‘Nostalgija za budućnošću’ MESS-a

Moto 60. izdanja Festivala MESS jest 'Nostalgija za budućnošću' (Festival Mess)

Na dan kada smo pripremali prvu virtualnu press konferenciju povodom jubilarnog 60. Festivala MESS, sa kućnog balkona ugledao sam auto koje je stalo ispred Zavoda Mjedenica. Zavod, u skladu sa mjerama zaštite, već danima ne radi. Iz auta su izašli otac i njegova kćerka sa maskama na licu. Djevojčica je na leđima imala školsku torbu! Došli su do vrata Doma i pozvonili nekoliko puta. Škola je prazna i nema nikoga. Otac i kćerka su se zaputili nazad ka autu, a vidjevši kako ih posmatram, otac mi objasni o čemu se radi. Njegova kćerka, kako bi bila sigurna da neće propustiti školu, od oca traži da je svaki dan dan dovede do škole kako bi provjerila da li su njene drugarice i drugovi ipak tu! Nedostaju joj, i nedostaje joj škola!   

Već godinama, Festival MESS svoju prvu godišnju press konferenciju organizira 27. marta. Na taj dan, uz čestitke povodom Svjetskog dana teatra, Festival MESS svojoj publici predstavi program i sve ono što će ih čekati u toku te godine. Ova godina je nama trebala ostati upamćena po tome što obilježavamo 60-tu godišnjicu Festivala, ali nismo očekivali pandemiju koja je, na trenutak, zaustavila cijelu Planetu.

Ne može se reći da mi ovdje u Bosni i Sarajevu nismo imali i gora iskustva. Ustvari, ima jedna velika razlika između ovog i onog našeg iskustva iz devedesetih. Sjećam se kada sam jednom prilikom upitao Gretu Ferušić, jedinu ženu na svijetu koja je preživjela I Aušvic i opsadu Sarajeva, šta je njoj od ta dva iskustva bilo gore. Ona je tada rekla da joj je opsada Sarajeva bila mnogo gora. Objasnila je to time da je u onom ratu gorio cijeli svijet, a u ovom našem, mi smo bili ostavljeni sami. Cijela Evropa živjela je mir, dok smo mi, ovdje, bili izloženi svakodnevnom granatiranju i ubijanju.

Virtualna konferencija [YouTube / Festival MESS]

Po istoj toj logici, sve ono što se sada događa, bez obzira na izolaciju, policijske satove i tome slično, čini me da se osjećam mnogo manje samim, sada kada sam sam u svoja četiri zida, nego u u godinama opsade, i sa dragim ljudima okružen. Tadašnji osjećaj samoće dolazio je iz osjećaja napuštenosti od strane Evrope i čitavog svijeta. Oni su bili zabavljeni svojim, za njih najvažnijim problemima, koji praktično, u odnosu na sve ovo danas, nisu ni bili problem, već običan život. Tada se naš SOS nije čuo, a sada smo svi u istom sosu.

Kao što sam devedesetih sa strepnjom slušao radio i pratio šta se događa na Vratniku, Bistriku, Alipašinom, Dobrinji… (jer tu su živjeli moji prijatelji i prijateljice)… tako ovih dana pratim vijesti iz Južne Koreje, Italije, San Marina, Amerike, Irana, Velike Britanije, Palestine… (jer i tu žive moji prijatelji i prijateljice).

Zahvaljujući pandemiji, po prvi put se zaista osjećam stanovnikom planete Zemlje i moram reći da volim tu svoju domovinu!

Bezobzira na pandemiju, strah, strepnju i brigu koju pandemija sa sobom nosi, a po kojoj će ova 2020. ostati upamćena, siguran sam da će Festival MESS, kao i umjetnici i umjetnice širom svijeta, učiniti sve da opet budemo dijelom one druge, lijepe strane ove priče. To će opet biti priča o dobrim ljudima, o solidarnosti, o empatiji, o važnosti umjetnosti i slobode za svako društvo. Nije li možda sada, dok sjedimo u svojim domovima, još jasnije koliko je život bez knjiga, bez filmova, bez muzike… umjetnosti, zapravo praznjikav?

Nostalgija za budućnošću

Unatoč svemu, ova situacija me čini da se osjećam dijelom svijeta, svjestan da svi dijelimo zajedničku sudbinu, kao i odgovornost prema budućnosti ovog svijeta – svijeta koji ćemo ostaviti budućim generacijama. Ako je ovo bio način da shvatimo npr. važnost klimatskih promjena, zagađenja zraka, rijeka, prirode, onda sve ovo ima puno više smisla. Možda, upravo u samoći, shvatimo da zapravo nismo sami!

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Helem, sve ovo činilo se kao idealan okvir za našu, MESSovu, press konferenciju na Svjetski dan pozorišta i najavu 60. Festivala MESS pod motom: NOSTALGIJA ZA BUDUĆNOŠĆU!

Svuda, a čini mi se pogotovo ovdje, u ovim našim krajevima, nostalgija je sastavnim dijelom svakog udisaja, baš kao i potpuni osjećaj odsustva budućnosti, pogotovo one drugačije, lijepe, bolje!

To naše vrijeme, vrijeme bez budućnosti, svakako da je posljedica i tranzicije i svih etno-kriminalnih rabota koje je “krase” . Globalno, to je posljedica diktature neoliberalnog kapitalizma, odsustva interesa za običnog čovjeka i trke za nečim, što ni sami ne znamo šta je…

Takvo stanje iscrpljuje imaginaciju društava, ali ne i pojedinaca! Takvo stanje sigurno ne iscrpljuje imaginaciju umjetnika i umjetnica!

Zbog toga, MESSova “Nostalgija za budućnošću”, u vremenu i prostoru, umornom i pasivnom od brojnih briga i razočaranja, izraz je naše čežnje za nekim novim početkom! MESSova nostalgija ne lamentira nad prošlošću već živi sa sviješću o boljoj budućnosti cijelog svijeta!

Nostalgija za budućnošću nije ništa drugo nego jasan stav da nismo zadovoljni stanjem stvari danas, ni ovdje na Planeti, ni kod nas u Bosni. Zbog toga se nadamo, vjerujemo i radimo na tome, da budućnost svih nas bude bolja!

Poruka pakistanskog umjetnika

Upravo o tome je govorio i pakistanski umjetnik, čija je poruka, u povodu Svjetskog dana teatra, danas pročitana širom svijeta: “Ponekad u šali kažemo: Teška vremena su dobra za pozorište. Mi ne oskudijevamo u izazovima koji su pred nama, kontradikcijama koje treba otkriti i statusa quo kojeg treba srušiti. Održavamo balans između zabave i učenja; između potrage za prošlosti i učenja iz nje, te pripreme za budućnost; između slobodnog kreativnog izraza i izazovnih sukoba s autoritetima; između društveno kritičkog i finansijski održivog teatra; između priklanjanja masama i avangarde (…)

U današnjem svijetu, netrpeljivost, mržnja i nasilje ponovo su u porastu, nacije se huškaju jedna na drugu, vjernici se bore protiv drugih vjernika, a zajednice šire mržnju protiv drugih zajednica… istovremeno, djeca umiru od neuhranjenosti, majke umiru prilikom porođaja zbog nedostatka adekvatne medicinske njege, a ideologije mržnje cvjetaju. Naša planeta tone sve dublje u socijalnu katastrofu, i ponovno čujemo kopita konja Četiri jahača Apokalipse. Trebali bismo biti nadahnuti duhovnom snagom; boriti se protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i zanemarivanja svijeta u kojem živimo, planete na kojoj živimo”… – Shahid Nadeem

(Toplo vam preporučujem da pročitate cijelo pismo).

[YouTube / Festival MESS]

Mene je podsjetilo i na pjesmu grupe Letu Štuke:

U ovom svijetu,

Od sebe prokletom svijetu,

Što poziva se na Božije,

Dok suče mačeve, nožine.

Na ovoj divnoj planeti,

Što se brani i sveti,

I pravi pokrete grube,

Samo da pokaže zube…

Svi oni koji već decenijama žive zbunjeni u nemogućnosti da shvate kuda ide ovaj svijet osjećaju se kao da je ovo trenutak koji nam je, možda i unatoč svim užasima koje sa sobom nosi, bio potreban. Potreban da bi shvatili da je naša budućnost u povratku našoj Planeti. Našoj! 

Zbog svega ovoga, u svim ovom poslijeratnim godinama, nikada kao danas nisam imao osjećaj da je press konferencija Festivala MESS bila važnija i smislenija!

U neznanju šta nas sve čeka do kraja ove godine, mi smo izrazili našu vjeru u Ljubav, u ljude, u teatar, u umjetnost, u našu Planetu, u to da će biti bolje i da ćemo mi biti bolji!

Bili smo veoma nostalgični za budućnošću!

Baš kao i djevojčica koja je to jutro došla do škole!

Dok ima takvih, ima i nade za ovaj svijet.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Novo izdanje Međunarodnog teatarskog festivala u Sarajevu otkriva fluidnost života u savremenom svijetu.

blog by Nihad Kreševljaković
Published On 26 Sep 2019
Više iz rubrike TEME
POPULARNO