Ko misli na ranjive kategorije najmlađih?

SOS Dječija sela BiH se brine za 215 djece i mladih bez roditeljskog staranja, uz pomoć 32 SOS roditelja (Ustupljeno Al Jazeeri)
SOS Dječija sela BiH se brine za 215 djece i mladih bez roditeljskog staranja, uz pomoć 32 SOS roditelja (Ustupljeno Al Jazeeri)

Odgođena nastava u školama, nedostatak druženja, stariji ukućani pod pritiskom briga zbog (gubitka) posla i materijalne situacije pandemijom korona virusa – ovo su sve faktori koji jako pogađaju najranjiviju kategoriju, djecu. Posebno je teško organizacijama, udruženjima koja se bore za bolje dane najmlađih koji su, za jako malo godina života, preživjeli i doživjeli mnogo toga.

Jedna od takvih je nevladina organizacija SOS Dječija sela BiH u čijoj brizi trenutno odrasta 215 djece i mladih bez roditeljskog staranja, o kojima brine 32 SOS roditelja. Kroz Program jačanja porodica podržaju 854 djece i 352 porodice.

„Naša najveća briga i izazov je očuvati mentalno zdravlje i spriječiti aktiviranje traumatskih iskustava koje svako dijete koje je ostalo bez roditeljske brige, nažalost, nosi u sebi. Djeci je potreban osjećaj sigurnosti i SOS mame ulažu iznimne napore da svakom djetetu pruže roditeljsku ljubav i pažnju u ovim teškim danima, ali trenutno radimo u doista teškim uslovima“, kaže za Al Jazeeru Ana Čabarkapa iz ove organizacije.

„Iako je na području FBiH donijeta odluka da mlađi od 18 godina mogu u određeno vrijeme izlaziti vani, to se nažalost ne odnosi na djecu koja odrastaju u u drugim vidovima alternativne brige, te djeca u našoj brizi i dalje ne smiju izlaziti iz svojih domova. Činjenica da ni SOS mame ne mogu napuštati porodične kuće dodatno otežava proces nabavke čak i osnovnih namirnica za porodice.“

Očuvati mentalno zdravlje

Dodaje kako je stručni tim uvijek na raspolaganju SOS mamama, ali i kako su u ovim teškim danima dodatno angažirali stručni tima psihologa kako bi očuvali mentalno zdravlje djece.

„Kao i svima, djeci koja odrastaju u SOS Dječijim selima BiH nedostaje stari način života, voljeli bi slobodno izaći, prošetati, nedostaje im škola i poželjeli su svoje drugove iz razreda, nastavnike, učiteljice. Nedostaje im igra, lopta, treninzi, park, druženje, a najviše im nedostaju dragi ljudi sa kojima su se svakodnevno družili“, govori naša sugovornica.

„SOS mame trude se što više razgovarati sa djecom, objasniti im koliko je važno ostati kod kuće, te da ovo vrijeme treba da iskoriste kako bi se što više povezali. Sigurno da su djeca nestrpljiva i jedva čekaju izaći vani, ali su SOS mame organizovale zajedničke aktivnosti i planove obavljanja kućanskih poslova i školskih obaveza, što je djeci dalo osjećaj da su veoma važni u cijeloj stiuaciji, da i oni daju svoj doprinos da sve ovo lakše prodje. Veliku podršku SOS mamama pružaju i SOS tete koje pomažu djeci oko učenja, razgovaraju sa njima kada god je to djetetu potrebno.“

Svakodnevni rad ove organizacije iziskuje sredstva, a posebno ovaj dodatni sa psiholozima za pomoć djeci

„U SOS Dječijim selima BiH snažno se zalažemo za individualni pristup svakom djetetu, što je sada veliki izazov, uzimajući u obzir da u pojedinim SOS porodicama živi petoro djece različitog školskog uzrasta, te je online nastava otežana i zahtijeva dodatnu pomoć stručnog tima oko učenja, kako nijedno dijete ne bi bilo ugroženo zapostavljanjem gradiva, koje može prouzrokovati dodatno socijalno distanciranje“, rekla je Čabarkapa.

Ukazuje kako su dodatna sredstva potrebna i za namirnice, dostavu, psihosocijalnu pomoć…

„Naš humanitarni rad i očuvanje visokih standard brige o djeci bez roditeljskog staranja moguć je samo uz podršku svih, podršku šire zajednice od države, preko kompanija i naših dragih donatora individualaca. Mi smo iskreno zahvalni za svu podršku i nadamo se da ni sada, kada je trebamo još više, ona neće izostati.“

Prestaju donacije

Fikret Kubat, direktor Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka, također ukazuje kako cijeli nevladin sektor osjeća posljedice trenutne situacije. Ističe kako se njegovo udruženje susreće sa problemima u finansiranju projekata jer nevladin sektor ostaje bez prijeko potrebnih donacija uslijed privrednih gubitaka.

„Imamo velike projekte kao što su ‘Roditeljska kuća’ i ‘Moja kosa tvoja kosa’ koji zaista mnogo znače za djecu oboljelu od raka, ali i cjelokupno društvo, a koje smo do sada finansirali isključivo od donacija i naših projekata. Sada je sve to na čekanju i poprilično neizvjesno, a djeca oboljela od raka i dalje imaju iste probleme, trebaju istu podršku koju su imala do sada i nose dodatni teret novonastale situacije izazvane pandemijom“, govori on za Al Jazeeru.

Ističe kako je većina donacija prestala dolaziti, dok su postojeći grantovi od Vladinih institucija upitni.

„Nevladinom sektoru sijeku grantove i sredstva te ćemo vidjeti hoćemo li i mi biti dio tih rezova. I Vladin i nevladin sektor našli su se u jednoj zaista teškoj situaciji. Mi se iskreno nadamo da će nadležne institucije prepoznati i rad naše organizacije i važnost naših projekata kao što su to do sada radili, ali i da će uvidjeti da djeca oboljela od raka ne prekidaju svoja liječenja, za njih se sve nastavlja kao i do sada, te isto tako ostaju iste i njihove potrebe i problemi.“

Kubata smo pitali kako djeca i roditelji podnose restrikcije, na što nam je kazao kako su oni navikli na izolaciju zbog samog liječenja mališana. Liječenje je teško i kompleksno te slabi dječiji imunitet pa je svaki mikroorganizam velika prijetnja za njih, nastavlja on, ali dodaje kako nešto drugo povećava strah.

„Trenutna situacija sa pandemijom COVID-19 je teža za njih, s obzirom da je virus nov, neistražen, ne postoji vakcina niti konkretan tretman pa te činjenice pojačavaju strah i brigu kod naših porodica što je naravno opravdano i realno. Mi se trudimo da kroz program psihosocijalne podrške pokušamo umanjiti anksioznost, strah i kroz razne aktivnosti da pomognemo našim porodicama. Naši psiholozi su na usluzi našim porodicama svakodnevno putem telefona i online.“

Rak ne prepoznaje loša vremena

„Također, spakovali smo za početak oko 150 paketa pomoći sa zaštitnim maskama, dezinfekcionim sredstvima i higijenskim potrepštima, jer je to najneophodnije u ovoj situaciji da ima svaka porodica. Pokrenuli smo i Projekat porodične poljoprivrede gdje smo poslali 40 poljoprivrednih paketa za isto toliko porodica. Sve vrijeme je aktivna online kampanja podizanja svijesti na našim društvenim mrežama pod sloganima #ostanikući #spasiživot gdje smo pozivali građane da poštuju mjere nadležnih institucija kako bi na taj način zaštitili najugroženije kategorije društva, a jedna od njih su i djeca oboljela od raka“, govori naš sagovornik.

Pandemija povlači ekonomsku krizu koja već jako pogađa roditelje djece…

„Naši roditelji ostaju bez posla, a to je najmanje sada potrebno kada imaju najveće izdatke tokom liječenja njihove djece. Pored toga, spomenuti strah i briga za djecu radi moguće infekcije, a imuni sistem im je tokom liječenja strašno loš. Nažalost, rak ne prepoznaje dobra i loša vremena, on dolazi nenajavljen i onda kada on to želi, kao što je i do sada bilo.

„Tako i u vrijeme pandemije djeca se razbolijevaju, prolaze teške medicinske tretmane i imaju iste probleme. Sva ta djeca trebaju našu pomoć i podršku. Mi se borimo da svoj djeci, i onoj koja su počela liječenje prije pandemije, ali i onoj koja su se razboljela u vrijeme pandemije, pružimo sve ono što trebaju i zaslužuju, ali nismo sigurni koliko ćemo to moći i do kada“, kaže naš sagovornik i na kraju poručuje:

„Naravno, ne odustajemo ni dječica ni mi. Naša misija su njihova dobrobit i što bolji položaj. Idemo dalje i borimo se.“

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO