Alibašić: Za islam nema nerješive situacije

Ahmet Alibašić je profesor na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu (Anadolija)
Ahmet Alibašić je profesor na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu (Anadolija)

Muslimani širom svijeta proslavljaju Ramazanski bajram, koji dolazi nakon tridesetodnevnog posta. Bio je to prvi ramazan u novijoj historiji muslimana kojeg su vjernici proveli u samoizolaciji, kod kuća, zatvorenih džamija, zbog pandemija korona virusa koja je zahvatila svijet od kraja prošle godine, polazeći iz Kine.

Sva sveta mjesta u svijetu, pa i sveta mjesta muslimana, uključujući i Kabu u Meki ili džamiju Al-Aksa u Jerusalemu, također su bila zatvoreni za vjernike.

“Ovaj nas je virus podsjetio na krhkost života i našu vlastitu ranjivost”, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. 

Nažalost, kaže Alibašić, samoizolacija nije najgore što se čovjeku može desiti, podsjećajući na patnje ljudi širom svijeta i prije pojave korona virusa.

  • Ovo je bio jedan od rijetkih ramazana kojeg su muslimani novije historije proveli u nekoj vrsti samoizolacije zbog korona virusa. Kakve poruke mogu izvući iz toga? 

– Da, gotovo da je ovaj ramazan bez presedana u tom smislu. COVID-19 nas je vratio u naše domove, sebi, svojim porodicama i društvima. Globalizacija je na trenutak usporila u realnom životu ali je zato samo ubrzala u virtuelnom svijetu. Zbog interneta nismo osjetili puni učinak samoizolacije. Inače, ovaj nas je virus podsjetio na krhkost života i našu vlastitu ranjivost i ovisnost od Božije milosti, što je donekle i poruka posta. Kad ne uživamo blagodati hrane i vode samo pola dana počinjemo posustajati. 

  • Neki muslimani su u izolacije već godinama, poput Palestinaca, Rohinja muslimana i drugih. Da li sada barem donekle možemo bolje razumjeti njihovu sudbinu?

– Nažalost, samoizolacija nije najgore što se čovjeku može desiti. Dobro ste primijetili, postoje čitave zajednice ljudi, mnoge od njih muslimanske koje su u izolaciji ili bolje rečeno u logorima na otvorenom ili zatvorenom. Tako prolaze mnogi ramazani Palestincima u Gazi, Rohinjama u Mijanmaru, sada Ujgurima u Kini, desetinama hiljada političkih zatvorenika po muslimanskim i drugim zemljama. Bojim se da je pandemija njihovu situaciju samo pogoršala i nas zabavila našim belajem. Empatija uvijek zahtijeva aktivnu identifikaciju i odnos prema onome ko pati. Bojim se da nam samoizolacija olakšava da zaboravimo na patnju drugih.

  • Muslimanski učenjaci složili su se da vjernici tokom pandemije trebaju molitvu obavljati kod kuće, da ne trebaju posjećivati džamije, kako bi sačuvali svoje i zdravlje drugih ljudi. Mnogi su to razumjeli kao pragmatičnost islama da ljudima olakša u svakom trenutku?

– Odlično ste to primijetili. Da, za islam kao veliku vjersku tradiciju i njegov normativni sistem nema nerješive situacije. Da skratim, dozvolite da podsjetim na izjavu Ibn el-Kajjima, velikog islamskog pravnika iz 14. stoljeća koja zaslužuje da nam bude pri pameti kad god govorio ili slušamo o islamu: “Šerijat je utemeljen i sazdan na mudrosti i dobrobiti za ljude na ovom i budućem svijetu. Šerijat je pravda, milost, dobrobit i mudrost. Zato svaka norma koja rezultira nepravdom, nemilošću, štetom i besmislom ne može biti dio šerijata, makar se pokušala takvom prikazati”. Ne mislim da ovoj izjavi treba dodatka ili komentara. Nju samo treba usvojiti kao jednu veliku istinu vodilju. 

  • Islamske zemlje su slale pomoć nemuslimanskim zemljama tokom korona krize, a kršćanske organizacije su pomagale muslimanima. Znači li to da su etničke i vjerske podjele među ljudima koje gledamo svakodnevno samo jedna velika obmana i paravan za nešto drugo?

– Rano je donositi zaključke jer se veliki problemi za čovječanstvo usljed ekonomskih posljedica prouzrokovanih pandemijom tek očekuju. Ovo dosad što smo svjedočili upućuje na zaključak da je čovječanstvo ponešto naučilo o pandemijama. Naime, ovo je prva velika pandemija gdje većina ne traži krivca ili žrtveno janje u svojim društvima. Čujemo, istina, i takvih glasova ali oni su manjina. Preovladavaju zdrav rezon i solidarnost. Neke ste primjere sami naveli. Ima ih još i na domaćem i na međunarodnom planu.

  • Na koje primjere Vi mislite?

– Mogu spomenuti da je, naprimjer, Svjetsko vijeće crkava, koje okuplja mnoge protestantske i pravoslavne crkve pozvalo američkog predsjednika Donalda Trumpa da ukine sankcije koje otežavaju odgovor zemalja pod sankcijama na pandemiju. Spomenuli su i Iran. Vrlo sam kritičan prema Iranu između ostalog i zbog njegove uloge u Siriji ali ovakvi iskazi solidarnosti ohrabruju. Dakako, virus sam po sebi neće raskriliti koprenu ksenofobije i rasizma ali se nadati da će pomoći nekim od nas da uvidimo koliko je ona prepreka koja nam ne da da svijet vidimo u ljepoti njegove raznolikosti i raskoši. Valja na tome još raditi. Kao što je govorio pokojni Kofi Annan: “mržnja se uči, a tako i ljudska solidarnost”. Uloga medija u tome je značajna. 

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO