Korona virus: Život između opreza i panike

Globalna epidemija novog korona virusa izazvala je brojne promjene društvenih navika i običaja u fizičkim kontaktima i toj vrsti socijalnog ophođenja. Neke od njih čine se razumnim, dok neke, iako ih mnogi također smatraju razumnim, za neke su, pak, bizarne.

Te promjene obuhvatile su brojna područja svakodnevice, vezana uz međusobno ophođenje i običaje među ljudima.

Tako se, primjerice, predlažu alternativni načini međusobnog ophođenja poput pozdrava laktom, nogama, naklonima, mahanjem i slično.

Nekad pretjerivanje, sada razuman oprez

Neki ljudi koriste jednokratne maramice kada podižu novac s bankomata, izbjegava se približavanje osobama koje dolaze iz posebno ugroženih područja poput Kine i Italije, o nošenju zaštitnih maski da se ne priča.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Stvar je prodrla i u vjerske običaje pa su, primjerice, u Francuskoj biskupije izdale naputak da se vjernici na misi ne bi trebali rukovati kada ih svećenik pozove da daruju mir jedni drugima, iako se radi o temelju učenja Isusa Krista, a sličnih naputaka ima u vezi religijskih običaja i kod drugih konfesija.

Nije rijetkost ni da se u širokom luku izbjegavaju osobe koje su na neki način povezane s mjestima na kojima je zabilježena zaraza korona virusom, a svaku prehlađenu osobu koja šmrca, kašlje ili kiše, neki od sugrađana gledaju ako ne s podozrenjem, onda barem s oprezom i iz sigurne udaljenosti.

Kod mnogih je zavladao strah koji je neke, barem kako su izvještavali mediji, čak naveo da na internetu istražuju ima li pivo Corona ikakve poveznice s korona virusom.

Širenje ovog virusa, za razliku od ptičjih, svinjskih i drugih gripa i sličnih zaraza kroz godine prije, duboko je utjecalo na socijalno ophođenje i ono što bi se nekad možda smatralo pretjerivanjem, sada se smatra razumnim oprezom.

Pitanje mjere

Psihologinja Mirjana Krizmanić kaže kako joj se čini da neki ljudi možda i premalo strahuju, odnosno da bi bilo dobro strahovati malo više i držati se stručnih preporuka, primjerice, o češćem i temeljitom pranju ruku.

Blagi strah, kaže, dobar je jer može dovesti to pridržavanja liječničkih i drugih stručnih preporuka i ne bi bilo dobro ponašati se u maniri ‘nije to ništa’ jer se ipak radi o potencijalno smrtonosnoj bolesti – između panike i normalnih mjera opreza, ističe, treba naći pravu mjeru.

“Ja mislim da je prava mjera činiti ono što možeš. Ne živjeti u strahu, ne živjeti u panici, ‘neću se ni sa kime rukovat, neću nikom doći na metar bliže’ ili ovako nešto. Ne pretjerivati, ali biti donekle oprezan mislim da je pametno”, kaže Krizmanić.

Kada su u pitanju preporuke o, primjerice, alternativnim načinima pozdrava, smatra da se ipak radi o pretjerivanju jer, ističe, ljudi su trajno okruženi zaraznim bolestima koje su prisutne u većoj ili manjoj mjeri.

“Dakle, nema smisla takva pretjeranost, nema smisla sad cijeli život podrediti samo tome da se ne zarazimo. Ali da je nekakav normalan oprez u redu, ove normalne mjere, da bi to bilo dobro. A jako mijenjati ponašanje, čini mi se da nema smisla”.

Opasnost od sukoba i nesporazuma

U ovome trenutku, navodi, ne može zbog straha od zaraze u međuljudskim odnosima doći do nečega što bi se moglo nazvati ‘dehumanizacijom’, ali može doći do, kako kaže, međuljudskih sukoba, odnosno nesporazuma.

Strah kao zaborav na bitno

Dok je strah blažeg intenziteta u smislu da je ljudima stalo da koliko mogu sačuvaju svoje i zdravlje drugih, kaže Nazor, radi se o pozitivnom elementu jer je motivirajući u smislu da se slušaju upute i da ih se pridržava. No, ukoliko on preraste u paniku, vrlo često može biti kontraproduktivan.

“S jedne strane, možemo uopće zaboraviti što zapravo trebamo raditi jer nam se samo te panične misli vrte u glavi: ‘Ajme, što ako se meni dogodi, ako ja umrem, ako moji’ i tako dalje. I zaboravljamo ono što bi trebali raditi da se sačuvamo. A s druge strane, možemo onda i pomalo fatalistički gledati: ‘Pa nema veze, što god da ja radim nije važno, ako mi je suđeno, dogodit će mi se, prema tome mogu se ponašati bilo kako jer su to problemi toliko intenzivni i toliko rašireni da će me to sustići ako mi je to negdje zapisano u zvijezdama'”.

“Ako netko u obitelji smatra da kad dođe izvana mora sam sebe dezinficirati, da briše kvake alkoholom, da cijeli dan oko toga pretjeruje, a ovaj drugi misli – recimo da se radi o paru – da je to pretjerano, to može dovesti do međuljudskih nesporazuma, da jedni drugima idu na živce. Jedan je preoprezan, a drugi nije uopće. Ali mislim da se svugdje može naći jedna normalna mjera”.

No, strah kao pokretačka i motivirajuća snaga u ljudskoj prirodi je, ističe, jak, nužan, potreban i važan.

Bez straha, navodi, ljudi možda ne bi preživjeli ni do osnovnoškolske dobi. Djecu se, napominje, od malena uči da se boje potencijalno opasnih stvari.

Ljudi moraju strahovati kako bi opstali, kaže, jer svugdje uokolo su realne opasnosti koje ugrožavaju život.

Strah kao opsesija uništava normalan život

“Nije pametno ići preko ceste, a ne pogledati ni lijevo ni desno, nego samo krenuti. Dakle, strah mora u određenoj mjeri postojati. Međutim, kad on postaje opsesija, kad mislite samo na to ‘ne smijem primiti kvaku, ne smijem izaći van, neću doći nikome bliže od jednog metra’, onda to uništava normalan život. Pretjerani strah je štetan jer nam onemogućava normalne odnose među ljudima, ali onaj strah koji dovodi do pametnog opreza ‘oprat ću si ruke i neću više o tome misliti, neću misliti cijeli dan: ‘Joj, korona virus me može zaskočiti’ je dobar”, zaključuje Krizmanić.

Psihologinja Mirjana Nazor kaže kako strah može biti ono što determinira ljudske odluke i određuje ponašanje.

Prema onome o čemu su izvještavali mediji, smatra da su ljudi u nekim sredinama prijetnju korona virusa olako shvatili pa tako – primjerice u Italiji, kako kaže, – nisu poslušali preporuke da se ne rukuju i ne ljube pri pozdravu.

Drugi su, pak, zanemarili da osim lakših manifestacija poput kašlja i kihanja, imaju još neke tegobe i nisu o tome upozorili liječnike.

Neki pretjeruju, neki bagateliziraju ozbiljnost stanja

“Tako da se meni čini da možda podjednako imamo i one koji pretjeruju, ali i one koji zapravo bagateliziraju ozbiljnost situacije”, kaže Nazor.

U cilju normalnog funkcioniranja društva u ovakvim situacijama, navodi, primjereno ponašanje je ograničiti se na informacije dobivene od mjerodavnih osoba, odnosno liječnika i drugih stručnih profesionalaca, kojima treba prepustiti djelovanje, i provoditi njihove upute.

Cijela situacija, smatra, neće dovoljno dugo trajati da bi moglo doći do toga da se poremete normalni socijalni kontakti.

“Mi ćemo možda sad djelomično ove izravne kontakte prorijediti, ali preko društvenih mreža, telefona, mobitela i tako dalje, se možemo i dalje čuti i komunicirati i mislim da to ne bi trebalo ozbiljno utjecati na socijalne kontakte”, zaključuje Nazor.

Humor kao normaliziranje svakodnevice

Dodirivanje laktovima, priče oko piva Corona i slično, smatra Krolo, više imaju dojam aktiviranja obrambenih mehanizama gdje se kroz humor i poluozbiljne konstrukcije pokušava normalizirati svakodnevica i stoga su manje problematične u odnosu na teški oblik panike i paranoje, o kojima je prije bilo govora.

“Mislim da ponašanje nije ni blizu eskaliralo do razine koja bi se mogla nazvati bizarnom, osim ukoliko u to ne pribrojimo pražnenje polica prehrambenih i sanitetskih artikala u trgovinama. No, kada se pogleda kako su mediji u početku izvještavali o koroni virusu, onda i takav oblik ponašanja treba negdje tražiti i u ‘prekomjernom bombardiranju’ informacijama koje nisu pomogle u izgradnji odgovornijeg i racionalnijeg ponašanja, nego su upravo hranile panično i paranoično ponašanje”.

Mogućnost zloupotrebe i važnost medija

Sociolog Krešimir Krolo sa Sveučilišta u Zadru ističe da je strah jedna u fundamentalnih ljudskih emocija, možda i ključna za preživljavanje – neizbježan i nužan refleks.

No, upravo zbog toga, navodi, često se može zloupotrebljavati, što dovodi do paničnih reakcija koje nisu nužno opravdane realnim stanjem. U tom smislu ističe da je uloga medija od iznimne važnosti, iako se u konkretnom slučaju radi o zahtjevnoj zadaći s obzirom na ozbiljnost situacije.

“Pretjerane reakcije, čak i reakcije koje rezultiraju različitim oblicima šovinizma i ksenofobije – napad na ljude azijskog podrijetla – često znaju imati u potpunosti suprotan učinak od onoga što se u tom trenutku namjeravalo time postići. Možda najbolji primjer jest pomama za kirurškim maskama za koje se pokazalo da nemaju visoku razinu zaštite od prijenosa virusa, a čija je rapidna rasprodaja u pojedinim zemljama ugrozila obavljanje drugih važnih radnji u medicini pa su tako zabilježena i otkazivanja operacijskih zahvata zbog manjka spomenutih sredstava”, navodi Krolo.

Malo straha je, kaže, dobro ako će to dovesti da se promisli o postupcima i posljedicama koje iz neodgovornog ponašanje proizlaze.

Previše straha – manje kapaciteta za razum

No, previše straha umanjuje kapacitete za razumno ponašanje te se onda društvo lako nađe u situaciji da opravdava najgore moguće oblike ponašanja ili djelovanja.

“Jedini način na koji se može cijela ova situacija oko korone svesti na prihvatljivu i uravnoteženu priču, jest visokom stručnom i profesionalnom novinarskom etikom uz otvorenu suradnju sa relevatnim znanstvenim tijelima. Ovaj problem moraju zajedno iznijeti one institucije  kojima je to u opisu posla, bez politikanstva zbog kojeg često stradava javni interes. Pojedinci će u takvom kontekstu, uz pravovremene i pravovaljane informacije u prosjeku donositi puno bolje odluke i zasigurno neće kamenjem nasrtati na Kineze ili nagomilavati sanitarne proizvode koji nemaju željeni učinak u ovom slučaju”, zaključuje Krolo.

Izvor: Al Jazeera