Je li plan potrošnje MMF-ovog kredita u BiH dobro osmišljen?

Međunarodni monetarni fond ponudio je Bosni i Hercegovini 330 miliona eura vanrednog kredita (EPA)
Međunarodni monetarni fond ponudio je Bosni i Hercegovini 330 miliona eura vanrednog kredita (EPA)

Komentarišući novo zaduživanje Bosne i Hercegovine kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) od 330 miliona eura, neki od vodećih ekonomskih analitičara u Bosni i Hercegovini smatraju da zemlja ne može izbjeći nove kredite usljed pandemije Covida-19, koja je ugrozila njenu ionako slabu ekonomija, ali upozoravaju da vlade, dok budu trošile pozajmljeni novac, što je za BiH predah od nekoliko mjeseci, u svakom slučaju ne više od tri, to vrijeme trebaju iskoristiti da reformišu zastarjelo tržite rada u zemlji.

Svaka druga politika, smatraju, bilo bi besmisleno zaduživanje koje građanima ne može donijeti boljitak dugoročno.

Izvršni direktor Centar za politike i upravljanje (CPU) Adis Muhović kaže da je sada najvažnije biti svjestan činjenice da zaduživanje ne može ići u nedogled, te da je zemlji potrebna dugoročna strategija koja bi oporavila tržište.

Vanredni kredit

Međunarodni monetarni fond ponudio je Bosni i Hercegovini 330 miliona eura vanrednog kredita, kako bi se zdravstveni i ekonomski sektori u zemlji lakše izbori sa katastrofalnim posljedicama zbog pandemije novog korona virusa.

Konačnu odluku o kriznom aranžmanu MMF bi u slučaju Bosne i Hercegovine trebao donijeti na sjednici 20. aprila. 

Ako Bosna i Hercegovina dobije kredit od MMF-a u narednih nekoliko dana, a pretpostavke su da će novac biti odobren, on će biti podijeljen između dva bosanskohercegovačka entiteta – Federaciji BiH će pripasti 62 posto od kredita MMF-a, a Republici Srpskoj 38 posto.

Oba entiteta će zatim po pola procenta izdvojiti za Brčko Distrikt.

Od novaca koji pripadne Federaciji BiH 50 posto će ostati u Federalnom budžetu, dok će 50 posto biti podijeljen na deset kantona.

Ovo je prvi put da MMF daje kredit Bosni i Hercegovini, a da vlade nisu bile uvjetovane unaprjeđenjem poslovne klime u zemlji. Za igru poznatu kao „mrkva i štap“ MMF ovog puta nije imao vremena, pa se posljednji kredit smatra i nekom vrstom poklona kojim će vladajuća koalicija Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kupiti socijalni mir u zemlji barem na neko vrijeme.

Još nije poznat pod kojim uslovima će Bosna i Hercegovina vraćati kredit. Za sada se jedino zna da će pozajmljeni novac vraćati entiteti, a u Federaciji BiH i kantoni.

Iako Međunarodni monetarni fond nije previše omiljen kod građana Bosne i Hercegovine, upravo je ta međunarodna finansijska institucija natjerala političare u Bosni i Hercegovini da postignu sporazum kod formiranja ključnih državnih tijela nakon okončanja rata u zemlji devedesetih.

Pod pritiskom MMF-a Bosna i Hercegovina je dobila, naprimjer, Upravu za indirektno oporezivanje.

Sredstva iz posljednjeg MMF-ovog kredita od 330 miliona eura bila bi korištena za kratkoročnu pomoć privredi kroz mjere koje entitetske vlade trebaju donijeti u narednih nekoliko dana, te borbu protiv pandemije korona virusa kroz jačanje zdravstvenog sistema. Za najavljene mjere već se koristi termin korona zakon.

Borba protiv Covida-19 i posljedica izazvane pandemijom zahtijevat će sigurno značajna finansijska sredstva. Vijeće ministra Bosne i Hercegovine, kao i entitetske vlade u Bosni i Hercegovini već najavljuju da će ta sredstva dijelom namaći iz rebalansa budžeta za 2020. godinu, ali će dobar dio njih svakako dolaziti i iz novog zaduživanja kod međunarodnih finansijskih institucija, kakav je MMF.

Profesorica sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Azra Hadžiahmetović rekla je da je posljednji MMF-ov kredit od 330 miliona eura neka vrsta simbolike u odnosu na ono što će Bosni i Hercegovini trebati da pokrene ekonomiju nakon okončanja zdravstvene krize, za koju niko ne zna koliko će potrajati.

