Kožemjakin: Prvi Pesah bez vjernika u sarajevskoj sinagogi

Hazan sarajevske sinagoge Igor Bencion Kožemjakin večenju molitvu vjernicima će poslati preko društvenih mreža (Armin Durgut / PIXSELL)
Hazan sarajevske sinagoge Igor Bencion Kožemjakin večenju molitvu vjernicima će poslati preko društvenih mreža (Armin Durgut / PIXSELL)

Milioni vjernika širom svijeta već nekoliko sedmica ne okupljaju se na zajedničkim molitvama zbog pandemije novog tipa korona virusa, od kojeg je u svijetu do danas oboljelo skoro 1,5 miliona stanovnika, a umrlo više od 81.000.

Jevreji danas dočekuju Pesah, najveći jevrejski praznik kojim se slavi oslobađanja naroda iz egipatskog ropstva, ali će sinagoge ostati uglavnom prazne, a osmodnevni praznik će biti proslavljen u krugu porodica.

Mjere koje su vlade širom svijeta donijele u borbi protiv pandemije Covid-19, oboljenja disajnih putova kojeg uzrokuje novi tip korona virusa podrazumijevaju i zabranu okupljanja većih grupa, kao i strogo ostajanje u kućama. Vjernici to poštuju.

U Aškenaskoj sinagogi u Sarajevu, trećoj po veličini u Evropi, ove godine zbog pandemije Covid-19 Pesah također neće biti tradicionalno obilježen molitvom i večerom. Hazan sarajevske sinagoge Igor Bencion Kožemjakin nešto ranije podijelio je porodicama beskvasni hljeb koji se jede za vrijeme praznika, a molitva i večera će biti održane on line.

  • Je li ovo prvi Pesah nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini devedesetih da će sarajevska sinagoga biti bez javne molitve?

– Čak i tokom rata je bila služba u sinagogi. I ne samo služba, već i Seder večera koja je organizovana u zajednici. Dakle, iako je Seder večera porodična večera, budući da smo mi jedna mala zajednica, mi smo svi kao jedna porodica, običavali smo Seder večere praviti u zajednici, gdje bi se nekih 150 do 200 ljudi koji zaista drže do praznika okupili i imali priliku čuti čitanje Hagade, te famozne knjige po kojoj je i Sarajevo i Bosna poznata širom svijeta.

  • Kako su vjernici reagirali na odluku da će za praznik morati ostati kod kuće?

– Teško. U judaizmu, slično kao i u islamu, vrjednija je ona molitva koja se obavlja u zajednici. Dakle, smatra se da je Gospodaru draža molitva koja se obavlja u zajednici. Stoga je [odluka] vjernicima teško pala, ali su ipak shvatili da je pametnije da se drži fizička distanca. Ovdje se namjerno trudim izbjegavati termin socijalna distance, jer to onda podrazumijeva da ne možemo koristiti ni moderne tehnologije da budemo u socijalnom kontaktu, a ipak držeći se fizičke distance. A, mi svakako nastojimo da putem modernih tehnologija približimo ljude jedne drugima, a da uz to zadržimo fizičku distanciju.

  • Najavili ste da ćete molitvu prenositi putem društvenih mreža. Kako će to izgledati?

– Imamo snimljenu molitvu, večernju, koja se inače govori [u sinagogi]. Ona će biti preko mog You Tube kanala dostupna svim članovima. Također, članovima zajednice ćemo poslati i molitvu na latiničnom pismu, za one koji ne čitaju hebrejsko pismo.

Kožemjakin je podijelio porodicama beskvasni hljeb koji se jede za vrijeme Pesaha

  • Religijska učenja najviše dolaze do izražaja u vrijeme kriza. Ono što su sve ti abrahamske religije promovisale stotinama godina ranije: disciplinu, zajedništvom, higijenu…, danas Svjetska zdravstvena organizacija nudi kao trenutno jedini lijek protiv pandemije korona virusa. Kako objašnjavate takve stvari?

– Često krizne situacije bude kod ljudi potrebu za duhovnim. Bili smo svjedoci kod zadnjih poplava prije šest godina, ljudi su također tražili zajedništvo i solidarnost. Čak i oni koji imaju možda dozu agnosticizma u sebi, i kod njih prevagne vjera u kriznim situacijama. Ljudi tada malo više budu i bogobojazni, i poštuju Božje zapovijedi. Jer, vjernicima je puno lakše se nositi sa raznoraznim iskušenjima kroz koja prolaze tokom života, upravo što se uzdaju u Gospodara, i uzdaju se da će On svojom intervencijom ipak da promijeni stvari nabolje.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Sarajevo je u posljednjih stotinu godina preživjelo nekoliko velikih tragedija, od dva svjetska rata do posljednje opsade grada devedesetih. Jevreji, od kad su prvi put došli u grad prije nešto više od 450 godina pa sve do danas, dijele sudbinu Sarajeva.

– Jako je teško govoriti u ime zajednice, mogu govoriti u svoje ime, ali vjerujem da većina od članova moje zajednice dijeli moje mišljenje – Jevreji se vide kao građanima ove zemlje i oni vole Bosnu i Hercegovinu. Često ljudi o Jevrejima misle da oni nisu lojalni građani svojih zemalja, ali u slučaju Bosne i Hercegovine, sama činjenica o 450, skoro 460 godina prisustva na ovim prostorima, govori da su Jevreji jednostavno autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovine. Dijelili su svoju sudbinu sa ostalim stanovnicima kako Sarajeva tako i Bosne i Hercegovine.

  • Aktivni ste kao humanitarni radnik i prije pandemije, a sada još i više. Recite nam o humanitarnim aktivnostima jevrejske zajednice u Sarajevu.

– Mi inače brinemo za svoje stare, ali ne samo za svoje stare, već i za naše stare sugrađane [drugih vjerskih opredjeljenja]. Imamo oko stotinjak korisnika programa kućne njege Home care uz pomoć kojeg pokušavamo da pomognemo najugroženijim kategorijama stanovništva, a to su stari, penzioneri, koji su sami, bolesni, sa minimalnim penzijama ili ljudi bez primanja. U vrijeme pandemije korona virusa taj program je intenziviran, u smislu da je oko 20 volontera angažirano kako bi tim ljudima donijeli na vrata ono što im je potrebno za život, kako oni ne bi izlazili na ulicu i izlagali se rizicima da se zaraze.

Mi naravno, kao i ostale zajednice imamo problema jer su neki naši članovi također ostali bez primanja, otpušteni su sa posla, i ti ljudi se obraćaju zajednici za pomoć. Ovdje govorimo o sarajevskoj zajednici [Jevreja], druge zajednice u Bosni i Hercegovini su male i stare. I sada upravo razmišljamo na koji način bismo mogli pomoći i tim manjim jevrejskim zajednicama u Doboju, Zenici, Tuzli, Mostaru, u Banja Luci, jer imamo tih pet manjih jevrejskih opština u Bosni i Hercegovini koje uglavnom imaju starije stanovnike.

  • Kakva su iskustva vaših volontera kada dođu na vrata ljudima i ponude pomoć u vrijeme pandemije?

– Ljudima najviše treba topla ljudska riječ, neka vrsta interakcije koja će ima dati nadu da će ovo proći, da će se život vratiti u normalu, da ovo nije stanje vječno … obraduju se kada vide da neko misli o njima, da nisu ostavljeni sami. Jer, neki ljudi, čak i kada imaju djecu, ta djeca često nisu u stanju pomoći roditeljima jer, recimo, žive negdje u inostranstvu. Mi se uvijek trudimo da jevrejska zajednica nije zatvorena, da je otvorena i spremna za pomoć našim sugrađanima. Komšiluk u Bosni i Hercegovini je jedna posebna institucija.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO