Muzej ratnog djetinjstva: Od lokalne do svjetske priče

Za tri godine djelovanja i postojanja, Muzej ratnog djetinjstva prerastao je nacionalne okvire Bosne i Hercegovine i dobio nekoliko međunarodnih nagrada i priznanja. Jasminko Halilović, osnivač i direktor ovog muzeja, prvi je Bosanac i Hercegovac koji je uvršten na Forbesovu listu najutjecajnijih ljudi na svijetu mlađih od 30 godina. Osim toga, Muzej ratnog djetinjstva dobitnik je prestižne nagrade Vijeća Evrope, prošle je godine bio domaćin konferencije Evropski muzej godine, a nedugo nakon toga proglašen je najboljim slavenskim muzejem.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

O aktivnostima i radu ovog muzeja, njegovom putu ka uspjehu, širenju ove jedinstvene priče na međunarodnoj kulturnoj sceni, ali i nedostatku podrške u Bosni i Hercegovini za Al Jazeeru je govorio osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva Jasminko Halilović.

• Jedinstvena priča o Muzeju ratnog djetinjstva sada oficijelno postaje i međunarodna. Najavili ste otvaranje ureda u Kijevu, prvog van Bosne i Hercegovine. Možete li nam ispričati kako je došlo do ovoga i otkriti nešto više o izložbi koju u Ukrajini pripremate za kraj 2020. godine?

– Muzej ratnog djetinjstva već dugo ima međunarodne saradnje, pa i svoje projekte u drugim zemljama, ali ovo jeste prvi put da zvanično otvaramo svoj ured van Bosne i Hercegovine, što nas i na papiru čini međunarodnom organizacijom. Ovaj ured koordinirat će naš već postojeći istraživačko-dokumentacioni projekt u Ukrajini, ali također, i buduće izlagačke i edukativne aktivnosti. Izložba koju planiramo održati u Kijevu krajem ove godine predstavit će po prvi put našu ukrajinsku kolekciju, odnosno materijale koji govore o iskustvima djece čija je djetinjstva obilježio rat u Istočnoj Ukrajini. Za narednu godinu planiramo s tom izložbom obići desetak gradova u različitim dijelovima Ukrajine. S partnerima razgovaramo i o mogućnostima otvaranja stalne postavke u Kijevu, ali takvu odluku još uvijek nismo donijeli. Ona će zavisiti ponajprije od reakcija ukrajinske javnosti na naše aktivnosti.

• U isto vrijeme kažete da je neizvjesno da će centralni ured ostati u Sarajevu. Zbog čega i šta to konkretno znači, naročito kada govorimo o dodatnom prostoru koji ste planirali otvoriti u blizini postojeće lokacije muzeja?

– Muzej ratnog djetinjstva razvija se izuzetno brzo i veliki je menadžerski izazov voditi taj rast i razvoj. Da bi jedna mala nezavisna organizacija postala međunarodno prisutna i utjecajna potrebno je da se poslože mnoge stvari i taj je proces vrlo složen. Što se tiče našeg prisustva u Bosni i Hercegovini, Muzej ratnog djetinjstva ostaje tu prisutan, sa svim svojim aktivnostima na koje je naša javnost navikla: istraživanje i dokumentacija, stalna postavka i druge izlagačke aktivnosti, edukativne aktivnosti. Naš novi prostor, koji ćemo otvoriti u blizini naše stalne postavke u Sarajevu, omogućit će nam da te aktivnosti budu stabilnije, ili da čak rastu.

S obzirom na brz međunarodni razvoj te na aktivnosti i projekte koje implementiramo ili planiramo implementirati u drugim zemljama, izvjesno je da će Muzej ratnog djetinjstva uskoro otvoriti još neke urede u svijetu. Tada će se otvoriti sasvim logično pitanje: da li centralni ured premjestiti u drugu zemlju? Razloga za ima mnogo, od sigurnijeg okruženja do izbjegavanja određenih administrativnih zapreka s kojim se susrećemo. Također, vrlo je vjerovatno da će Muzej ratnog djetinjstva u budućnosti imati obimnije aktivnosti u nekim drugim zemljama nego u Bosni i Hercegovini, ako ništa zbog veličine tih zemalja. Na koncu, Muzej ratnog djetinjstva bi vjerovatno u nekom drugom okruženju imao više podrške nego što je ima u Bosni i Hercegovini. Ipak, do daljnjeg, naš centralni ured ostaje u Sarajevu i odatle ćemo upravljati projektima u drugim zemljama.

• Iako je Muzej ratnog djetinjstva najmlađa muzejska institucija u Bosni i Hercegovini, oko uspjeha koji postižete nema nikakve dileme. Mislite li da rezultati koje postižete, a koje niko ne može osporiti, mogu pomoći da se popravi odnos države prema kulturi?

– Teško. Bosanskohercegovačko društvo ima ozbiljne probleme i odnos prema kulturi je samo jedan od pokazatelja stanja društva. Nemam iluzije da će Muzej ratnog djetinjstva promijeniti odnos države prema kulturi; nisu ga promijenile ni velike nagrade bh. režisera i režiserki, koje su u javnosti ipak izazvale puno više pažnje od naših uspjeha i rezultata. Muzej ratnog djetinjstva već radi s nekoliko drugih institucija na izgradnji njihovih kapaciteta, čime mi radimo posao države i dodatno ulažemo u bh. kulturu.

U Bosni i Hercegovini o kulturi, nažalost, odlučuju ljudi koji o njoj ne znaju ništa. S takvim ljudima je teško voditi ozbiljne razgovore, a još je veći problem što oni uopće neće da razgovaraju s nama, tako da nema ni pretpostavke za pokušaj. Ti ljudi ne razumiju šta znači da kulturna organizacija iz Bosne i Hercegovine otvori ured i zaposli ljude u jednom od najvećih gradova Evrope, gdje, između ostalog, predstavlja i zemlju u kojoj je nastao. Nemam podatke da je ikad ijedna organizacija iz Bosne i Hercegovine otvorila urede u inostranstvu. Kreativne industrije su velika prilika za zemlje poput naše, ali bojim se da ćemo propustiti i taj voz, kao i mnoge druge. 

• Činjenica je da ste postavili visoke standarde. Uvršteni ste na prestižnu listu najutjecajnijih mladih ljudi magazina Forbes, Muzeju ratnog djetinjstva je uručena Muzejska nagrada Vijeća Evrope, bili ste domaćin konferencije Evropski muzej godine, Muzej ratnog djetinjstva je proglašen najboljim slavenskim muzejom… Koliko ste Vi, u konačnici, zadovoljni postignutim i koliko Vas navdena priznanja i nagrade motiviraju u daljem radu?

– Zadovoljan sam našim rezultatima i to mi je važno. Međunarodne nagrade i priznanja koja dobijamo su prateća pojava, posljedica tih rezultata. Duboko sam uvjeren da ovo što radimo s Muzejom ratnog djetinjstva od iznimnog značaja i nekad mi je žao što nemam vremena da uživam u tome malo više, da razmišljam o stvarima koje smo postigli za relativno kratko vrijeme. Ciljevi koje imamo su takvi da nemamo vremena za bilo šta osim rada, a najveći dio posla i izazova je tek pred nama. Vrijeme će pokazati da li ćemo ostvariti sve naše ciljeve, ili samo dio njih. Ali, ono što unaprijed znamo jeste da ćemo dati sve od sebe da ih ostvarimo.

• S obzirom na to da je Muzej ratnog djetinjstva primjer dobre prakse, mislite li da druge institucije kulture mogu učiti iz Vašeg primjera i postati konkurentnije?

– Siguran sam da mnoge organizacije, ne samo u oblasti kulture, mogu primijeniti neke od dobrih praksi Muzeja ratnog djetinjstva, baš kao što smo i mi primjenjivali dobre prakse drugih organizacija, institucija, pa i kompanija. Svaka organizacija ima svoju dinamiku, različite okolnosti u kojim djeluje, različite ciljeve. Bit ću sretan ako naš rad osvijetli put ili pomogne drugima.  

• Koliko su institucije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini svjesne značaja i vrijednosti onoga što radite?

– Vrlo malo ili nimalo. Ako pogledate nagrade i priznanja koja ste nabrojali, vidite da se radi isključivo o međunarodnim nagradama i priznanjima. Ovdje ne samo da ne dobijamo nagrade, nego naš rad biva opstruiran i otežavan. To je tužno, ali naša je odluka da na to ne gubimo previše vremena, jer ga nemamo.

• Kakvi su konkretno Vaši dalji planovi kada govorimo o međunarodnom razvoju Muzeja ratnog djetinjstva?

– Osim spomenutih aktivnosti u Ukrajini, do kraja godine ćemo imati izložbu u Beogradu, možda i u još nekim gradovima regije. Imat ćemo četiri putujuće izložbe u Bosni i Hercegovini o iskustvu djece izbjeglica koja trenutno borave u našoj zemlji, a dolaze iz zaraćenih područja. Nadam se da ćemo tokom ove godine otvoriti novi prostor u Sarajevu, koji smo spominjali. U julu ćemo imati veliku kampanju s jednom od najpraćenijih evropskih platformi tog tipa na društvenim mrežama, Humans of Amsterdam, o iskustvu djece koja su preživjela genocid u Srebrenici. U augustu ćemo učestvovati u izložbi u Ujedinjenim narodima u New Yorku. To su samo neke od stvari na kojima radimo. Za narednu godinu pripremamo i izložbe u nekoliko zemalja Evropske unije te niz drugih aktivnosti u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

Izvor: Al Jazeera