Kujović: Često čujem da je Sarajevo ‘književna kasaba’

Asmir Kujović je bosanskohercegovački pjesnik, književnik i esejist (Ustupljeno Al Jazeeri)
Asmir Kujović je bosanskohercegovački pjesnik, književnik i esejist (Ustupljeno Al Jazeeri)

Književni život Sarajeva vapio je za nekom promjenom i svi oni koji su čekali da počne živjeti makar malo nalik onim “zlatnim danima”, kada su promocije knjiga, javne tribine i predavanja bili svakodnevnica i uobičajena društvena pojava, napokon mogu biti sretni.

Aktivnosti koje je PEN centar pokrenuo s dolaskom pjesnika Asmira Kujovića na njegovo čelo nisu ostale zanemarene. Insistirajući najviše na jedinstvenosti umjetničkih poetika, on je u fokus djelovanja asocijacije stavio pisca i njegovo djelo, što nije ostalo neprimijećeno u javnosti.

Kao pjesnik, književni kritičar i esejist, svjestan je potrebe da se u pomalo zamrli književni život unese unutrašnje dinamike, a asocijaciju koja na međunarodnom nivou okuplja pisce, književne kritičare i prevodioce prepoznao je kao najpogodniju platformu za realizaciju svojih ambicioznih ideja. Iako i dalje u izuzetno teškoj finansijskoj situaciji, PEN je institucija koja ima zadatak baviti se afirmiranjem pozitivnih književnih i društvenih ideja, kaže Kujović u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.

  • U javnosti nije ostalo neprimijećeno da je u posljednje vrijeme PEN centar pokrenuo niz aktivnosti. S kakvim se programima PEN vraća u javnost?

– Prošlog mjeseca smo krenuli s realizacijom programa “Književni razgovori”, u okviru kojeg se gotovo svake sedmice održavaju književne večeri, promocije i razgovori s našim istaknutim književnicima. Planiramo da među programskim sadržajima budu uskoro i okrugli stolovi o važnim temama, koje se ne tiču samo književnosti, da povremeno ugostimo i pisce iz regije, iz Zagreba, Podgorice, Beograda, Ljubljane, da, kroz kulturnu saradnju sa susjednim zemljama, promoviramo našu savremenu književnost i van granica Bosne i Hercegovine.

Prve reakcije kolega koji su prisustvovali na ovim večerima bile su da nam je nešto ovakvo odavno bilo potrebno, da je važno da se nešto dešava i mimo ta dva-tri zvanična književna festivala koja u Sarajevu imamo. Vjerujem da ovakvi programi mogu doprinijeti oživljavanju i profiliranju naše književne scene, ako ništa da više čitamo jedni druge, razmjenjujemo ideje i iskustva i družimo se. Tu su i večeri u okviru programa “Sjećanje slobode”, koji je uglavnom posvećen značajnim spisateljicama koje su ostavile važan trag i kao feminističke aktivistice.

  • PEN je dugo djelovao na granici egzistencijalne održivosti. Kakva je finansijska situacija sada?

– Nažalost, i danas je to tako. Sredstva koja dobijamo iz kantonalnog budžeta, ako ne računamo ono što je namijenjeno za projekte, jedva su dovoljna za plaćanje komunalija i honorarno zaposlenu sekretaricu. Već godinama nismo u stanju ni okrečiti prostorije, da i ne spominjem druge probleme. Sve nevladine organizacije su danas u sličnoj situaciji, prošlo je vrijeme kada se o književnim udruženjima brinula država. Mnogi se sa žaljenjem sjećaju vremena od prije samo 15 ili 20 godina, kada su PEN-u dodjeljivana znatno veća sredstva.

  • PEN je esnafska organizacija, koja na jednom mjestu okuplja pisce, književne kritičare i prevodioce. S kojim se problemima te kategorije danas najviše suočavaju?

– Teško je u maloj i iznutra podijeljenoj zemlji, s malim tržištem, imati velike izdavačke kuće. Pisci, čak i oni najbolji, teško nalaze izdavače za svoje knjige, da i ne govorimo o tome da za svoj rad nisu adekvatno plaćeni. Stoga i ne čudi da neki od naših najznačajnijih pisaca više objavljuju u Hrvatskoj i drugim susjednim zemljama. Ni recepcija književnih djela u javnosti nije zadovoljavajuća, nedostaje nam relevantne književne kritike. Rijetki su danas književni časopisi koji isplaćuju honorare za objavljene priloge, što je svakako demotivirajuće i za mlađe autore. Postojeće redakcije književnih časopisa su poprilično zatvorene, a šteta je i što su se neki važni časopisi ugasili. Pisci su, nažalost, danas u Bosni uglavnom poniženi, ucijenjeni, marginalizirani, u javnom prostoru su prisutni samo na osnovu svog javnog ili političkog angažmana; često sam i od naših najboljih pisaca iz starije generacije čuo da kažu kako je današnje Sarajevo “književna kasaba”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • U proteklim desetljećima PEN je nerijetko bio sinonim za razjedinjenost i posvađanost bosanskohercegovačkih pisaca i intelektualaca. Koliko se ta praksa, ako uopće jest, promijenila i koliko autori razumiju da je asocijacija mjesto gdje se vode bitke za materijalni i društveni status, a ne pozornica za ideološke obračune?

– Meni je iskreno žao zbog svih tih nepotrebnih polemika, sukoba, nesuglasica, pa i teških uzajamnih uvreda i optužbi među našim piscima, kojih je u prošlosti bilo mnogo. Razumijem da među našim uvaženim kolegama, književnicima i profesorima ima i onih koji su principijelni i drže do svog digniteta, da ne žele preći preko neke uvrede ili neosnovane optužbe, a mi ih sada ne možemo preko noći pomiriti. Pisci su javne ličnosti i njihov rad podliježe kritici javnog mnijenja. Nekada je ta kritika neosnovana, neargumentirana, a PEN se ne može uplitati u pojedinačne slučajeve. Bilo je tu i pretjerivanja i neodmjerenih reakcija, jer nije svaki tekst nekog neodgovornog novinara objavljen u novinama “medijska hajka”. Bilo je i slučajeva da su ti navodni “ideološki obračuni” bili više motivirani ličnim animozitetima i povređenim sujetama. Ja ću se u PEN-u zalagati da tih svađa i sukoba više ne bude, a civilizirane polemike, pa i one ideološke, naravno, nešto su sasvim drugo.

  • Osim izdavanja časopisa Novi Izraz, PEN centar vodi i još neke veoma važne aktivnosti, kao što su rezidencijalna gostovanja pisaca iz regije u Bosni i Hercegovini i odlazak pisaca iz Bosne i Hercegovine u gradove regije. Koliko je takva vrsta povezivanja neophodna kako bi se stekao bolji uvid u regionalna književna događanja?

– PEN Centar Bosne i Hercegovine je partner u TRADUKI-jevom Rezidencijalnom programu “Reading Balkans”. To je svakako sjajan projekat, koji nam pruža priliku da uspostavimo prisniji kontakt s piscima iz regije, da ih bolje upoznamo i ostvarimo saradnju s književnim udruženjima, časopisima, izdavačima i institucijama u susjednim zemljama, da kroz tu saradnju promoviramo i bosanskohercegovačku književnost. Bio sam istinski dirnut prošle godine, kada sam na jednom od tih rezidencijalnih gostovanja slušao Ivana Antića, mladog srpskog književnika, koji živi u Ljubljani, kako čita svoje pjesme posvećene djeci Sarajeva koja su stradala u ratu, kao i srebreničkim žrtvama.

Neki od pisaca iz Makedonije su nakon gostovanja u Sarajevu priredili antologije savremene bh. poezije na makedonskom jeziku, a to su samo neki od plodova ove saradnje. Napomenuo bih, uzgred, da mi učestvujemo u odlučivanju o tome koji će pisci iz regije biti pozvani u Sarajevo, ali ne odlučujemo o tome koji će naši pisci gostovati u Beogradu, Splitu, Skoplju i drugim gradovima. Vjerovatno ćemo uskoro biti i partneri u projektu “Zajednička čitaonica” Udruženja “Krokodil” iz Beograda, koje vodi sjajni pisac Vladimir Arsenijević, što je za nas jedan još izazovniji program od ovog TRADUKI-jevog.

  • Bosna i Hercegovina u veoma je teškoj političkoj i ekonomskoj situaciji. Koliko PEN, kao institucija koja okuplja ‘najumnije’ ljude društva, ima snage i moći djelovati kao neka vrsta korektivnog faktora?

– Vjerujem da pisci u PEN-u mogu mnogo doprinijeti upravo na onom planu gdje se današnja politika pokazuje nemoćnom i jalovom – u afirmiranju bosanstva, jačanju zajedništva kroz kulturne veze i saradnju među piscima, obnovi povjerenja i međusobnog razumijevanja, prevazilaženju podjela i međuetničke mržnje, jer vjerujem da je kulturni dijalog daleko plodotvorniji od dijaloga političkih funkcionera, kojima je, u suštini, primarni interes da se održe na vlasti.

Naravno, svaki od pisaca je stvaralačka individualnost za sebe i teško ga je privoljeti na neki timski rad. Neko je jednom cinično primijetio da su pisci zainteresirani za rad književnog udruženja samo onda kada je riječ o njihovoj ličnoj promociji, međutim, vjerujem da upravo kroz ove javne diskusije koje planiramo u okviru “Književnih razgovora”, ili kroz tekstove koje ćemo objavljivati na portalu, možemo odaslati i neku važnu političku poruku. U svijetu ima mnogo zemalja i gradova koji su kroz historiju bili susretište različitih kultura i civilizacija, Istoka i Zapada, ali smo samo mi u Bosni, upravo zbog političkih prilika, doslovno prinuđeni da te kulturne razlike svakodnevno iznova promišljamo i u tome vidim šansu za bosanskohercegovačku književnost. Štaviše, vjerujem da su bosanskohercegovački pisci zbog toga privilegirani i da je njihova misija posebna.

  • Jedan od narativa koji se nerijetko veže za PEN, ne nužno bosanskohercegovački, nego asocijaciju u globalu, jeste da ima obavezu djelovati društveno angažirano. Na koji način bosanski PEN u javnosti djeluje društveno angažirano?

– U Povelji Međunarodnog PEN-a piše da se njegovi članovi obavezuju da će se suprotstaviti svakoj formi potiskivanja slobode izražavanja u zemlji i državnoj zajednici kojoj pripadaju. PEN je za slobodu štampe i protivi se arbitrarnoj cenzuri, suprotstavlja se zloupotrebi slobode štampe i publikacijama koje sadrže namjerne neistine i izvrtanje činjenica radi političkih ciljeva, protivi se rasnoj, klasnoj i nacionalnoj mržnji, zastupa uvjerenje da napredak svijeta neminovno iziskuje slobodnu kritiku vlada, administracija i institucija i da umjetnička djela ne smiju biti ugrožena nacionalnim i političkim strastima.

Sve to, međutim, ne znači da je zadatak PEN-a da arbitrira u dnevnopolitičkim dešavanjima i obračunima, kao što neki misle. U novembru smo, povodom Dana pisaca, u zatvoru održali pjesničko veče, na kojem se razvila vrlo interesantna diskusija, u kojoj su učestvovali Nerzuk Ćurak, Andrea Lešić, Adisa Bašić i Senadin Musabegović; možda je šteta što transkript tog razgovora nije negdje objavljen. Princip za koji se zalažu u Međunarodnom PEN-u jeste da treba podržati pravo slabijeg, pravo pripadnika manjinskih grupa u odnosu na predstavnike vladajućih elita i institucija.

  • Koliko politika uopće ima upliva u rad PEN centra i na koji način bosanskohercegovački PEN sarađuje sa sestrinskim asocijacijama u susjedstvu, prvenstveno onim u Zagrebu, Beogradu i Podgorici?

– Otkad sam ja u Upravnom odboru PEN-a, nisam primijetio da politika ima nekog naročitog upliva u rad PEN-a. Među kolegama ima onih koji su pristalice ove ili one političke stranke, ali o tome ne razgovaramo više nego što je uobičajeno. Uvijek ćemo se, naravno, složiti u vezi s onim što je za opće dobro svih građana i zemlje u kojoj živimo. Budući da je u posljednjih godinu dana bilo mnogo personalnih promjena (izabrani su novi članovi Upravnog odbora, bivši predsjednik Goran Simić podnio je ostavku, a napustila nas je i sekretarica Amela Balić), imali smo mnogo problema i jedno vrijeme ni zvanična e-mail adresa nije nam bila u funkciji, tako da nismo imali neku značajniju saradnju s predstavnicima PEN-a iz Zagreba, Beograda i Podgorice, ali planiramo to u narednom periodu. Zbog nedostatka finansijskih sredstava, nismo bili u mogućnosti učestvovati na međunarodnim konferencijama na koje su nas pozivali. Budući da sam u Upravnom odboru tek nešto više od jedne godine, nisam dovoljno upućen u to kako se ta saradnja ranije odvijala.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO