Fotograf koji je zabilježio veličinu ljudskog duha u stanju nevolje

Paul Lowe, britanski fotograf sa sarajevskom adresom i impresivnom biografijom, ovogodišnji je laureat specijalnog priznanja Modula memorije 2020, Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja, koju su prije njega dobili fotografi Ron Haviv i Milomir Kovačević Strašni.

„Za mene je ovo velika čast i privilegija. Ono što Modul memorije radi je zaista za svaku pohvalu i meni je drago biti dijelom toga. Suština Modula memorije kroz sve ove godine je bila upravo to sjećanje, ali i analiza kako to sjećanje utječe na trenutno stanje, te kako sjećanja i uspomene možemo iskoristiti da stvorimo neku bolju budućnost. Biti dio ove tradicije i biti u društvu velikana fotografije popot Haviva i Strašnog je zaista velika čast“, kaže Lowe ne krijući sreću i ponos što je njegov rad prepoznat i cijenjen u gradu u kojem je proveo najveći dio svog života i koji je postao njegov dom.

Zbog vanredne situacije uzrokovane pandemijom korona virusa, njegova izložba Ožiljci, kojom je 5. aprila u sarajevskoj Vijećnici trebao biti otvoren ovogodišnji Modul Memorije, prolongirana je za neke bolje dane.

„Veoma mi je žao što nećemo održati izložbu u Vijećnici  kako smo prvobitno planirali, jer vjerujem da bi to bilo nešto spektakularno. Ipak, nadam se da ćemo izložbu moći prikazati najesen, kada ova kriza prođe“, kaže.

Užasnust i fasciniran ožiljcima grada

Govoreći o fotografijama koje će posjetioci imati priliku pogledati u sklopu ove izložbe, Lowe se prisjeća juna 1992. godine kada je došao u ratom zahvaćeno Sarajevo, ni ne sluteći da će upravo to odrediti njegov život.

Fotoaparatom bilježio život

U razgovoru za Al Jazeeru Lowe kaže kako želi da njegove fotografije svjedoče svoj domišljatosti ljudi koji su pronašli način da prežive jedan tako težak period, od sanki kao sredstva za transport ogrijeva do drugih improviziranih sprava u kojima se prenosila voda ili hrana.

„Tokom prve dvije-tri godine uglavnom sam fotografisao ljude i njihov način života. Želio sam zabilježiti ponašanje ljudi i zajednice pod opsadom, način na koji je opsada promijenila individualni život, ali i odnos među ljudima. Zaista sam ostao zapanjen načinom na koji su ljudi u to neobično vrijeme pronalazili načine ne samo da prežive, već da uprkos tako teškom vremenu stvaraju umjetnost i jednu posve neobičnu novu dimenziju kulture. Pokušao sam kroz fotografiju zabilježiti kako su u tako teškim trenucima uspjeli sačuvati i nadograditi ljudske vrijednosti, multikulturalnost i etičnost, braneći ove vrijednosti kako fizički na prvim linijama oko grada tako i u svojim međusobnim odnosima.“

„Gledajući strane medije stekao sam dojam da svijet zapravo nema pravu sliku Sarajeva. Ja sam želio prikazati sve te improvizovane strukture koje su građani podigli kako bi se zaštitili – od običnih plahti između prolaza do tramvaja i kontejnera, a sve kako bi stvorili sigurne puteve koji bi omogućili ljudima da donekle sigurno prelaze iz jednog kraja grada u drugi“, priča nam prisjećajući se.

„Također sam bio fasciniran i u isto vrijeme užasnut ožiljcima koje artiljerija ostavlja na samoj tkanini grada“, dodaje.

Nekoliko primirja do kojih je došlo tokom 1994. godine iskoristio je da obiđe lokacije do kojih ranije nije bilo moguće doći. Tim fotografijama dokumentovao je utjecaj agresije na arhitektonski materijal grada koji je, ističe, u to vrijeme predstavljao zastrašujuću ljepotu.

„Ja sam iskoristio tu situaciju kako bi kamerama širokog ugla, koje se inače koriste kako bi se fotografisao neki krajolik,  što bolje prikazao svaki detalj onoga što je rat uradio Sarajevu. Objektivi za ove kamere su veoma teški pa fotografisanje zahtjeva dosta strpljenja i umijeća, ali moram priznati da se na kraju sve to isplatilo. Reakcije urednika nekih svjetskih magazina bile su fantastične, bili su oduševljeni, iako su prije toga vidjeli na hiljade fotografija ratnog Sarajeva. Mediji imaju značajnu ulogu, ali ponekad stvari prezentuju iz samo jednog ugla, čime se gubi ili umanjuje realno stanje. Vjerujem da su moje fotografije pokazale svijetu širu, realističniju sliku ratnog Sarajeva“, pojašnjava.

The Siege of Sarajevo – Paul Lowe 720p from paul lowe on Vimeo.

Po samom dolasku u Sarajevo fotografisao je dramatične situacije kako bi svojim fotografijama svijetu objasnio ozbiljnost situacije. Međutim, kada je krajem 2005. godine počeo raditi knjigu fotografija Bosanci, pokušao je prikupiti fotografije koje prikazuju psihološko stanje ljudi koji su tada bili u Sarajevu, a koji, uprkos strahotama rata, igraju šah, stvaraju kulturu i umjetnost…

„Želio sam kroz knjigu prikazati i život ljudi nakon rata – izbjeglice koje se vraćaju kući, traženje nestalih osoba, želio sam dokumentovati kako se život malim koracima vraća u normalno stanje. Tužno je što 15 godina poslije ne vidim neki ogroman napredak u odnosu na to vrijeme. Nacionalizam i etničke podjele još uvijek su duboko ukorijenjene u društvu. Nevjerovatno je da nakon toliko godina BiH stoji na mrtvoj tački, zakovana prvenstveno društvenim uređenjem koje je donio Dejtonski mirovni sporazum. S druge strane mi je drago da društvo nije napravilo korak unazad i upalo u beznađe koje rat donosi sam po sebi. Mislim da ljudi u BiH i na Balkanu nisu svjesni da postoji mnogo više stvari koji ih duboko vežu jedne za druge, nego onih koje ih razdvajaju. Nadam se da će horizontalne veze među ljudima pobijediti vertikalne podjele nacionalizma“, ističe.

O Sarajevu

Paul Lowe fotografijom se počeo baviti osamdesetih godina prošlog stoljeća, a svojim objektivom ovjekovječio je brojne historijski važne događaje – od pada Berlinskog zida i oslobađanja Nelsona Madele, preko ratova na prostoru bivše Jugoslavije i opsadi Sarajeva, do uništenja Groznog.

„Nije da sam ja želio fotografisati konflikte, jednostavno je period u kojem sam počeo raditi bio period konflikta. Ja sam želio prenijeti kako se normalni ljudi ponašaju u tim nenormalnim vremenima, ispričati njihove priče“, kaže.

Nakon fotografisanja sukoba u Sloveniji i Hrvatskoj, stigao je u BiH. U veoma kratkom periodu je, kaže nam, osjetio jaku emociju prema Sarajevu i njegovim građanima.

„Uvijek kažem da je to što sam imao priliku da izvještavam svijetu o onome što se dešavalo ovdje nešto najbolje i najgore što mi se dogodilo u životu. Vjerovatno bi vam mnogi, kao i ja, rekli da ne bi poželjeli nikome da preživi ono što su oni preživjeli u ratu u Sarajevu, ali da im je na neki način i drago, jer ih je to učinilo ljudima kakvi su danas“, pojašnjava.

Sarajevo je već godinama njegov dom, a Paul kaže da je to grad koji je, iako se vizuelno mnogo promijenio, u svojoj osnovi ostao isti.

„I dalje ljudi vole da ispijaju kafu, da pričaju prazne priče i žive nekim umjerno laganim tempom i to su one stvari koje ovaj grad čine onim što jeste. Naravno da postoje mnogi političko-ekonomski problemi, ali što se tiče života općenito mislim da je Sarajevo jedan od najboljih gradova na svijetu. Jednostavno sam sretan što mogu prošetati Ferhadijom, otići na kafu i ‘mirne glave’ pustiti vrijeme da prolazi“, priča nam.

Moć fotografije i kultura sjećanja

Paul Lowe također je šef odsjeka magistarskog programa fotoreportaže i dokumentarne fotografije na Koledžu za komunikacije na Univerzitetu umjetnosti u Londonu. Smatra se liderom u polju dokumentarne fotografije i, između ostalog je savjetnik Fondacije World Press Photo u Amsterdamu o mrežnom obrazovanju profesionalnih fotoreportera te član agencije VII.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ističe da je fotografija ključna kada je u pitanju očuvanje sjećanja na neke historijske događaje jer, pojašnjava, kroz fotografiju ne samo da možemo vidjeti šta se dogodilo, nego sadržaj same fotografije vremenom dobija novo značenje.

„Ista fotografija u jednom trenutku može biti sredstvo informisanja, dok nakon nekog vremena može postati svjedok jednog historijskog perioda. Fotografijom možemo na neki način oživjeti prošlost u sadašnjosti, jer mi u sadašnjosti drugačijim očima gledamo neki događaj iz prošlosti“, kaže.

S obzirom na to da živimo u informacionom dobu u kojem svako može napraviti fotografiju, Lowe smatra da je veoma bitno da postoje osobe koje mogu na smislen način od fotografije napraviti priču.

„Osobe koje mogu uhvatiti samu srž jednog vremena i prostora kroz fotografiju, a ne samo određeni trenutak“, naglašava.

Govoreći o svojim profesionalnim planovima, na kraju razgovora nam je otkrio da kroz svoju arhivu, zajedno s Modulom memorije i Historijskim muzejem BiH, istražuje priče koje bi njegove fotografije mogle ispričati. U isto vrijeme je posvećen edukaciji mladih ljudi iz BiH, ali i zemalja regije.

„U saradnji sa određenim udruženjima pokušavam pružiti mladim ljudima priliku da shvate da postoji mnogo razloga zbog kojih bi mogli ostati ovdje i da je na njima da sebi i budućim generacijama stvore okruženje u kojem bi mladi ljudi mogli pokazati svoj puni potencijal“, ističe Lowe.

Izvor: Al Jazeera