Biliškov: Maksima ‘ne talasaj’ koči naučnu akciju u regiji

Biliškov: Klimatsku krizu treba smatrati jedinstvenom prilikom za okupljanje i promjenu prevladavajućeg sustava (Ustupljeno Al Jazeeri)
Biliškov: Klimatsku krizu treba smatrati jedinstvenom prilikom za okupljanje i promjenu prevladavajućeg sustava (Ustupljeno Al Jazeeri)

Hrvatski znanstvenici zabrinuti zbog klimatskih promjena nedavno su priopćili da je njihov Apel za sustavnu klimatsku akciju, koji je potpisalo njih čak 556, naišao na “potpunu šutnju” Ureda predsjednika države, Vlade, Hrvatskog sabora i Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kojima su prošlog mjeseca uručili 11 konkretnih zahtjeva za djelovanjem i ponudili stručnu pomoć pri kreiranju politika.

Ocijenili su da se ta tijela vlasti neozbiljno i pasivno odnose prema tom problemu, dok njihov Apel ukazuje na ozbiljnost globalne klimatske krize, koja se svakim nedjelovanjem produbljuje.

Jedan od potpisnika priopćenja je Nikola Biliškov, kemičar s Instituta Ruđer Bošković, koji za Al Jazeeru govori je li drugo upozorenje što promijenilo, kako znanstvenici mogu konkretno pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena, koliko ih hrvatska država i institucije slušaju, ali i kakvo je stanje po tom pitanju u drugim zemljama EU-a i regije.

  • Je li se i što nakon drugog ovog istupa promijenilo, imate li razloga za zadovoljstvo?

– Sama činjenica da je Apel okupio ovoliko ljudi iz jedne poslovično i profesionalno skeptične discipline kakva je znanost je uspjeh sam po sebi. Već je i to pokazatelj dubine klimatske krize – ljudi koji su inače skloni kritici i propitivanju svega postojećeg ujedinili su se u tom pozivu i pružanju ekspertne pomoći institucijama zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske. Iskreno, kad smo krenuli s prikupljanjem potpisa, očekivao sam najviše stotinjak potpisa, i to znanstvenika koji su aktivni ili simpatiziraju ekološke i srodne udruge i očekivao sam da će mi se inbox zatrpati e-mailovima prepunih dociranja. Ubrzo sam se razuvjerio, ovoga puta u pozitivnom smislu.

S druge strane, od institucija nismo očekivali ništa spektakularno, nismo očekivali ekološku revoluciju i najradikalniju verziju Green New Deala. No, očekivali smo i očekujemo neki odaziv, neko očitovanje ili barem bilo kakvu reakciju iz koje bi bilo vidljivo da su svjesni postojanja ovog apela, koji im je pristojno urudžbiran. Kao što se netko našalio, jedina reakcija Vlade, Sabora i Ministarstva zaštite okoliša su urudžbeni brojevi, koje smo dobili prilikom predaje Apela. To nije zadovoljavajuće. To je neodgovorno prema cijeloj javnosti, ali u krajnjoj liniji i nepristojno. Zato smo mi postupili kao odgovorni građani – uputili smo pritužbu Pučkoj pravobraniteljici i Povjereniku za pristup informacijama.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ipak, zadnjih nekoliko dana smo dobili par pozitivnih signala. Prvo smo bili na sastanku u Ministarstvu znanosti i obrazovanja (jednoj od institucija kojima nije predan Apel), koji je bio vrlo konstruktivan. Istog dana, u stvari istovremeno je novoizabrani predsjednik [Zoran] Milanović svoj inauguracijski govor praktički započeo s klimatskim promjenama i to u vrlo progresivnom smislu, a zatim nastavio svoj govor isticanjem znanstvenika i znanosti. To ipak ulijeva optimizam. 

  • Što je u vašim zahtjevima strateški ključno te koliko i u kojem dijelu je potrebna pomoć i sudjelovanje institucija i države?

– Glavni dio Apela čine 11 zahtjeva, koji bi se trebali integrirati u političke i zakonske odluke. Oni se uglavnom odnose na namjeru rješavanja problema klimatskih promjena, energetsku tranziciju te poštivanje načela klimatske pravednosti. Namjerno su općenitiji, kako bi ostavili prostora za široku akademsku raspravu. Prvi i osnovni zahtjev, iz kojega proizlaze svi navedeni jest zahtjev za uvažavanje najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja, koje su sažete u izvještajima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), kao i u istraživanjima koje provode mnogi znanstvenici iz Hrvatske. Taj zahtjev se podudara s jednim od glavnih zahtjeva suvremenog klimatskog pokreta. Međutim, mi tu nikome ništa ne dociramo i ne istupamo kao kritičari, nego vrlo jasno i eksplicitno pružamo ruku u procesima donošenja odluka.

