Svakog mjeseca od ruke partnera smrtno strada jedna žena

Sigurne kuće često pune žena žrtava nasilja i njihove djece (EPA)
Sigurne kuće često pune žena žrtava nasilja i njihove djece (EPA)

Unatoč činjenici što smo svi zajedno debelo zagazili u 21. stoljeće i svim tehnološkim dostignućima nasilje nad ženama i dalje je prisutno u društvu. Postalo je gotovo uobičajeno da mediji prenose ispovijesti pretučenih i zlostavljanih žena koje su skupile hrabrosti i ispričale što su tijekom godina proživljavale. Redom su to mučne i teške priče gdje se govori o svakodnevnom psihičkom maltretiranju, prijetnjama, alkoholu, udarcima šakama, bježanju iz doma s djecom i traženju spasa kod obitelji i prijatelja…

U strahu od osude javnosti veliki broj njih godinama trpi sve to što proživljavaju izbjegavajući govoriti o tome ili zatražiti pomoć. Jedna od onih koje su ipak progovorile je i Mara Tomašević, supruga župana Požeško – slavonske županije Alojza Tomaševića, koja je godinama trpjela nasilje u obitelji. Mara Tomašević tijekom suđenja pokazivala je fotografije ozljeda na oku, nozi i licu te govorila i o razgovoru u kojemu joj je suprug, kako je rekla, prijetio da će je ubiti. Zbog svega toga Alojz Tomašević osuđen je na kaznu zatvora od 10 mjeseci ili uvjetno na dvije godine.

Porast broja žrtava

„Treba neka kazna, pa makar i ova mala, neka vide žene da treba tužiti. Ne strahujem da će kazna biti smanjena. Umorna sam od ovog svega. A to što sam se ja eksponirala u javnosti, morala sam, pa kako bude“, rekla je Tomašević nakon suđenja dodajući kako će vjerojatno tražiti i imovinsko obeštećenje.

A, koliko je i kakvo nasilje nad ženama prisutno govori i podatak kako je 2019. godine u Hrvatskoj ubijeno 13 žena ili njih pet više nego 2018. godine. Od tih 13 žena njih 11 su ubili bliski ljudi od kojih su sedmorica bili supruzi, partneri ili izvanbračni partneri.  

“Kad broj ubojstava žena od strane intimnih partnera iz 2019. godine kompariramo s praćenim razdobljem od 2016. godine, uočava se trend značajnog porasta broja ubojstava žena od strane intimnih partnera u odnosu na 2018. godinu od gotovo 50 posto. U 2018. ubijene su četiri žene od strane intimnih partnera. Već četvrtu godinu zaredom zadržan je visoki postotak od gotovo 50 posto žena ubijenih od strane muškaraca s kojima su bile u intimnim vezama u ukupnom broju ubojstava žena na godišnjoj razini”, rekla je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

Predstavljajući svoju analizu kaže kako je u većini slučajeva obiteljskog nasilja okidač za ubojstvo bila odluka supruge ili partnerice da napusti supruga, odnosno čvrsta odluka da mu se usprotivi i prekine nasilnički odnos.

Govoreći o nasilju nad ženama voditeljica programa Pružanja egzistencijalne zaštite i psihosocijalne podrške ženama žrtvama nasilja i njihovoj djeci na području Vukovarsko – srijemske županije Ivana Sučić, koja je i članica udruge B.a.B.e., kaže kako je nasilje nad ženama, nažalost, i dalje iznimno raširena i česta pojava. Određeni broj se svake godine prijavljuje ali tu je i ona „siva“ brojka, odnosno broj neprijavljenih slučajeva nasilja.  

Bilježi se napredak

„Nažalost za „siva“ brojka je uvijek tu ali nitko ne zna koliki je to broj slučajeva. Žene i dalje, iz raznih razloga, ne prijavljuju ono kroz što prolaze, a poznato je i kako se niz žena žrtvi nasilja vrati suprugu nasilniku“, rekla je Sučić koja je i voditeljica Sigurne kuće na istoku Hrvatske.

Dodaje i kako se unatoč svemu, u odnosu na ranije godine, mnogo toga promijenilo na bolje tako da je i samim tim stanje bolje. Promijenjeno je niz zakona, a u međuvremenu je ratificirana i Istambulska konvencija koja precizira korake što i kako se radi kod prijave nasilja. U isto vrijeme radi se i na većoj prevenciji, međusektorskoj suradnji, a u konačnici i boljem financiranju rada skloništa i savjetovališta. I u Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima postoji jedno cijelo poglavlje koje govori o zbrinjavanju žrtvi nasilja, a već postoji i nekoliko slučajeva da su neke od žrtvi zbrinuti. Ipak, i dalje je, kako kaže, još puno posla pred cijelim društvom kako bi se nasilje u obitelji iskorijenilo ili svelo na najmanju moguću mjeru. Ukazuje i na rad sigurnih kuća koje su vrlo često pune žena žrtava nasilja i njihove djece.

