I roditelji su krivi za predatore koji vrebaju djecu

Digitalno doba djecu je učinilo ranjivijim nego ikad prije, a pojavom raznih društvenih mreža, foruma, chatova, raznih aplikacija… predatorima je olakšan pristup potencijalnim žrtvama, maloljetnicima koje su metom nerijetko učinili upravo njihovi roditelji. Neki objavljivanjem fotografija svoje djece, drugi omogućavanjem djece da imaju slobodan i nekontroliran pristup internetu i to u ranoj dobi. I to je problem koje mora rješavati cijelo društvo, govore sagovornici Al Jazeere.

Igor Jurić, otac djevojčice Tijane koja je oteta i ubijena 2014, govori da svi moraju biti svjesni da je prijetnja od predatora na internetu koji vrebaju djecu stvarna i da se svakodnevno dešava i u zemljama regije. “To nije nešto što se dešava drugima i svi moraju biti svesni toga”.

On govori da su danas najčešći vid zloupotrebe društvenih mreža i samog interneta ucjene, kojim su izložena ne samo djeca, već i odrasli, uglavnom starije dobi.

Digitalno okruženje

Djeci ne treba internet i tehnologiju zabranjivati, jer je tehnologija sastavni dio današnjeg društva, kaže Amela Efendić. “Ne treba djecu odbijati od digitalnog okruženja, ali trebamo da napravimo određene barijere, ograničenja”.

Treba odrediti koliko dugo dnevno djeca mogu koristiti Internet i društvene mreže, zbog fizičkog razvoja, a treba namjestiti postavke na uređajima tako da dijete ne može pristupiti određenim sadržajima, te je ključno razgovarati s djecom, i to prije svega u školskom uzrastu, dodaje.

Prema istraživanjima, predatori u Srbiji stupaju u kontakt sa potencijalnom žrtvom putem raznih servisa i aplikacija, nakon čega u prosjeku četiri mjeseca traje intenzivna prepiska, uključujući prenose uživo. Žrtve često ne budu ni svjesni da s druge strane nije osoba kojom se predstavljaju, da se umjesto vršnjaka nalaze odrasle osobe sa malicioznim namjerama. Poslije četiri mjeseca, predatori nagovaraju žrtve na razmjenu fotografija, najčešće nagih, a u najvećem broju slučajeva se nasjeda na takve prijedloge, pa “meta” šalje svoje gole fotografije i čak snimke.

Ucjena djece

Nakon toga kreće ucjena, govori Jurić.

“Nekada se traži novac, nekada se traži i fizički kontakt. To je najčešće u slučaju kada devojčice budu ucenjene, a ako one nemaju dobar odnos s roditeljima, iz straha ili zbog stida pristanu na seksualni odnos i postanu žrtve fizičkog seksualnog zlostavljanja”, dodaje.

On ističe da je pedofilija uzela ozbiljnog maha u Srbiji u proteklih 5-6 godina, a predatori na internetu su postali izuzetno sposobni da namame djecu.

“Danas jedan predator pošalje na dnevnom nivou nekih 400 zahteva za prijateljstvo, a od toga se, kako MUP navodi, prihvati 15-20 posto, bez ikakve provere i tada se počne plesti mreža oko najmlađih”, pojašnjava on i dodaje da je za očekivati da ista porazna statistika vrijedi i za druge zemlje naše regije.

I sami roditelji i drugi članovi porodice ugrožavaju djecu time što objavljuju nage ili polunage fotografije svoje djece na društvenim mrežama, nakon odmora, što predatori znaju preuzeti i prodavati. Fondacija Tijana Jurić je u nekoliko slučajeva otkupila fotografije djece iz Srbije sa pedofilskih stranica koje prodaju takve materijale, kako se ne bi zloupotrebljavali.

“Ljudi krive tehnologiju, ali nijedna tehnologija na svetu me ne može naterati da objavim fotografije nagog deteta na društvenim mrežama, fotografiju koju će videti svi. Tu nije kriv ni Facebook, ni Instagram, ni bilo ko drugi osim roditelja”, kaže Jurić.

Greška roditelja

Amela Efendić, menadžerica Centra za sigurni Internet u okviru kojeg djeluje stranica sigurnodijete.ba, navodi da roditelji često djeci prave profile na društvenim mrežama, poput Facebooka, kako bi oni mogli igrati razne igre, čime djecu dovode u neposrednu opasnost.

“Imate slučajeva gdje roditelji devetogodišnjem djetetu prave profil na platformi za koju je minimalni uzrast 13 godina. Prvo ugrožavaju djecu, a zatim i djeci pokazuju da je uredu lagati o svojim godinama, kako bi dobili šta žele, kako bi koristili društvene mreže”.

Osim toga, lako je vidjeti slučajeve gdje roditelji djeci koja su faktički još u kolicima daju mobitele i tablete, da bi gledali crtane filmove ili igrali igrice, kako bi odrasli s prijateljima na miru mogli popiti kafu, dodaje.

Moderni izazovi

Aplikacije i nove mogućnosti koje dolaze svaki dan na tržište i plijene pozornost djece su svakako izazov za roditelje koji često nemaju ni znanja, a ni vremenskog kapaciteta biti u toku, kaže Vesna Katalinić iz Hrabrog telefona.

“Važno je da roditelji kontinuirano razgovaraju s djecom i pokazuju interes za njihov život u virtualnom svijetu. Najčešće pravila koja vrijede u stvarnom životu, mogu se primijeniti na virtualni. Dijete bi sigurno teže pristalo da u sobi punoj vršnjaka oskudno obučeno pjeva i pleše, dok na internetu i kroz aplikacije to radi, jer se osjeća prividno zaštićeno. Važno je u razgovoru s djecom raditi paralele i učiti ih odgovornosti ponašanja u svim aspektima od najranije dobi”. 

Neizmjerno je važan otvoren, topao i siguran odnos između roditelja i djeteta, jer je to prvi i neizostavni korak ukoliko roditelj želi ostaviti utjecaj na dijete, posebno na dijete koje je u pubertetskom razdoblju i u kojem se dijete želi dokazivati, odvajati, pokazati bunt, ali u isto vrijeme dobiti zaštitu i sigurnost.

Roditelj, bez obzira na količinu informacija o aplikacijama, može dijete voditi i podučavati o ispravnom i pogrešnom uz uvjet da kontinuirano i pokazuje interes za virtualne aktivnosti, dodaje stručnjakinja iz Hrvatske.

“Vrlo rano ih upoznajemo i s internetom i s mobitelom, što u tom uzrastu ne smijemo raditi, jer djetetu uništavamo motoričke sposobnosti, jer dijete u toj dobi ne treba da bude koncentrisano na mobitel i da pri tome ne radi ništa s rukama i prstićima. Djeci u toj dobi treba fizička aktivnost”, kaže menadžerica Centra za sigurni interent.

Vesna Katalinić iz Hrabrog telefona navodi da je istraživanje EU kids online iz 2018. godine pokazalo da gotovo svako dijete u dobi od devet do 11 godina ima roditeljsko dopuštenje posjećivati društvene mreže (Facebook, Snapchat, Instagram i tako dalje), da je svako treće dijete u dobi od devet do 17 godina komuniciralo na internetu s osobom koju nije upoznalo uživo, te da je više o dvije trećine djece u dobi od devet do 17 godina na internetu u proteklih godinu dana vidjelo seksualne fotografije ili film gole osobe, a da im nije bila namjera vidjeti ih.

Ponašanje na internetu

Pored toga, govori stručnjakinja iz Hrvatske, više od četvrtine djece u dobi od devet do 17 godina reklo je da roditelji nikad ili gotovo nikad nisu razgovarali s njim što učiniti u slučaju da ga nešto na internetu smeta ili uznemirava.

Kada ih je zadnji put na internetu nešto uznemirilo ili zasmetalo, tek je svako deseto dijete u dobi od devet do 11 godina tražilo pomoć od druge osobe, dodaje ona, što sve zajedno ukazuje da djeca vrlo rano, zbog slobode pristupa, mogu postati meta predatora na internetu.

Efendić dodaje i da više od 78 posto djece dijeli na internetu svoje lične fotografije, svoje datume rođenja, adrese stanovanja… nesvjesni da podaci objavljeni na internetu postaju dostupni svima i da ono što je jednom na internetu zauvijek ostaje na internetu.

Odgovornost kompanija

Katalinić naglašava važnost odgovornog postupanja vlasnika aplikacija koje izlaze na tržište, a koje su dostupni djeci.

“Svakako bi svaki vlasnik aplikacije trebao voditi računa o zaštiti privatnosti djece te micati neželjeni, nasilni i eksplicitni sadržaj. Djeca bi trebala dobiti poruku da se kroz svaku aplikaciju mogu družiti, razmjenjivati interese, ali da su ponašanja poput vrijeđanja i korištenja eksplicitnih i nasilnih materijala nedozvoljena”.

Čak i bezazlene fotografije poput onih za đačke iskaznice bivaju zloupotrijebljene, dodaje. Ona navodi slučaj gdje su takve fotografije na jednoj stranici bile praćene tekstom vrlo ružnog sadržaja, gdje su navodno djeca nudila seksualne usluge za novac. Brzom reakcijom stranica je uklonjena, provedena su određena procesuiranja, ali je šteta već napravljena. Osim toga, kaže, uz pomoć programskih alata poput PhotoShopa vrlo je lako fotografiju glave “staviti” na golo tijelo druge osobe, kako bi se takva montaža prodavala na pedofilskim stranicama.

Ključ za borbu s ovom pošasti sagovornici Al Jazeere vide u prevenciji, umjesto u reakciji.

Edukacija društva

Važno je educirati i roditelje i djecu koje prijetnje su na internetu, šta se smije, a šta ne smije, ali je nužno i cijelo društvo upoznati s ovim problemom, kaže Igor Jurić.

Fondacija Tijana Jurić drži radionice širom Srbije kako bi i najmlađe, ali i roditelje, nastavnike i sve druge upoznali s prijetnjama i naučili šta učiniti u slučaju da neko bude meta zlostavljanja.

“Ovo nije problem samo mene kao roditelja koji je izgubio dete, već je to problem svih nas”, dodaje Jurić.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Osnova za borbu protiv ovog problema jeste razgovor i povjerenje između roditelja i djece, dodaje, pogotovo što su djeca često u zatvorenim grupama, za koje roditelji ne znaju ili im nemaju pristup.

“Nije dovoljno da vam dete dođe iz škole i da ga pitate kako je, kako je bilo u školi. Danas je vrlo važno da sa decom otvoreno razgovarate. Da pitaš je li imaš nekog novog prijatelja na Instagramu, koga poznaješ lično, da vidimo kakav mu je profil, da ja probam da stupim u kontakt s drugog profila, da vidim da li je ta osoba zaista ta  s kojom razgovaraš, ako ideš na sastanak, daj da idem i ja, pa ću iz prikrajka da virim, da vidim ko je. Danas moramo da obratimo pažnju”.

Također je nužno da djeca podijele lozinke svojih naloga na internetu s roditeljima, iako je djecu teško uvjeriti u to.

“Kada idem po školama, ja kažem ‘deco, nikom ne smete da dajete svoje lozinke, osim svojim roditeljima’. I oni se smeju , jer ne mogu to da zamisle. Roditelji imaju obavezu da zadobiju poverenje deteta i da objasne da lozinka nije tu da bi se oni špijunirali, već da je ona tu da se dete zaštiti ako dođe do problema”.

“Reći ću vam iz mog slučaja, iz mog primera, kada je Tijana nestala, prva stvar koju je policija tražila jesu lozinke njenih društvenih mreža. Mi ih tada nismo imali, jer nismo smatrali da je to potrebno da ih imamo, jer je Tijana bila fino i mirno dete. Kad god se desi neki vid zlostavljanja ili slično, ti ljudi su u kontaktu preko nekih društvenih mreža sa decom. Zato je važno da imamo njihove lozinke. To nije lako zadobiti. Ali možemo zadobiti samo ako otvoreno priđemo, ako zadobiju naše poverenje i mi njihovo. Bliski kontakt je izuzetno važan, a mi smo to u našim državama nekako izgubili, sa svim onim što nas je zadesilo. Mnogo manje vodimo računa da su djeca prioritet”, smatra Igor Jurić.

Izvor: Al Jazeera