Mogu li improvizirane bolnice spriječiti iznenadne smrtne slučajeve

Vijest da je u Wuhanu, epicentru epidemije korona virusa, u samo sedam dana izgrađena bolnica sa 1.000 kreveta kako bi se u njoj liječili pacijenti zaraženi novim virusom, samo prije dva mjeseca bila je glavna u svim medijima u svijetu, a napredak izgradnje ovog objekta pratio se pomno svaki dan.

Sada je to postala realnost i u drugim dijelovima planete, te se u mnogim zemljama u funkciju stavljaju improvizirane bolnice u velikim halama, šatorima, sportskim dvoranama i drugim objektima kako bi se zbrinuo što veći broj oboljelih od korona virusa sa lakšim simptomima.

U Beogradu je jedna takva privremena bolnica postavljena na Beogradskom sajmu i trenutno se tamo nalazi približno 60 oboljelih sa lakšom kliničkom slikom. Sličan objekt montiran je u zagrebačkoj Areni, podgoričkoj Bemax areni, a u Banjaluku je u petak navečer stigao prvi od tri aviona sa opremom za mobilnu bolnicu sa 500 kreveta. 

U Sarajevu je ipak određeno da ovakva improvizirana bolnica bude smještena u prostorijama visokoobrazovne ustanove, Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta. Iako arhitekte upozoravaju da ovaj prostor nije adekvatan iz više razloga, ljekari i predstavnici kriznih štabova smatraju da je njegova prednost blizina kliničkog centra. 

Upravo zbog toga, dodaju, ovakvi privremeni medicinski centri mogli bi spriječiti da se ponovi scenarij da oboljeloj osobi kojoj iznenada postane loše pomoć ne stigne na vrijeme. 

“Na Arhitektonskom fakultetu je postavljeno oko 150 kreveta zbog blizine samog Kliničkog centra, i to je veoma važno, jer nemamo toliko slobodnih ljekara da mogu napustiti bolnice. Pozadi ima ulaz i vrlo jednostavno je ući sa ležećim pacijentom, odnosno izaći, može doći i vozilo. O svim tim stvarima moramo voditi računa, pristup, prilazi… U bilo kojem trenutku nekom može zatrebati pomoć i treba mu omogućiti brz transport do bolnice ”, kaže za Al Jazeeru direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak.

Zetra je sljedeća alternativa, dodaje, dok je centar Skenderija značajno dalje od KCUS-a pa stoga nije u fokusu.

“Svakako će i ostali kantoni i ostale sredine gdje imamo bolnice u blizini osposobiti neke slične objekte.” 

‘Moći se na vrijeme pružiti prava pomoć’

Sajma Krkić-Dautović, specijalista infektolog i klinički hepatolog, objašnjava da privremena bolnica-izolatorij, koji se trenutno uspostavlja na fakultetu ispod KCUS-a znači djelimično rješenje za “eventualni crni scenarij koji nam se može, a ne mora desiti”.  

“Ukoliko nam u narednih mjesec i pol, do dva mjeseca, bude dosadašnji trend rasta oboljelih i umrlih, nećemo imati potrebe za novim prostorom za izolatorij na Građevinskom fakultetu. Bit će dovoljan broj kreveta na Klinici za plućne bolesti”, kaže Krkić-Dautović.

Međutim, ukoliko dođe do učestalijeg obolijevanja, dodaje da će ovako pripremljene bolnice moći rješavati slučajeve koji su lakši do srednje teški, ali moraju biti pod kontrolom radi kisika i praćenja parametara razvijanja i pogoršanja bolesti.

“Pogotovo kod onih koji imaju neku drugu hroničnu bolest organa za disanje, ili srca. Na taj način će se izbjeći duže čekanje i moći na vrijeme pružiti prava pomoć, bez da se ugrozi nečiji život. Tako će se smanjiti pritisak na bolnice i moći će sve biti pod kontrolom.”

Prema mišljenju Krkić-Dautović, nedostatak ovih bolnica je što je većina stvari prilagođena, ili improvizirana, te neće postojati udobnost bolnice, fizička izdvojenost i slično. 

‘Nijedan objekt nije adekvatan’

Arhitekta Rajko Mandić, koji je projektovao kliničke centre u Sarajevu i Banjaluci, mišljenja je da nijedan prostor u kojem se sada smještaju privremene bolnice ne može biti adekvatan kao bolnički. 

“To se sada radi svugdje u svijetu i to je jedna nužda, ali ne možemo govoriti da to može imati neke uslove kao u bolnici, od sanitarnih čvorova do osoblja koje će se tu nalaziti a mora imati neku vrstu izolacije, dezinfekcije i slično”, kaže. 

Kada su u pitanju prostorije fakulteta koje će se koristiti, Mandić dodaje da je njihova prednost što se radi o grijanom objektu, međutim, druge stvari ne zadovoljavaju potrebe koje bi se mogle pojaviti u kriznoj situaciji.

“Fakultet ima dva lifta, to su osobni liftovi, jedan lift u centru objekta može primiti invalidska kolica. S druge strane, u bolničke liftove mogu stati kreveti ili nosila, ovdje nema govora o tome. To su dvorane za studente, koliko znam. Ležajevi za pacijente nisu bolnički kreveti, bolnica ne raspolaže sa toliko kreveta, najvjerovatnije su to neki vojni ležajevi. Međutim, ne možete tražiti uslove u ovakvim situacijama kao što su bolnički, to su velika sredstva i ne može se tako brzo to napraviti.”

Mandić prepričava iskustvo posljednjeg projekta bolničkog smještaja za zarazne bolesti  kojeg je radio prije devet godina. Radilo se o osposobljavanju ležaja za pacijente sa multirezistenom tuberkulozom na Klicni za plućne bolesti Podhrastovi u Sarajevu, gdje se trenutno nalazi izolatorij za oboljele od korona virusa sa teškom kliničkom slikom. 

“Tada se pretpostavilo da bi se tuberkuloza mogla jednog dana da se vrati, tuberkuloza koja ne reaguje na dostupne lijekove. Zato se trebala napraviti jedna potpuna izolacija, gdje pacijent ostaje pola godine u tom prostoru. Napravljene su dvije sobe, na Podhastovima i jedna na zaraznom odjelu u Banjoj Luci. To su posebne mjere, pacijenti imaju totalnu izolaciju, gdje čak ne smije prozor otvoriti, da ne bi eventualno pljunuo vani”, kaže Mandić te dodaje da se sada radi o vanrednoj situaciji te da ne može da istakne nijedan objekt u Sarajevu koji bi mogao služiti dobro kao bolnica. 

Bolnica od 1,8 miliona eura

Jelena Vujić, glasnogovornica Ministarstva zdravlja RS, kaže da u ovom entitetu postoji više objekata gdje se već primaju oboljeli sa lakšim i srednje teškim simptomima bolesti. 

Pokretna bolnica od 500 kreveta i pratećom opremom, koju je Vlada RS-a platila 1,8 miliona eura, može se postavljati u etapama, na površini od 6.000 kvadrata. 

“U međuvremenu, u Republici Srpskoj su osposobljeni i posebni karantinski kapaciteti za osobe koje su pozitivne na virus korona, a nemaju simptome. To su studentski dom Nikola Tesla u Banjaluci i Dom učenika u Bijeljini. Za one koji prelaze granicu tu su privremeni karantinski smještaji, kao i smještaji u svim lokalnim zajednicama, to su izolacijski smještaji karantinskog tipa”, kaže Vujić.

Ipak, svi se naši sagovornici nadaju da će mjere ograničavanja kretanja koje se uvode dovesti do toga da ovakvi objekti ne budu potrebni ili da prime što manje pacijenata.

Izvor: Al Jazeera