekih njezinih eminetnih političara, HDZ-u bi takav autoritaran režim vrlo odgovarao i vjerojatno vidi u Orbanovoj stranci jedan uzor i nešto što bi bilo poželjno kopirati pa da bi se to moglo, valja i kooperirati”.

Višegradska skupina kao ‘remetilački faktor’

Pritom smatra da Andrej Plenković, iako doživljavan tako, nije liberalni političar, već onaj koji želi ostati na vlasti.

“Tvrda struja HDZ-a mu je bila opasnost, odnosno izazov njegovoj vodećoj poziciji i on se s njome obračunao – ne iz ideoloških pobuda, ne zato što se s njima razilazi u pogledima na svijet, nego naprosto zato što su oni htjeli zasjesti na pozicije na kojima je on”.

U tom odnosu INA je, smatra, važan čimbenik – kada bi se govorilo o normalnim  međudržavnim odnosima, kaže, to bi bio ozbiljan kamen spoticanja.

Međutim, s obzirom da Hrvatska usprkos najavama koje su stare dvije ili više godina o tome kako će otkupiti mađarski udio u INA-i evidentno želi očuvati povlašteni položaj Mađara u INA-i, onda se Mađarima ide na ruku i u drugim stvarima”.

Osim toga, Hrvatska je, kaže, bliska sa zemljama Višegradske skupine koje su sada neka vrsta ‘remetilačkog faktora’ u EU-u.

Traženje uzora

Mađarska je, navodi, još radikalnija od ostalih zemalja te skupine, a Hrvatska nikako da nauči razmišljati svojom glavom i samu sebe dovodi u ‘remetilačke’ grupe.

Hrvatska politika uvijek mora imati uzora – današnja hrvatska politika to u širem kontekstu ima u Bruxellesu, a još više u Washingtonu, a u užem kontekstu u Mađarskoj”, zaključuje Jakić.

S druge strane, analitičar Davor Gjenero kaže da mađarski premijer često igra na rubu prihvatljivog, ali da ga nije moguće definirati kao nekoga tko bi izravno dovodio u pitanje zajedničke europske politike i poništavao temeljne vrijednosti, kao i da njegov projekt iliberalne demokracije nije prešao granicu nakon koje se može govoriti o autoritarnom režimu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Orbanova vladavina zasniva se na znanju i ekspertizi, a ne na populističkim floskulama, on brine o tome da zadovoljava interese svog biračkog tijela, dakle prije svega mađarske srednje klase, ne stvara nikakav oblik kulta ličnosti, a ograničenja i kontrola njegove vlasti slabi su zbog uvjerljive parlamentarne većine koju uživa”, kaže Gjenero.

Objavljivanje karata, pak, smatra političkim folklorom jer je, kaže, Orbanu jasno da nikakva revizija granica unutar EU-a ne dolazi u obzir.

Zajednički interesi

Ukazuje da je Hrvatska geopolitički i infrastrukturno povezana s Mađarskom i ima daleko više zajedničkih interesa nego razloga za sukobe pa Plenković sukladno tome moderira svoje javne politike.

“Nema govora o tome da bi Hrvatska unutar EU-a bila tretirana kao iliberalna demokracija, nema poveznica između hrvatskih i mađarskih javnih politika. Hrvatskoj, ipak, nije interes izolacija Mađarske unutar EU-a, a hrvatsko predsjedništvo Europskim vijećem nastojalo je biti neutralno u sporu Mađarske s nekim od članica. Hrvatska je očekivala da će Mađarska opozvati izvanredne mjere koje su Vladi i premijeru davale proširene ovlasti, i to se događa. Hrvatska je insistirala na tome da Mađarska u vrijeme trajanja tih mjera nije raspustila parlament te da su ovlasti izglasane dvotrećinskom parlamentarnom većinom”.

U svakom slučaju, ne primjećuje da je hrvatska politika prema Mađarskoj u bilo čemu sporna.

“Hrvatska je brojnim interesima povezana sa državama Višegradske skupine, pa i s Mađarskom, Mađarska je Hrvatskoj važna kao zaleđe njene mediteranske fasade, kao poveznica sa srednjom i istočnom Europom, i s tim interesima je usklađena i hrvatska vanjska politika”, zaključuje Gjenero.

Izvor: Al Jazeera