Otkud Vučićeva slatkorječivost umjesto ‘paljbe’ prema Zagrebu

U Srbiji se bliže izbori, no ovoga puta za razliku od sličnih takvih situacija posljednjih godina, kako primjećuju promatrači i analitičari događanja, izostaju verbalni okršani na relaciji Beograd – Zagreb.

Upravo suprotno – u posljednje je vrijeme predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bio pomirljiv kada je govorio o Hrvatskoj, više puta izjavivši, između ostalog, da dvije zemlje moraju imati bolje odnose, da je Srbija otvorena za suradnju te da je ta suradnja potrebna žele li obje zemlje opstati na ovim prostorima.

Vučić je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu razgovarao i s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

O tom susretu izvijestio je na svojim profilima na društvenim mrežama, gdje je objavio i zajedničku fotografiju, a za beogradske je medije razgovor ocijenio kao “otvoren i prijatan”, rekavši da su se dotaknuli odnosa Srbije i Hrvatske te da mu se čini kako je izraženo više povjerenja i optimizma.

‘Glasno ćutanje’

Politički analitičar iz Beograda, Cvijetin Milivojević, komentirajući Vučićev ton, kaže da za utišavanje ‘verbalnih paljbi’ na relaciji Beograd – Zagreb, gledano iz Beograda, postoje dvije skupine razloga.

Prva se, navodi, tiče činjenice da Hrvatska predsjedava EU-om, što je Srbiji, koja je u pregovaračkom procesu, od životne važnosti.

“Da onoga tko bude predsedavao EU-om faktički ima ako ne na svojoj strani, makar da ima neku vrstu, da kažemo, neutralnosti u ocjenjivanju onoga šta je Srbija postigla po pojedinim poglavljivima”, kaže Milivojević.

Druga razina tiče se, kako kaže, političkih nesnalaženja Vučića pri ‘klađenju’ na pobjedu kandidata na izborima u nekim zemljama, pa i u Hrvatskoj.

Vučić je, navodi, ‘izletavao’ u više navrata i kladio se, kaže, po pravilu na pogrešne, kao u slučaju Hillary Clinton na posljednjim predsjedničkim izborima u SAD-u, dok je najveći dio građana Srbije, kako kaže, priželjkivao pobjedu Donalda Trumpa.

Kada je riječ o nedavnim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, na kojima je Zoran Milanović pobijedio aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Vučić je “glasno ćutao”, dok je dio, kako kaže, demokratske oporbe, glasno priželjkivao pobjedu Zorana Milanovića.

Nepoželjno ‘jačanje mišića’

“Tako da je Vučić čekao razvoj događaja i ta njegova čestitka je kurtoazna, hladna, iako mislim da je neko pitao Vučića da bi on u ovom trenutku pre birao svoju rivalku, ali istovremeno i sagovornicu u narednih pet godina, da to bude gospođa Kolinda Grabar-Kitarović”.

Iz tih razloga, navodi, Vučićeve izjave izgledaju kao zatopljavanje odnosa prema Zagrebu, a s druge strane zbog događanja u vezi Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pitanja imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori, fokus političkog mainstreama u Srbiji je u ovom trenutku više na toj zemlji.

Ipak, kao vrlo važan razlog navodi i nadolazeće izbore – najkasnije do početka svibnja moraju biti održani parlamentarni i lokalni izbori, a dobar dio oporbe u kampanji je bojkota.

Milivojević: ‘Most’ preko Dodika i Čovića

Tek nakon što prođu izbori moći će se, kaže Milivojević, govoriti o tome što Srbija očekuje od Hrvatske, dok se u međuvremenu u Srbiji ‘podgrijava’ nada da Hrvatska u najmanju ruku neće ometati Srbiju u približavanju EU-u.

“To su te neke nade koje možete pročitati između redova i kod predstavnika vlasti i predstavnika opozicije u Srbiji. Prema tome, pretpostavljam da će i politika koju će buduća vlast nakon ovih izbora voditi u Srbiji, biti na tom fonu – da neće ulaziti u konflikte sa Hrvatskom iz vrlo pragmatičnih razloga”.

Konkretnih pomaka u odnosima koji bi vodili u smjeru rješavanja otvorenih pitanja, kaže, nema, ali već godinama je dojam da postoji ‘most’ komunikacije između Beograda i Zagreba, a to su Milorad Dodik i Dragan Čović i njihovi bliski politički odnosi.

“Videli smo na nekoliko primera koji su se ticali nečega što nije samo domicilno pitanje BiH – na primer, slučaj mosta na Pelješcu, na kome zahvaljujući sugestiji koju je Dodik dobio očito iz Beograda, a vrlo verovatno na upit iz Zagreba, je Dodik sprečio da se taj problem digne na nivo međunarodne arbitraže, da BiH faktički tuži Hrvatsku. Istovremeno, moglo se primetiti da je priča s onim nesrećnim mostom na autoputu koji vodi od Banja Luke prema Gradiški, a dalje u Hrvatsku, koja se razvlačila desetak godina, rešena ekspresno – opet bih rekao na nekoj vrsti diplomatske relacije između Beograda i Zagreba i da je faktički Hrvatska dala sve šta je bilo do nje da taj most konačno počne da se gradi”.

Svako dizanje tenzija i ‘jačanje mišića’ prema Hrvatskoj, Bosni Hercegovini i Crnoj Gori čemu je, kako kaže, Vučić inače sklon, pogotovo pred izbore, ovoga puta nije poželjno zbog ozbiljnog problema – pitanja izbornih uvjeta, koje bi trebalo biti unutarnje, a Vučić je, navodi, bio prisiljen internacionalizirati ga.

“Evropski parlament je posredovao u nekim fingiranim razgovorima između vlasti i opozicije oko dovođenja u red izbornih uslova, koji su zaista nedemokratski i neprimereni zemlji koja pledira da uđe u EU. Prema tome, postoji i taj dodatni problem. I sve ovo što možda izgleda spolja kao neka vrsta finog rečnika, uglađene diplomatije, barem kada je reč o Beogradu prema Zagrebu, jeste upravo na neki način rezultat svih ovih razloga koji stoje. Otvaranje još jednog problema bi Vučiću bio vrlo važan problem u izbornoj kampanji”.

‘Otrovne reči problem više’

Problem je i mijenjanje izbornih uvjeta mjesec dana prije raspisivanja izbora bez konsenzusa svih stranaka vlasti i oporbe – radi se o snižavanju izbornog praga sa pet na tri posto.

“Mnogo je tih poteza koje je on povukao i jedan tako ozbiljan potez koji bi na neki način vodio verbalnoj eskalaciji, razmeni otrovnih nota ili otrovnih reči sa Zagrebom bi bio još jedan problem više. I zbog toga mi se čini da je još jedan od dodatnih razloga zašto u ovom trenutku izgleda kao da je sve potaman, ali mi smo primetili da je i poruka novog predsednika Hrvatske, kao i dosadašnje predsednice, da se neka pitanja moraju rešiti, a koja se tiču, naravno, minulog rata, pre svega potraga za nestalima, da bi se na neki način moglo komunicirati na nekim novim osnovama”, zaključuje Milivojević.

Mirko Galić, bivši hrvatski diplomat i vanjskopolitički stručnjak, kaže kako nije siguran jesu li Vučićeve izjave ‘udvaranje’ novom hrvatskom predsjedniku ili premijeru Hrvatske, koja bi, kako kaže, prema Srbiji trebala biti blagonaklona tako da pospješi, otvori ili ubrza pregovore u vezi uključivanja Srbije u EU jer blokiranjem Hrvatska ne bi ništa dobila, a Srbija bi zasigurno izgubila.

Za to, smatra, treba razgovarati što izravno, što na međunarodnim forumima, kako bi se vidjelo kakva je hrvatska pozicija i njezine propozicije za normalizaciju odnosa sa Srbijom.

“Dobro je da s jedne ili druge strane, iz jedne ili druge države dolaze znakovi pomirenja, ublažavanja napetosti koje posljednjih godina rastu i otežavaju bilo kakvu suradnju jer Hrvatska i Srbija su dvije susjedne države, upućene jedna na drugu – pogotovo što u Hrvatskoj živi još uvijek brojna srpska manjina, što u Srbiji živi ipak značajna, iako nije brojna, hrvatska manjina i to bi sve trebali biti zajednički interesi, ako ne i mostovi približavanja dviju država”, kaže Galić.

Pomirenje za povjerenje

Smatra kako je nužno razvijati odnose koji će odgovarati objema državama i narodima. No, za trajnije i dublje povjerenje, ističe, potrebno je puno pomirenje.

A pravog pomirenja ni povjerenja, navodi, neće biti ukoliko se ne raščiste povijesni prijepori koji opterećuju odnose.

“Na srpskoj strani, kod Vučića ili kod ljudi koji su u njegovom krugu, nema dovoljno volje da priznaju što se 90-ih godina događalo kod raspada Jugoslavije i da naprave više od onog koraka koji je svojedobno Boris Tadić napravio u Vukovaru, kad se ispričao. Mislim da taj korak srbijanska politika mora napraviti želi li imati trajno dobre odnose i trajnu normalizaciju odnosa s Hrvatskom”.