„Žrtve obiteljskog nasilja u sigurnoj kući mogu boraviti do godinu dana ali primijetili smo kroz godine rada kako oni u prosjeku tu borave oko 3 mjeseca. One koje brzo odu najčešće se vrate zlostavljaču i ponovno prolaze kroz sve to. Teško je izaći iz toga kruga jer su te žene najčešće izrazito ovisne u svakom pogledu o zlostavljaču. One koje u sigurnoj kući ostanu duže vrlo često se ne vraćaju nazad i započinju svoj novi život“, pojašnjava Sučić.

Ukazuje i na potrebu uvođenja strožih kazni za nasilnike gdje bi, kako kaže, trebalo napraviti odmak od lakših i težih tjelesnih ozljeda, odnosno da osoba koja uzrokuje teže tjelesne ozljede bude i strožije kažnjena kao i da se pri tome ne gledaju nikakve olakotne okolnosti kao do sada.

Niz problema

Da je u ovoj oblasti društvenog života problema i dalje puno ukazuje i predsjednica Uprave Zaklade Solidarna i godinama poznata aktivistkinja za prava žena Sanja Sarnavka koja kaže kako nasilje nad ženama nikada neće biti iskorijenjeno. I ona se slaže kako se rade neke stvari da se poboljša stanje ali da je i dalje to od dobroga tako da još uvijek na terenu postoji niz problema. Ističe kako je neophodno podići donju granicu presuda za zlostavljače jer sudovi najčešće presuđuju po onoj najnižoj koja je određena zakonom. I među policijom, prema njenim riječima, ima onih koji svoj posao odrade kvalitetno i po zakonu ali i onih koji to rade na drugačiji način.

„Neophodno je pooštriti kazne ali i uvesti individualnu odgovornost, odnosno da za ono što nisu odradili kako treba odgovaraju i primjerice socijalna radnica, policajac ili sudac. Moramo svi zajedno ozbiljnije raditi na suzbijanju toga problema počevši od politike pa nadalje. Nije normalno da u 2020. godini čak 6 hrvatskih županija još uvijek nema sigurnu kuću iako bi to morali dok u županijama gdje one postoje nema dovoljnog broja kreveta. Treba je biti uvedena i zasebna 24-satna linija za tu vrstu zločina ali niti ona još nije napravljena. Istambulska konvencija je ratificirana ali je malo toga napravljeno.  Sve to nam puno govori što se i kako radi“, rekla je Sarnavka.

Na temu nasilja nad ženama govori i Neva Tölle iz neprofitne udruge Autonomna ženska kuća Zagreb koja kaže kako sudstvo rijetko dosuđuje dobro odmjerene kazne, da su one redovito minimalne ili uvjetne. Mišljenja je kako sve treba obrnuti i muškarcima prvi put izreći ozbiljnu kaznu kako se više ne bi usudili ponoviti nasilje i kako bi poslali poruku drugima.

“Kad muškarac pretuče ženu i dobije uvjetnu kaznu, zapravo se stvara dojam da to nije ništa strašno. Zato maksimalnu kaznu treba odrediti prvi put, a ne samo onda kad se radi o recidivu, nasilniku ponavljaču. Treba biti iskren i reći da strože kazne neće spriječiti baš sve nasilje te da ne postoji društvo bez nasilja. I uljuđenije zemlje koje principijelno primjenjuju pozitivne propise i dalje imaju nasilja, ali se strožim kaznama može smanjiti broj žrtava, kako ubijenih, tako i pretučenih žena”, rekla je Tolle.

Društveni problem

Dugogodišnja novinarska Hrvatskog radio Vukovara Marija Molnar koja više od 20 godina vodi emisiju „Pozor – govori žena!“, a koja se bavi promocijom ženskih prava smatra kako se tema nasilja nad ženama danas, za razliku od prije 20 godina, više komunicira i o njoj više govori javno pa samim tim i više prijavljuje. Mišljenja je kako je društvo osvještenije ali i da se i dalje neke stvari guraju pod tepih.

„Nažalost, stav mnogih u društvu je što me briga što susjed mlati ženu jer to nije naša stvar. Međutim, ako se tako svi ponašaju to se sutra može i meni dogoditi, a onda tko će mene podržati. Džabe nam svi novci, programi i sve drugo ako ne bude podrške zajednice i pojedinaca jer onda sve to nema svrhe. Svi zajedno moramo djelovati po tom pitanju i nikako ne okretati glavu od problema koje vidimo oko nas“, kaže Molnar.

Ističe kako nema pravila tko je nasilnik tako da među njima ima i onih neobrazovanih ali i osoba sa fakultetima, doktoratima, gospodarstvenika, liječnika, sudaca, policajaca… Prema njenim riječima danas je ipak puno toga drugačije, problem je prepoznat i izdignut kao i da s promjenom zakonskih okvira i Istambulskom konvencijom postoje jasno propisani protokoli što tko radi, kako se djeluje, na koji način i sl.

„Učinjene su značajne mjere ali puno još vremena i ne zna se koliko generacija će biti potrebno da se taj problem izdigne na višu razinu i da postane opće prihvaćeno da je nasilje nad ženama nedopustivo. Kada do toga dođe da svatko to zna i ne usudi to napraviti onda ćemo moći reći da smo napravili posao“, zaključila je Molnar.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO