Preživjeli Bosanac iz Arizone: Ponovo učim hodati i živjeti

Gripa, kao i svaka druga koju sam prošao, ‘preležaću’ je na nogama, razmišljao je Enes Dedić, Bosanac iz Phoenixa u Arizoni, nakon što je ga je po povratku iz Sarajeva u SAD sredinom marta počela hvatati slabost.

Malo kašlja, malo temperature, ništa strašno… Ništa što već nije bilo…        

No, sudbina je kovala potpuno drugačije planove – priredila mu je životnu dramu koju će on i njegova porodica dugo pamtiti. I zahvaljivati se što je uopšte ostao među živima, jer je u danima koji su uslijedili, kako sam kaže, bio bliži smrti nego životu.

Dedić, Sarajlija koji je 1995. godine otišao u Ameriku, bio je zaražen korona virusom, a u trenucima kada su mu već počeli otkazivati organi, a smrt se činila neizbježnom, ljekari su iz očaja nad njim odlučili izvršiti tretman koji nikada nisu pokušali – ECMO, koji podrazumijeva ispumpavanje krvi iz tijela, njegovo bogaćenje kisikom i ponovno vraćanje u organizam. Na taj način, pomaže se rad pluća i srca.

Od tada, nakon 11 dana kome i borbe protiv opakog virusa, Dedić se, kako sam kaže, vratio iz mrtvih, postavši jedan od prvih oporavljenih u svijetu tretmanom ECMO, ali pred njim je težak i vjerovatno dugotrajan period oporavka tokom kojeg će, kako sam kaže, ponovo učiti živjeti.

U razgovoru za naš portal, Dedić je prepričao kroz kakvu je golgotu prošao, opisujući užas kakav iza sebe ostavlja opaki virus, čak i kada ne vodi smrtnim posljedicama.

• Kako se sada osjećate?

– Sada sam dobro, stanje se popravlja, ali prije tog tretmana, djelovalo je katastrofalno. Bio sam poput mrtvog čovjeka. Jedanaest dana nisam znao za sebe, ničega nisam bio svjestan, a smrt se činila neizbježnim ishodom.

Strah od povratnog vala

Amerika se, pod pritiskom Donalda Trumpa, otvara. Postoji li strah od povratnog vala epidemije?

– Kod nas u Arizoni ovih dana sve počinje raditi, kao da se ništa ne dešava. Trump ne sluša savjete stručnjaka i previše žuri zbog ekonomije, ali mnogi se plaše da će to napraviti novi problem, govori Dedić.

• Kako je sva ova Vaša borba počela? Gdje ste se mogli zaraziti korona virusom kada ste, kako kažete, prvi pacijent u Arizoni?

– Sve se dešavalo jako brzo. Vratio sam se iz Sarajeva, gdje je bila dženaza mojoj majci. Vjerujem da nisam u Sarajevu inficiran, već da se to desilo negdje na putu od Sarajeva do SAD-a. Letio sam preko Njemačke, Londona i Philadelphije, a vremenski razmaci između letova bili su jako dugi. Aerodromi su najprljavija mjesta na svijetu, tamo je moguće zaraziti se svim mogućim virusima, tako da vjerujem da je na nekom od tih aerodroma došlo do infekcije. Kada sam se vratio kući, počeo sam osjećati prve simptome.

• Ako govorimo o početku razvoja bolesti, kakva je razlika između gripe i korona virusa?

„Nikakva. I ja sam mislio da se radi o običnoj gripi, jer u početku nema velike razlike. Osjećao sam slabost, pomalo kašljao i to je bilo sve. Mislio sam da će proći, a da je, praktično, niti ne osjetim, kako to mi Sarajlije kažemo. Kada sam otišao ljekaru, dao mi je lijekove uobičajene za gripu i poslao kući.

• Kada Vam se stanje pogoršalo?

– Iste večeri. Nisam mogao disati. Došla je hitna pomoć i tada je krenula moja agonija. Niko sa sigurnošću tada nije mogao reći da li je u pitanju korona virus, ali sumnjalo se na njega. Pošto u Arizoni tada nije bilo nijednog registrovanog slučaja, moralo se čekati sedam dana na rezultate testa. No, ljekar kod kojeg sam bio je pretpostavio da se radi o koroni. Moglo se to vidjeti i na snimcima pluća – kada je riječ o upalama, vide se sjene na jednim ili oba plućna krila, ali u mom slučaju, vidjele su se rupe veličine oraha. Ćelije su mi doslovno odumirale.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

• Nakon što je test potvrdio sumnje, stavljeni ste na ventilator. Šta se onda dešavalo? Sjećate li se ičega?

– Ne sjećam se ničega, sve dok me medicinska sestra, po buđenju iz kome, nije upitala „znate li gdje ste“, te me informisala da imam korona virus. Gledao sam je u čudu i rekao – u Njemačkoj, na šta se nasmijala. A kada mi je rekla za korona virus, odgovorio sam da me zeza, jer, kako ću ga imati, kada ga niko živ nema. Perioda kroz koji sam prošao se ne sjećam, a dešavalo se mnogo toga. Taj novi tretman ljekari nikada nisu probali, ali u mom slučaju su odlučili da pokušaju.

• Jesu li ljekari sami odlučili riskirati ili je neko trebao odobriti tretman?

– Supruga Olivera je potpisala pristanak, jer drugog rješenja nije bilo. Vidjeli su da mi svi organi otkazuju, pa su me morali početi vraćati u život, jer je alternativa bila samo smrt, kojoj sam bio bliži nego životu. Na kraju, i da tretman nije uspio, svakako bih umro.

• Kako se sada osjećate i koliko bi trebao trajati oporavak?

– Virus je tako opak da sada ponovo učim hodati. U borbi s njim stradalo mi je oko 40 posto mišića, a sa 100 kilograma sam došao na nešto više od 70. Sa mene je sve spalo. U početku nisam mogao niti hodati, niti dizati ruke i noge, niti govoriti. Ništa, osim micati prstima. Eto, takve mi je posljedice ostavio korona virus.

No, iz ove perspektive, najvažnije je da sam se iščupao iz ralja smrti, ali sada se moram vratiti normalnom životu. Kažu mi da sada ponovo imamo bebu u kući, ali to zaista nije daleko od istine. Ponovo učim kako ću ustati, kako sjesti, kako leći… Sve moram ispočetka, kao dijete. Pokušavam nasilu, ali ne ide. Djeluje mi kao da cigle podižem. A, terapiju ću primati sigurno nekoliko mjeseci.

• Kakva je sada situacija s epidemijom i Arizoni i kakve rezultate daje tretman koji je spasio Vas?

– Tretman se sada u SAD-u masovno koristi. Nekoliko klinika u Arizoni ga provodi, no, mnogi pacijenti nisu izdržali, oni koji su ranije imali problema s unutrašnjim organima. Za njih je to bilo previše. Moja je sreća što nisam imao hronične bolesti i što mi je organizam ipak bio dovoljno jak da izdrži i virus i tretman kojem sam podvrgnu. Moja je sreća što ću nastaviti živjeti. Sve će biti OK. Pitanje je koliko brzo ću biti onaj stari, ali važno je da sam se iščupao“, priča Dedić.

Izvor: Al Jazeera