Marković: Crna Gora ispred Kosova i Hrvatske

Beogradski novinar i kolumnist Tomislav Marković kaže da je pred izbore u Srbiji ‘verbalna paljba’ iz Beograda redovito bila ispaljivana ne samo prema Hrvatskoj, nego i prema drugim susjednim državama kao, kako kaže, najbolje sredstvo za nacionalnu homogenizaciju.

“Sad kao da je malo umanjena agresivnost prema Hrvatskoj, uprkos bliženju izbora, ali to ne bi trebalo da zavara, pa da naivno pomislimo da se radi o nekakvoj iskrenoj želji za normalizacijom odnosa. Normalizacija odnosa sa susedima nije u interesu srpskih vlasti, a ni najvećeg dela opozicije, a još manje je u interesu [Vladimir] Putinove Rusije kojoj naši političari odano služe. Ukoliko prestane neprestana proizvodnja neprijatelja, naši vlastodršci bi morali da se okrenu sebi, domaćim neprebrojnim problemima, što im se nikako ne isplati”, kaže Marković.

Jedini je razlog za eventualno poboljšavanje odnosa, smatra, u hrvatskom predsjedavanju EU-om, no s obzirom da su eurointegracije Srbije, kako kaže, gotovo nevidljive, a iz Bruxellesa stižu upozorenja kako Srbija skreće s europskog puta te da reforme društva – pogotovo po pitanju medija i vladavine prava – ne zanimaju Vučića, ne bi, kaže, ni u to pouzdao. Trenutačno je situacija specifična jer su sve sile upregnute u, kako navodi, kampanju mržnje prema Crnoj Gori povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti pa nema mnogo vremena za bavljenje Hrvatskom.

“Gotovo da se ne bave ni Kosovom, što je presedan u dosadašnjoj praksi. Ne brinite ništa, čim se malo smire strasti oko Crne Gore, doći će ponovo na red i Hrvatska da dobije svoju porciju mržnje”.

U vezi Drugog svjetskog rata, ustaške vlasti i zločina prema Srbima, Hrvatska, kaže, nema nikakvog razloga ni potrebe prikrivati što se dogodilo, pogotovo jer između današnje i tadašnje Hrvatske ne postoji nikakav kontinuitet, smatra, lako se dogovoriti, no na terenu novijeg dijela povijesti, kaže, uvijek će biti prijepora sve dok Srbija ne revidira svoju politiku i ne prizna odgovornost za rat i agresiju.

Toplo – hladno

Galić smatra da Vučićeva politika po pitanju odnosa s Hrvatskom ima faze uspona i padova i principa toplo-hladno, zbog čega u Zagrebu nema dovoljno povjerenja u njegove inicijative.

“On je, uza sve ostalo, i pomalo emotivan političar kojega emocije, ponekad i negativne, ponesu na neke brze i ishitrene izjave. Ozbiljan političar neće danas govoriti nešto što ga demantira iz nekog prethodnog vremena, nego će se pokušati trajno postaviti u ovako velikom pitanju kao što je odnos između ne samo Srbije i Hrvatske, nego i između Srba i Hrvata kao dvaju naroda, koji ovdje imaju ipak dominantan utjecaj na prostoru Zapadnog Balkana”.

Iako smatra da Hrvatska sa Srbijom treba razgovarati, komunikacija između Beograda i Zagreba, smatra, prekinuta je, a rezultata nije bilo ni dok je postojala – s hrvatske strane aktualna je predsjednica, navodi, u dva navrata pružila ruku srpskom predsjedniku, no od toga nije bilo ništa.

“Čak ni onda kad je Vučić došao u Zagreb s nekakvim paketom dokumenata koji će pomoći raščišćavanju sudbine nestalih, pokazalo se da je to više mala, sitna prevara ili podmetanje, negoli stvarni doprinos raščišćavanju tog teškog humanitarnog pitanja”.

‘Ne treba očekivati poklone’

Srbija je, smatra, 90-ih godina igrala puno negativniju ulogu na ovim prostorima te mora pokrenuti inicijative za normalizaciju odnosa ne samo prema Hrvatskoj, nego i drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

“Mora uvažavati tu činjenicu odgovornosti Srbije za sukobe, ratove i žrtve koji su bili na ovom prostoru. Ne može Srbija očekivati da joj ni Bosna ni Crna Gora ni Sjeverna Makedonija, a pogotovo ne Hrvatska, daju poklone – mislim da treba imati razumijevanja za položaj Srbije, ali poklon ne može nitko nikome dati”, zaključuje Galić.

Izvor: Al Jazeera