Zaduživanje ima granicu

Adis Muhović je, pak, poručio da zaduživanje ne može ići u nedogled i da je Bosni i Hercegovini potreban mnogo ozbiljniji pristup u borbi protiv posljedica Covida-19, od jednostavnog posezanja za kreditima.

Hitan program ekonomskih mjera, usaglašen sa svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini zatražio je i predsjednik opozicione Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović.

“Javni dug BiH je prema posljednjim dostupnim podacima (juni 2019.) na 11,16 milijardi KM, tj. 31,42 posto BDP-a. Kada pogledamo entitete u kontekstu novog zaduživanja koje neće ugroziti stabilnost, posljednji dostupni podaci koje je sažeo portal Capital nam govore da Federacija BiH sa javnim dugom od 30 posto BDP-a ima prostora za zaduživanje, dok to nije slučaj sa Republikom Srpskom čiji je javni dug na 50 posto BDP-a”, kaže Muhović.

On je pobornik politike da zaduživanje Bosne i Hercegovine moraju pratiti i jake ekonomske reforme. Ovo je njegova strategija u najkraćim crtama, koju je iznio za Al Jazeeru: “Novo se zaduživanje, koliko god bilo popularno, ne može koristiti samo za kratkoročne mjere spašavanja radnih mjesta. Vlade širom svijeta također izdvajaju sredstva za kratkoročno ublažavanje negativnih efekata na privredu, a što uključuje porezne olakšice, subvencije i druge vidove direktne pomoći privredi, domaćinstvima i pojedincima. No istovremeno se kreiraju mjere koje će imati srednjoročne i dugoročne efekte na stabilizaciju i rast ekonomije. Prije svega podižu nivo kapitalnih ulaganja u zdravstveni sektor i u unapređenje javnih sistema za upravljanje zdravstvenim krizama, kako bi se što prije stvorili uslovi da za normalizaciju društvenog života, bez čega nema stabilizacije ekonomije. Dalje, planiraju značajan rast javnih ulaganja u infrastrukturne projekte, kao i poticaje za privatna kapitalna ulaganja. Kreiranje takvih politika još uvijek ne vidimo u BiH. Šta više, bh. zvaničnici najavljuju ‘da će određene investicije i projekti biti odgođeni’, što bez uvida u rebalanse budžeta dovodi do zaključka da bi i skroman nivo sredstava planiran za usmjeravanje u kapitalna ulaganja mogao biti preusmjeren u kratkoročne mjere. To bi bilo loše, jer u vrijeme kada vlade nadomještaju smanjenje privatne potrošnje rastom javne, ne smije se zaboraviti da su i privatne investicije u padu i da je podizanje rasta javnih investicija jednako, ako ne i važnije za održiv model stabilizacije i stvaranja pretpostavki za budući rast. Tu se treba okrenuti javnim preduzećima u cestogradnji i energetskom sektoru”.

Muhović je rekao da se u Bosni i Hercegovini ne smije zaboraviti ni na provođenje ranije preuzetih reformskih obaveza. “Reforme zdravstvenog sektora u oba entiteta nam je mogla pomoći da na ovu krizu ne odgovorimo paralizacijom kretanja i poslovanja. Reforma javnih preduzeća nam je mogla smanjiti finansijski pritisak na budžete. Smanjenje poreznog opterećenja rada u Federaciji BiH je trebalo olakšati poslovanje privredi i povećati privatnu potrošnju. Reforma i digitalizacija javne uprave je trebala smanjiti vrijeme i resurse potrebne za poslovanje. Ova zdravstvena i finansijska kriza naglašava potrebu da se ova pitanja riješe u što kraćem roku, jer su to mjere koje će ojačati kapacitet da Bosna i Hercegovina pruži zdravstvenu zaštitu građanima i omogući privredi i radnicima da prebrode krizu što bezbolnije”.

Muhović traži i prekid obustave rada zakonodavnih institucija u zemlji i donošenje odluka za koje je rekao da su trebale davno biti donijete, kako bi radnicima i preduzetnicima u privatnom sektoru bilo lakše i sigurnije stvarati novu vrijednost.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić, iako sam kaže da je konzervativnih shvatanja po pitanju zaduživanja, vjeruje da korona kriza može biti šansa da se reformiše zastarjelo ekonomsko tržište Bosne i Hercegovine.

On je rekao da kriza Bosnu i Hercegovinu može gurnuti nekoliko svjetlosnih godina naprijed, a to se prije svega odnosi na činjenicu da može digitalizirati tržište rada, dozvoliti radnicima da rade za nekoliko kompanija istovremeno po nekoliko sati, ili jednostavno dozvoliti studentima da mogu da rade.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO