Vršnjačko nasilje – slučajevi u Krajini: Cijelo društvo je zakazalo

Nasilje u školama godinama zaokuplja pažnju stručne javnosti, a o prisustvu vršnjačkog nasilja svjedoče brojni slučajevi kako kod nas, tako i u svijetu. Najnoviji slučajevi vršnjačkog nasilja u dvije srednje škole u Krajini izazvali su zgražanje ovdašnje javnosti i buru negodovanja na društvenim mrežama. Tokom proteklih sedmicu dana na Facebooku se pojavio, najprije videosnimak zlostavljanja učenika u Drugoj srednjoj školi u Cazinu, a zatim i novi slučaj fizičkog zlostavljanja u Prvoj srednjoj školi u Velikoj Kladuši. Dok policija istražuje ove slučajeve, u međuvremenu se oglasio Adnan Tulić, tužilac Tužilaštva Unsko-sanskog kantona.

„Polazeći od crne statistike krivičnog djela ‘Nasilje u porodici’ koje je u ovom kantonu, nažalost, sveprisutno pa do ‘sloma’ obrazovnog sistema i na koncu moralnog propadanja porodice kao temelja društva, ne čudi nažalost etimologija i fenomenologija maloljetničke delikvencije u svim formama! U kakvoj sredini odrastaš, takav u velikom procentu slučajeva i postaješ. Kao što sam kazao prošli put, ovo je poraz roditelja, nastavnika, centra za socijalni rad, tužilaštva, suda, svih nas! Ne tiče nas se previše, dok se, ne daj Bože, ne desi našem djetetu, a upravo su izostanak empatije, socijalne odgovornosti i vaspitna zapuštenost naše djece, također su uzročnici ovakvih pojava“, napisao je, između ostalog, Tulić na svom Facebook nalogu.

Društvene mreže i nova vrsta nasilja

Dodaje kako će Tužilaštvo poduzimati sve u okvirima svojih nadležnosti da suzbije i procesuira ovakve pojave, ali je također pozvao i sve roditelje, nastavnike, medije i društvo da se zajedno uključe u borbu protiv maloljetničke delikvencije.

Potparol Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Ale Šiljdedić u izjavi za medije istakao je da se ovdje, pored fizičkog zlostavljanja, radi o jednoj novoj vrsti nasilja poznatog kao “cyberbullying”, ili u prijevodu na naš jezik maltretiranje i vrijeđanje putem interneta i društvenih mreža.

„To je malo problematično i policiji za razotkriti, ali se pojavljuje i nova je karakteristika vršnjačkog nasilja. Većina djece sada imaju profile na Facebooku i Instagramu, tako da vjerujem da ćemo u budućnosti malo više govoriti o tom problemu“, kaže Šiljdedić.

Povodom skorašnjih slučajeva vršnjačkog nasilja u srednjim školama na području Unsko-sanskog kantona, zatražili smo i komentar Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, iz kojeg su poručili da se nasilje nad djecom može zaustaviti ili umanjiti samo onda kada svi obrate pažnju na djecu sa kojom rade i koju svakodnevno susreću, kada na njima primjete znakove koji ukazuju da prolaze kroz neke teške trenutke, te na to odreagiraju razgovorom sa djetetom i traženjem dodatne pomoći za takvo dijete.

„Na području Unsko-sanskog kantona, kao i u ostatku Bosne i Hercegovine, od 2012. godine je na snazi i u primjeni Protokol o postupanju u slučajevima nasilja koje uključuje djecu, a sa namjerom njegove ozbiljne primjene je krajem 2018. godine napravljena i revizija Protokola, kako bi on na bolji i konkretniji način predvidio i propisao korake koje svaki od odgovornih uposlenika škola, centara za socijalni rad, policije te pravosudnih organa treba da poduzme, kako bi se počinjeno nasilje prepoznalo, evidentiralo te podrškom i eventualnim sankcionisanjem nastojalo prevenirati daljnje pogoršanje. Ovo Ministarstvo je također početkom septembra 2020. godine u saradnji sa UNICEF-om BiH pokrenulo implementaciju Programa sekundarne prevencije i zaštite djece u riziku, kao prepoznatog efikasnog načina preveniranja nasilja nad djecom. Program je već u upotrebi u Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom kantonu kao i u Republici Srpskoj, te je njegova primjena već pokazala doprinos u smanjenju stope međuvršnjačkog nasilja u školama“, kaže Damir Omerdić, ministar obrazovanja Unsko-sanskog kantona.

Sa radom je i počela ekspertna grupa za izradu pravnih propisa za provedbu programa sekundarne prevencije, fokusiranog na identifikaciju i zaštitu djece od faktora rizika u osnovnim školama Unsko-sanskog kantona. Ova radna grupa će normirati adekvatne pravne propise kako bi osigurali potpunu i zakonitu provedbu programa sekundarne prevencije i mehanizme kvalitetne provedbe ovog programa. Na čelu ove ekspertne grupe je sekretar Ministarstva obrazovanja Albijana Trnavci zajedno sa ostalim kolegama iz Ministarstva i profesorom sa Univerziteta u Sarajevu Edinom Muratbegovićem.

„Trenutno je u toku edukacije nastavnika iz osnovnih škola, a uskoro će uslijediti obuke stručnih službi škola i sve je praćeno izradom službenih podzakonskih akata koju vodi formirana ekspertna grupa, a kojima će biti propisane obaveze svih odgovornih osoba. Ministarstvo obrazovanja u saradnji sa još nekoliko drugih ministarstava na području Unsko-sanskog kantona, kontinuirano radi na stvaranju organizovanog sistema prevencije i odgovora na međuvršnjačko nasilje, koji može biti učinkovit samo onoliko koliko su odrasli, koji su u svakodnevnom neposrednom kontaktu sa djecom, zainteresovani da izvrše svoj dio profesionalnih i ljudskih dužnosti“, ističe ministar Omerdić, koji je meta političkih napada što dodatno ometa rad ove institucije.

Kako bi što kvalitetnije rasvijetlili ovaj problem, kontaktirali smo i Centar za socijalni rad Cazin, gdje su nam rekli da vršnjačko nasilje koje se desilo u Drugoj srednjoj školi u Cazinu nije nešto što se dešava samo u ovom gradu, niti je nešto što se neće dešavati i što se ne dešava i u drugim školama. Dodaju da su u konkretnom slučaju postupili po protokolu o postupanju i po saznanju odmah zakazali sastanak svih aktera, te nakon obavljenog razgovora utvrdili da su roditelji napravili propuste i u vršenju roditeljskih obaveza i zanemarili odgoj i obrazovanje djece, te im izrekli mjere upozorenja.

“Isti će biti obavezni da dolaze na savjetodavni rad u cilju unapređnja njihovih roditeljski vještina, a ujedno će se vršiti nadzor nad djecom i roditeljima. Sa počiniocima će se obavljati psihoterapijski savjetodavni rad”, pojasnila nam je Amela Toromanović, direktorica Centra za socijalni rad Cazin.

Direktoricu Toromanović smo upitali da li je situacija sa korona virusom utjecala na pojavu ovih slučajeva. Ona nam je kazala da, prema podacima kojima raspolaže Centar za socijalni rad Cazin, tokom pandemije korona virusa nije povećan broj maloljetnih počinioca krivičnih djela u odnosu na predhodne godine kada nije bila pandemija.

“Čak je prvom valu pandemije, kada je bio policijski sat, taj broj smanjen, kao i broj vršanjačkog nasilja, jer se nije ni išlo u školu. Treba naglasiti ulogu medija u ovom slučaju koji su dijelili video bez zaštite lica maloljetnika i tako dodatno doprinijeli šteti istih na način da su žrtvu etiketirali kao dijete sa intelektualnim poteškoćama a koje to nije”, ističe direktorica Toromanović.

Raditi sa žrtvom i počiniocem

Zatražili smo komentar Udruženja pedagoga Unsko-sanskog kantona, gdje su nam kazali da su, u situacijama kakve su ove, spremni staviti se na raspolaganje u prvom redu žrtvi, ali i onima koji su indirektno oštećeni, učenicima i nastavnicima.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Suprotno ubjeđenju većine sa društvenih mreža, mišljenja smo da našu pomoć i usluge jednako trebaju i sami počinitelji – nasilnici. Zato što su nama jedino korektivne mjere – adekvatne mjere. Mišljenja smo da je odgovornost i kazna, svakako nešto s čime se počinilac mora suočiti, ali nam je važno podučiti ga da za agresivnost i nasilje u njegovom ponašanju postoji alternativa”, poručuju iz Udruženja pedagoga Unsko-sanskog kantona.

Pojašnjavaju da je najčešći uzrok nasilja generalno, pa tako i vršnjačkog, nedostatak dobrih, prosocijalnih adaptivnih obrazaca u ponašanju „nasilnika“. Ti obrasci se u prvom redu usvajaju u najužem porodičnom okruženju. Odrastanjem broj onih koji ostvaruju uticaj na dijete se povećava među kojima su vršnjaci i odgajatelji u vrtiću, šira porodica, učiteljica, tatin i mamin šef, pedijatrica puna razumijevanja ili frizerka koja zaprijeti da više nikad neće šišati dijete jer je zločesto.

Opasno je, ističu, vršiti „ekskomunikaciju“ tog djeteta i to smatrati adekvatnom mjerom i zasluženom kaznom. Određeni događaj je alarm, ali ne onaj koji upućuje na pojedinca kojeg treba odstraniti, nego na širi kontekst koji je bio plodno tlo da djetetov razvoj krene krivim putem i primjer na koji se dijete ugledalo.

“Ovo su momenti kad se ne upire prstom u jednu osobu ili instituciju, moment je ovo kad se angažira brigada ljudi, multidisciplinarni timovi, stručnjaci raznih profila, da pruže pomoć i podršku žrtvi da se iznese sa neugodnim i bolnim iskustvom, a zadre u svaki segment života počinioca, kako bi se i njemu pružila pomoć i alternativa, jer u konačnici i to dijete je u neku ruku žrtva. Dakle, potreban je istemski pristup koji uključuje sve instance lokalnog i višeg nivoa, fokusiranost i sistematičnost u prikupljanju podataka koji bi mogli upućivati na neželjena ponašanja, porodične prilike i protok informacija, kontinuiran rad sa učenicima, nastavnicima ali i roditeljima, angažman stručnjaka, stvaranje pozitivnog ozračja, a ne stigmatizacija školstva mogu dati željene rezultate u nošenju s ovim problemom”, ističu iz Udruženja pedagoga Unsko-sanskog kantona.

Dr. Elmedin Muratbegović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, jedan je od kreatora Protokola za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini kojeg implementira, između ostalih, i Ministarstvo obrazovanja Unsko-sanskog kantona. On smatra da glavni krivci za pojavu ovakvih slučajeva leže u sistemu obrazovanja koji nema jasne procedure za rano otkrivanje i reagovanje na slučajeve vršnjačkog nasilja.

“Ova deficitarnost je jako izražena i u ‘offline’ a naročito u ‘online’ okruženju. Učenicima, nažalost i roditeljima, nisu postavljene jasne granice, u smislu poštivanja pravila škole i svega što iz toga proizilazi. Centri za socijalni rad reaguju kada moraju. Procedure u školama moraju biti osjetljivijije i postavljene tako da dijete u riziku, koje evidentiraju stručne službe škole, automatski povlači i reakciju trećeg roditelja – centra za socijalni rad. Dakle, jasni referalni mehanizmi su jedina garancija uspješne borbe protiv svih asocijalnih pojava pa i vršnjačkog nasilja”, smatra profesor Muratbegović.

Dodaje kako upravo ovaj Potokol rješava navedene probleme na egzaktan i učinkovit način, otvrđuje jasnu odgovornost i omogućava izrade Individualnih planova podrške i brige za svako dijete u riziku u osnovnim školama.

Problem koji zaslužuje veću posvećnost

Doktor psiholoških nauka Osman Ramić, profesor emeritus, titula kojom ga je nedavno odlikovao Senat Univerziteta u Bihaću, tokom svoga naučnog rada dosta vremena je posvetio temi vršnjačkog nasilja. Zlostavljanje i vršnjačko nasilje među djecom i nad djecom vrlo je stara pojava. Profesor ističe da je ova vrsta nasilja prisutna i danas, bez obzira što živimo u vrijeme razvijenosti demokratije i tolerantnih odnosa između učenika i nastavnika, učenika i učenika, roditelja i učenika, te dodaje kako se radi o problemu koji nije jednostavan i ne može se rješavati kratkoročno i jednosmjernim potezima.

„Problem zaslužuje mnogo veću pažnju i rješenja se moraju zasnivati na rezultatima istraživanja. Pored opće strategije borbe protiv zastrašivanja i vršnjačkog nasilja, važno je predvidjeti još neke kao što su strategije koje se temelje na nastavnim programina u okviru čijih sadržaja treba koristiti svaku mogućnost za djelovanje na učenike kako bi što uspješnije prepoznali nasilnike, zastrašivače, a žrtvama pružiti potrebnu pomoć. Kod učenika razvijati smisao za saradnju, razumijevanje, toleranciju i smisao za empatiju. Svakodnevno raditi na osposobljavanju žrtava da se suprotstave nasilnicima, ali i nasilnike i zastrašivače uvježbavati u stjecanju vještina u ponašanju koje će ih udaljavati od ovih negativnih pojava“, pojašnjava profesor Ramić.

Dodaje da ako želimo da u školi imamo što manje pojava nasilništva i zastrašivanja, morali bismo osigurati da se u njoj čvrsto ostvaruje ravnopravnost svih učenika, pravo na afirmaciju i razvoj vlastitih potencijala te pravo na sigurnost.

„Učenici, kao članovi školske zajednice, moraju biti sigurni da će imati pomoć i potporu kako u nastavnicima i učenicima tako i u menadžmentu škole kako im njihova prava i sigurnost ne bi bila ugrožena. Mnogo je nepoželjnih oblika ponašanja, a nasilništvo i zastrašivanje su glavni oblici ponašanja koji proizvode strah, nesigurnost i neugodnost. U visokom procentu učenici će prihvatiti saradnju i zajednički rad na suzbijanju ovih pojava, pogotovo ako se uvjere da i njihovi roditelji tome doprinose. Posebno treba suzbijati netolerantnost djece prema različitostima i razbijati uvjerenja da zbog toga što je neko različit, nije vrijedan i ne zaslužuje poštovanje“, ističe profesor Ramić.

Kada je u pitanju vršnjačko nasilje i pandemija korona virusa, profesor Ramić pojašnjava da se cijele porodice suočavaju s mnogim složenim pitanjima kao što su ona egzistencijalne, materijalne i duhovne prirode, usljed čega teško odvajaju vrijeme za rješavanje problema s kojima se djeca susreću. Mnogi od njih teško i sebe kontroliraju pa teško iznalaze povoljne načine reagiranja i komuniciranja s djecom.

„Škola je pretrpjela značajne promjene. Rad se najčešće odvija od kuće uz korištenje različitih online platformi. Djeca i mladi su izolovani. Poželjna je i fizička distanca, a oni su upućeni na računare i druga savremena sredstva komuniciranja. Bez obzira na važnost tehnike i tehnologije, treba imati na umu da je nastavnik i dalje iznad stroja jer je on, prije svega, odgajatelj. Dakle, u odnosu na ranija vremena ovo vrijeme je ispunjeno usamljenošću, izoliranošću, ravnodušnošću i sigurno će ostaviti trag kako na psihu odraslih tako i na psihu djece i mladih“, ističe profesor Ramić.

Poručuje na kraju da nam ne preostaje nam ništa drugo nego da o svojoj psihi sami brinemo, a na roditeljima, školi i društvu općenito je da vode posebnu brigu o djeci i mladima.

Izvor: Al Jazeera