  • Koliko se u Hrvatskoj po pitanju klimatskih promjena sluša struka?

– Sociološka istraživanja pokazuju da su ljudi uglavnom zabrinuti ili vrlo zabrinuti zbog klimatskih promjena. Ljudi se žele informirati, ali u nedostatku sustavnog informiranja putem medija ili kroz obrazovni sustav, sve se svodi na upornost pojedinaca. U tom smislu neki su imali više, a neki manje sreće da budu izloženi klimatskim temama. Na primjer, ja sam prvi put čuo za klimatske promjene negdje oko 1986., dakle prije nego što su pojmovi poput efekta staklenika ušli u opticaj. Za to je zaslužna moja razrednica Anica Ramić iz medulinske osnovne škole, koja je ‘zloupotrebljavala’ satove razredne zajednice za neku vrstu građanskog odgoja, uključujući edukaciju iz područja ekologije, astronomije i drugih prirodnih znanosti. Jednom nam je čitala jedan zastrašujući članak, kojega je odnekud prevela, a u kojem se govorilo da razina ugljikovog dioksida u atmosferi raste, da znanstvena mjerenja pokazuju da raste i prosječna globalna temperatura, da su te dvije pojave u izravnoj vezi i da se čini da se to događa zbog čovjekovog djelovanja. To je bilo 1986., sve poslije toga, dakle različiti angažmani, dopisivanje s vodećim svjetskim klimatolozima, gutanje literature itd., sve je to nadogradnja tog temeljnog izlaganja.

Pozitivno je da su sad u školski kurikulum klimatske promjene uvedene kao obavezna tema, ali i dalje su nastavni materijali vrlo tražena roba, koja dobrim dijelom nedostaje na tržištu. U istupima političara su klimatske promjene, nažalost, i dalje sporadična pojava. Zato nas i veseli, na primjer, isticanje te teme na sam početak Milanovićevog inauguracijskog govora. Čini se da će biti još dosta posla dok klimatske promjene ne zauzmu mjesto koje zaslužuju u domaćem političkom diskursu. No, nismo ni mi znanstvenici baš potpuno nevini u tom smislu – vrlo je raširena nespremnost na medijske istupe, a popularizacija znanosti je i dalje, bez obzira na evidentan napredak u zadnjih desetak godina, na relativno niskoj razini. Stvar postaje još gora pribrojimo li tome i činjenicu da znanstveni programi najprominentnijih medija sadrže potpuno neznanstvene emisije. Osim toga, žalosno je da su otvoreni poricatelji klimatskih promjena, dakle ljudi koji oko sebe šire svoje pseudoznanstvene stavove, prisutni i u nekima od vrhovnih znanstvenih institucija, čime im se daje lažni legitimitet.

Svi na jednom mjestu
  • S kojih sve područja znanosti potpisnici dolaze i kako sva ta područja organizirati u smislu zajedničkog rada na ovom sveobuhvatnom problemu?

– Zahtjevi Apela zahvaćaju klimatsku krizu u cjelini njene kompleksnosti. Naša je poruka da to nije geofizički problem ili tehnički rješiva poteškoća, nego najdublja i sveobuhvatna kriza, koja zahtijeva interdisciplinarni odgovor i intersektorsku akciju. U tom smislu, jedini ispravan put je poziv na akciju znanstvenicima svih znanstvenih područja, polja i grana. Tako smo tome pristupili, tako smo postupili i znanstvenici su se odazvali u doista respektabilnom broju. Zapravo, pitam se postoji li ijedna tema, koja je u našoj novijoj povijesti okupila toliko raznolikih znanstvenika na jednom mjestu. Čini se da su ovdje, barem na trenutak, zaboravljene sve duboke međusobne netrpeljivosti i nerazumijevanja.

Volim si utvarati da smo, barem na jednoj manjoj skali, ovime ostvarili naš san o akademskoj solidarnosti, koja prevazilazi akademske okvire te zahvaća društvo u cjelini. Veliko mi je zadovoljstvo što je potaknuta jedna živa, vrlo konstruktivna, ambiciozna i kreativna diskusija između prirodoslovaca, znanstvenika iz društveno-humanističkih i tehničkih znanosti pa i ljudima iz umjetničkih akademskih polja. Svatko može naći neki aspekt klimatske krize čijemu rješavanju može doprinjeti i svakome želimo dati odriješene ruke i otvoren prostor za djelovanje. Želimo i osnažiti znanstvenike za civilni aktivizam te za interakciju s političkim elitama.

  • Što konktretno znanstvenici mogu ponuditi kao pomoć u borbi protiv klimatskih promjena?

– Znanstvenici mogu ponuditi nekoliko stvari – znanstvene rezultate, dakle rezultate istraživanja koji su prošli strogu međunarodnu znanstvenu recenziju, ekspertno tumačenje znanstvenih rezultata, savjetodavnu pomoć u procesima donošenja odluka te plodonosnu znanstvenu diskusiju. Osim toga, znanstvenici moraju biti vješti u prezentiranju znanstvenih spoznaja najširoj javnosti, ali moraju biti uključeni i u izradu nastavnih sadržaja za učenike i nastavnike.

  • Koliko brzo i po kojim pitanjima znanost može pružiti konkretne i učinkovite mjere te prijedloge djelovanja?

– 556 potpisa znanstvenika na naš apel znači da Hrvatska raspolaže respektabilnim resursom, a institucije imaju odličnog partnera za rješavanje problema klimatskih promjena. Mi ni u kojem slučaju ne prebacujemo svu odgovornost na donosioce odluka niti ne tražimo da se oni sami hitno počnu baviti klimatskom krizom. Ne, mi im nudimo naše pojedinačne ekspertize, od prirodoslovnih i tehničkih, preko biomedicinskih, do društvenih i humanističkih, pa čak i umjetničkih polja. Mi, dakle, možemo dati korisne ‘inpute’, no političari su ti koji to prevode u politike i implementiraju ih – jedni bez drugih ne možemo puno postići, a sinergijsko zajedništvo je vrlo moćno oruđe, koje nitko mudar ne odbacuje olako. Dijalogom se može mnogo učiniti i nadamo se da su institucije kadre prepoznati taj potencijal.

  • Jesu li u Hrvatskoj problem financije ili politička volja, ili možda oboje, odnosno shvaćaju li institucije ozbiljno problem ozbiljno, ali nedostaje znanja, financija, volje i kompetencije ili se radi o podcjenjivanju problema?

– Uglavnom sve što ste nabrojali kumulativno dovodi do ove neaktivnosti kojoj svjedočimo. Iznimka su kompetencije. Mislim da nam one ne nedostaju, a i u stalnoj smo komunikaciji s našim kolegama iz inozemstva, umrežujemo se, komuniciramo, čitamo, učimo, stvaramo i napredujemo, a opet – stojimo na mjestu ili se u nekim aspektima stalno vrtimo u krug ili se vraćamo unazad. Što se izostanka interakcije institucija sa znanstvenicima tiče, to je samo jedan od eklatantnih primjera potpunog zanemarivanja dostupnih nam resursa, slično kao što država prečesto dopušta svom materijalnom vlasništvu da se potpuno raspadne, kako bi za male novce došlo u ruke ‘vizionara’ i ‘developera’. Da, naravno, odgovor je da nam najviše nedostaje politička volja, zapravo hrabrost da činimo političke proboje u nepoznata nam područja. Malo više sustavne hrabrosti dovelo bi i do prenamjene proračunskog novca rezerviranog za različite nepotrebne nam stvari.

  • Kakva je suradnja institucija, države i znanosti u drugim zemljama EU-a i svijeta u odnosu na Hrvatsku po tom pitanju?

– Ne bih rekao da je Hrvatska izdvojeni primjer nesuradnje na tim poljima. Ekspertno informirani prijedlozi politika vrlo su često u neskladu s prohtjevima ‘velikih igrača’, osobito fosilnog lobija, koji se inteligentno prilagođava realnosti klimatske krize, kroz široku ponudu lažnih rješenja i kroz korupciju. Zato ni mi nismo jedinstveni primjer znanstvenika koji su digli svoj glas. Uostalom, i jedan od centralnih zahtjeva globalnog klimatskog pokreta je: “Slušajte znanstvenike!” Na razini EU se donosi tzv. Green Deal, čiji tekst sadrži čitav niz proturječnosti, iz kojih se iščitava njegova utemeljenost u velikom businessu, a ne u znanosti.

  • Kakvo je stanje u ostalim zemljama regije?

– Na vijest o Apelu, kolege iz Srbije su mi čestitali i rekli da kod njih nitko ne diže glas. Naravno, odgovorio sam im da samo netko to treba pokrenuti pa će i oni imati takav pokret. Nažalost, među svim našim narodima i narodnostima i dalje prevladava prestrašeno čekanje da netko drugi nešto pokrene, a svima je maksima ‘ne talasaj’. Iako je napredak civilnog sektora evidentan, iako su građani aktivniji nego što su nekad bili, i dalje treba puno raditi na osnaživanju građana. No, dok građani ne dignu svoj glas i stave teme koje ih doista muče na dnevni red, političari će uživati u svojim partikularnim zonama komfora i iza paravana ‘vječitih ideoloških pitanja’ o tome gdje je tko bio ’91. i na čijoj je strani bio moj ili tvoj djed ’41. iz države će se isisavati sredstva i građani će se osiromašivati. Klimatske promjene su tema koja se tiče svih nas i klimatsku krizu u tom smislu treba smatrati jedinstvenom prilikom za okupljanje i promjenu prevladavajućeg sustava.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO