Friedman: Nova historijska podjela – svijet prije i poslije korona virusa

Američki kolumnist i politički analitičar Thomas Friedman smatra da je na brzinu širenja korona virusa i njegovu ekspanziju znatno utjecalo to što se pojavio u svijetu u kojem dominiraju tehnologija i komunikacijski alati.

U članku u The New York Timesu pod naslovom “Naša nova historijska podjela: Svijet prije i poslije korone” piše kako revolucija koja se dogodila na polju komunikacija nakon 2004. nije samo rezultirala time da svijet postane povezan nego je dovela i do toga da postane međuzavisan, a na mnogo načina i spojen.

Friedman smatra da je komunikacijska tehnologija potakla ekonomski rast, ali je zauzvrat olakšala prenos problema širom svijeta.

Kada na jednom mjestu stvari pođu po zlu, taj problem može se prenijeti brže, dalje i dublje nego ikad.

‘Spasit će nas talentirani Amerikanci’

“Dakle, kada šišmiš zaražen virusom ujede drugog sisara u Kini, koji se zatim prodaje na tržištu divljih životinja u Wuhanu i zarazi kinesku trpezu novim korona virusom, u roku nekoliko sedmica sve javne škole u mojoj zemlji zatvorene su i ja se držim na udaljenosti dva metra od drugih u Bethesdi”, dodao je.

Friedman se pita hoće li ova pandemija bitno izmijeniti američku kulturu ili politiku.

Kaže da ne polaže nade u republikanske političare u borbi protiv virusa COVID-19 i da će Amerika ovu krizu preživjeti zahvaljujući dubini talenta, odgovornosti, predanosti i nesebičnosti svojih naučnika, ljekara i stručnjaka za katastrofu i životnu sredinu, koje je predsjednik Donald Trump pokušao instruirati.

Dodaje da računa na njih i farmaceute u spašavanju Amerike.

Istakao je da izbijanje korona virusa može promijeniti političku kulturu prije nego što se ovo završi.

Kao argument za to navodi mišljenje svoje prijateljice, profesorice Michelle Gelfand s Univerziteta Marylanda.

‘Stroga društva’ imaju prednost

Ona je s kolegama s tog univerziteta pripremala studiju objavljenu u magazinu Science prije nekoliko godina.

U toj studiji klasificirali su društva kao “stroga” i “labava”, zavisno od toga koliko su prioriteta dali slobodi ili pridržavanju pravila.

Prema riječima Gelfand, “stroga društva, poput Kine, Singapura i Austrije, imaju mnogo pravila i kazni za upravljanje društvenim ponašanjem”.

Građani u tim zemljama navikli su na visok nivo nadzora, koji ima za cilj jačanje dobrog ponašanja. Labave kulture, u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, Italije i Brazila, imaju slabija i znatno tolerantnija pravila.”

Gelfand upozorava da te razlike u strogoći i labavosti među zemljama nisu slučajne.

“Zemlje koje usvajaju jače zakone i strožiji režim sankcija jesu zemlje koje su u prošlosti patile od gladi, ratova, prirodnih katastrofa, epidemija i zaraznih bolesti”, kazala je.

Rekla je da su zemlje sklone katastrofama naučile na teži način kroz stoljeća da stroga pravila i red spašavaju živote.

Ulagači ostaju bez planirane zarade

S druge strane, kulture koje se nisu suočavale s mnogim opasnostima, poput Sjedinjenih Američkih Država, uživale su u luksuzu permisivnog režima.

Napomenula je da je prilično očito da su društva poznata po “strogoći”, poput Singapura i Hong Konga, pokazala efikasniji odgovor u suočavanju s korona virusom.

Zaključila je da “moramo znati da je putanja korona virusa povezana s prirodom virusa jednako koliko i s kulturom te da nam je potrebna velika promjena u našem permisivnom kulturnom programiranju u sljedećim danima”.

Friedman na kraju teksta zaključuje da postoje milioni privrednika i poslodavaca koji su se zadužili kako bi uložili u dugoročne projekte, pretpostavljajući da će vrijednost dionica ili firmi porasti.

Međutim, taj novac sada ne mogu vratiti zbog korona virusa.

Izvor: The New York Times