Zašto je stopa smrtnosti jako visoka u Italiji

Zdravstveni radnik u zaštitom odjelu radi sa pacijentima koji boluju od COVID-19 u bolnici Oglio Po (Cremona, Italija) (Reuters)
Zdravstveni radnik u zaštitom odjelu radi sa pacijentima koji boluju od COVID-19 u bolnici Oglio Po (Cremona, Italija) (Reuters)

Piše: Virginia Pietromarchi

Brojke su vrtoglave. Četiri stotine trideset i tri. Šest stotina dvadeset i sedam. Sedam stotina devedeset i tri.

Sedmicama se na dnevnim konferencijama italijanske civilne zaštite dobijaju tmurni novi podaci o broju ljudi koji su umrli od novog korona virusa, što sve više produbljuje užasan osjećaj tuge u državi koja je postala najsmrtonosniji centar pandemije.

Uprkos seriji skoro-pa-drakonskih mjera koje su postepeno uvođene kako bi se obustavilo širenje virusa, uključujući karantin na državnom nivou i zatvaranje svih poslova koji nisu od životne važnosti, Italija ne može da „izravna krivulju“ – uspori širenje zaraze kako bi se spriječila propast već jako preopterećenog zdravstvenog sistema.

Uznemirujuća stopa smrtnosti

Posljednji podaci govore o 6.078 smrtnih slučajeva od 63.928 infekcija, sa stopom smrtnosti većom od devet posto što je najviše na svijetu.

Sa druge strane, u Kini, iz koje je pandemija krenula, stopa smrtnosti iznosi 3,8 posto. U Njemačkoj, koja je prijavila više od 24.000 slučajeva i samo 94 smrtna, stopa je 0,3 posto.

No, postoji nekoliko mogućih razloga za uznemirujuću italijansku stopu smrtnosti.

„Brojevi koje imamo ne predstavljaju cijelu inficiranu populaciju“, kaže Massimo Galli, šef infektivnog odjela u bolnici Sacco u Milanu, glavnom gradu najteže pogođene regije Lombardije gdje je prijavljeno 68 posto od svih smrtnih slučajeva u cijeloj državi.

Galli objašnjava kako se, dok je vanredno stanje proteklog mjeseca bilo sve gore, Italija fokusirala samo na testiranje onih ljudi koji su imali teže simptome u područjima visokog epidemiološkog intenziteta – rezultat toga je, navode stručnjaci, to da trenutni podaci pokazuju statistički artefakt, poremećaj.

„Ovo dovodi do povećanja stope smrtnosti jer je zasnovano na najtežim slučajevima, a ne na ukupnom broju inficiranih“, ističe Galli.

Korona virusu treba do četrnaest dana prije nego se jave simptomi kao što su groznica i suhi kašalj, a tokom tog perioda inkubacije asimptomatski pacijenti ga mogu potencijalno prenijeti.

Eksperti vjeruju kako je upravo ova takozvana „skrivena transmisija“ dovela do rapidnog širenja virusa, inficirajući zajednice koje nisu bile svjesne oboljenja dok nisu dobili simptome i bili testirani.

Do 15. marta, Italija je izvela približno 125.000 testova. Sa druge strane, Južna Koreja – koja je provela strategiju masovnog testiranja – imala je 340.000 testova, uključujući i one koji su imali blage simptome ili ih uopće nisu imali. Do danas su imali 9.000 infekcija i stopu smrtnosti od 0,6 posto.

Italijanska ‘matrica društvenog kontakta’

Iako novi korona virus može zaraziti ljude svih godina, stariji odrasli, čiji imuni sistem propada sa godinama, su izgleda ranjiviji na teža oboljenja po dobijanju virusa koji izaziva veoma zaraznu respiratornu bolest poznatu kao COVID-19.

U Italiji, 85,6 posto od onih koji su umrli imali su više od sedamdeset godina, navodi Nacionalni institut za zdravlje (ISS).

Sa 23 posto Italijana sa više od 65 godina, ova mediteranska država ima drugu najstariju populaciju nakon Japana – a posmatrači vjeruju kako dobna raspodjela također igra ulogu u povećanju stope smrtnosti.

Još jedan mogući faktor je sam italijanski zdravstveni sistem koji pruža univerzalno pokriće i većinom je besplatan.

„Imamo mnogo starijih osoba za brojnim bolestima koje žive duže zahvaljujući obimnoj njezi, no ovi ljudi su osjetljiviji od drugih“, ističe Galli i dodaje kako su mnogi pacijenti bolnice Sacco – jednog od najvećih medicinskih centara Italije – koji su preminuli od korona virusa imali od ranije teže bolesti.

Prema posljednjem izvještaju ISS-a o profilu žrtava COVID-19, 48 posto preminulih je imalo najmanje tri ranija oboljenja.

Premda indirektno, stručnjaci također ukazuju na italijansku „matricu društvenog kontakta“ kao još jedan mogući razlog širenja korona virusa među starijim osobama.

„Stariji Italijani, koji većinom žive sami, nisu izolirani i njihov život je pun intenzivne interakcije sa svojom djecom i mlađom populacijom nego u drugim državama“, ističe Linda Laura Sabbadini, direktorica italijanskog Nacionalnog instituta za statistiku.

„Kada se desi takav vanjski šok (kao što je epidemija korona virusa), važno je da se te interakcije smanje, pa je izoliranje starijih osoba odmah moralo biti prioritet.“

„Zauvijek nespremni“

Međutim, takva obašnjenja iz posebnosti italijanskog iskustva – od jakih porodičnih veza u gerijatrijskom društvu do pitanja o praksama provjera – ne bi trebala umiriti druge nacije, navode stručnjaci.

„Druge države trebaju pratiti situaciju pažljivo“, ističe Pierluigi Lopalco, epidemiolog i profesor higijene na Univerzitetu Pisa.

„Ono što pratimo u Italiji je isti film koji smo vidjeli u Kini, gdje je Italija Hubei, a Lombardija Wuhan“, ističe on, te spominje kinesku provinciju koja je bila blokirana i njenu prijestolnicu u kojoj je virus prvi put evidentiran prošle godine.

„Strahujem da ćemo ponovo gledati isti film u drugim državama u sedmicama koje dolaze“, upozorava Lopalco koji je dio kriznog štaba u Pugliji, na jugu Italije.

Pozivajući se na krivulje epidemije u drugim državama, Lopalco kaže kako je njihova razlika, u odnosu na Italiju, samo vrijeme – one su u ranim etapama.

„Nakon Kine, Italija je prva država gdje je epidemija imala erupciju, tako da se nosimo da posljedicama napredne faze epidemije.“

Iako mnoge države postepeno uvode stožije mjere da bi uvele društveno distanciranje, do sada su odbile uvesti drastične korake kao u Italiji zbog briga o ekonomskim posljedicama takvih odluka.

Italijanski doktori u središtu borbe ove države sa pandemijom upozoravaju kako oklijevanje na brzo i odlučno djelovanje može imati teške posljedice.

„Da sam na čelu ministarstva zdravstva bilo koje države, bio bih užasnut i bio bih ekstremno brz na uvođenju strogih mjera kontrole“, ističe Galli i dodaje kako „u ovakvim situacijama, svi smo zauvijek nespremni, nemoguće je biti spreman za borbu sa ovakvim događajima“.

Pitanje novog vala

Dok Italija željno iščekuje ravnanje epidemiološke krivulje, napeti zdravstveni sistem brzo dolazi do tačke potpune zasićenosti.

U Lombariji, neki doktori na prvim linijama borbe sa korona virusom rade bez prave zaštitne opreme, navode neki izvještaji, te se tako izlažu ogromnoj opasnosti. Do sada je 14 od njih već izgubilo živote i ukupno je 3.700 medicinskih sestara i ljekara inficirano na dužnosti, navodi ISS.

U međuvremenu se vlasti italijanske regije koja je najteže pogođena bore sa vremenom kako bi izolirale ljude i našle ležaje za pacijente. U centru Milana, hotel Michelangelo sa četiri zvijezde se pretvara u karantin za nekih 300 osoba, dok se paviljon za izložbe transformira u odjel za intenzivnzu njegu za sličan broj pacijenata. Oba odjela bi trebala biti u pogonu do kraja ove sedmice.

Kako Galli kaže, proći će sedmice prije nego se zabilježi stalno usporavanje slučajeva na sjeveru Italije jer se ova regija još bori sa infekcijama zadobijenim prije provođenja obimnih mjera izoliranja.

„Mi smo kao čovjek koji je zaronjen u more i samo mu vrh nosa dolazi do površine. On još diše, ali se i nada da neće doći novi val.“

No, posljednji podaci državne agencije za civilnu zaštitu daju osnova za oprezni optimizam.

U nedjelju je broj novih infekcija bio 3.957, dok je dan ranije bio 4.821. Broj umrlih je pao sa rekordnih 793 u subotu na 651 u nedjelju. U ponedjeljak je nastavljen slabi napredak: broj žrtava je pao na 602, iako se broj infekcija povećao na 4.160.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO