Vanja Crnojević – Na humanitarnom putu od Maglaja do Bejruta

Humanitarnim radom bavi se još od osnovne škole
Humanitarnim radom bavi se još od osnovne škole

Vanja Crnojević humanitarna je radnica rodom iz Maglaja koja od 1991. godine živi u Švicarskoj i pomaže najugroženijima. Humanitarnim radom bavi se još od osnovne škole kada se brinula o svojim vršnjacima koji nisu imali dovoljno finansijskih sredstava te se zauzimala za one slabije.  

Pomoć za Maglaj 

“Oduvijek sam bila takva. Radila sam te neke sitne akcije i družila sa ljudima koji skupljaju novac za bolesnu djecu, koja se danas nažalost liječe putem SMS poruka. Mislim da se čovjek jednostavno rodi sa većom dozom empatije i da tu ne postoji drugo objašnjenje ako već moramo objašnjavati zašto ljudi pomažu drugim ljudima”, kaže Vanja Crnojević.  

Kada je u maju 2014. godine vidjela da je Maglaj pet metara pod vodom organizovala je humanitarnu akciju putem Facebooka za svoj rodni grad.  

“Tada sam pozvala ljude da se odazovu, međutim, umjesto nekoliko paketa koje sam ja htjela poslati za Maglaj, skupili smo 15 tona. Ljudi su se javljali iz cijele bivše Jugoslavije i pomoć je stizala iz svih krajeva svijeta. Mi smo sedam dana pakovali robu i onda smo zahvaljujući jednom Tuzlaku koji živi u Švicarskoj dobili besplatan kamion kako dostavili robu u Maglaj. Otišla sam sa prijateljicom u Maglaj i tamo smo podijelili pomoć”, prisjeća se ova humanitarka.  

Nedugo zatim, početkom 2015. godine, vidjela je fotografije izbjeglica iz Sirije koje su bile na Balkanskoj ruti pa je ponovo organizovala akciju putem Facebooka. 

Organizovala humanitarne akcije putem društvenih mreža

“Ljudi su mi se nastavili javljati i davati mi novac. Ja sam tada skupila oko 2.000 franaka, uzela avionsku kartu i odletjela za Niš, a onda otišla do Preševa. Tu sam počela da radim i pomažem ljudima”, ističe sagovornica.  

Pratila unutrašnji glas 

Uvidjevši koliko je teško baviti se humanitarnim radom kao pojedinac, sredinom 2015. godine napustila je siguran posao u Švicarskoj i odlučila osnovati organizaciju “Borderfree” kako bi pomagala najugroženijima.  

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Imala sam posao i stan u Cirihu i vidjela sam da ne mogu samo vikendom se baviti humanitarnim radom te sam dala otkaz na poslu. Veoma sam sretna što sam pratila unutrašnji glas i napravila taj korak u životu jer sada znam da je to jedino što me u potpunosti ispunjava. Bilo je i jako teških trenutaka, na početku je to bio dobrovoljni rad, nisam imala nikakvih primanja i morala sam da se ponovo preselim kod svojih roditelja. Na svu sreću oni su me podržali. Sada znam da je sve to bilo ispravno jer nikada nisam radila ništa što me usrećilo, kao što je pomoći ljudima u potrebi”, govori Vanja Crnojević.  

Učestvovala je u mnogobrojnim humanitarnim akcijama, a posebnu pažnju posvećuje izbjeglicama.  

“Ljudi u izbjeglištvu trebaju posebnu pomoć i vrlo često su psihički nestabilni. Trenutno radimo u Libanu gdje je preko dva miliona izbjeglica iz Sirije. Ranije smo sagradili dva objekta u Srbiji koja su služila kao škole, dva u Grčkoj, medicinsku mobilnu kliniku, stomatološku mobilnu kliniku koja i dalje radi u Srbiji, kupili i renovirali kuću za maloljetne izbjeglice bez pratnje, snadbjevali smo veliki broj kampova vodom, pelenama i hranom za bebe, slali smo kamione odjeće iz Švicarske za Srbiju, donirali smo i bolnici u Tuzli deke i hranu za bebe, podržali smo dom za djecu u Beogradu gdje smo donirali klima uređaje, video nadzor, paketiće za djecu”, navodi ova humanitarka. 

Strašan prizor u Bejrutu 

Kroz organizaciju na čijem je čelu nastoji pomoći i lokalnom stanovništvu u zemljama u kojima djeluje, kao i svojoj domovini.  

Crnojević: Trenutno radimo u Libanu gdje je preko dva miliona izbjeglica iz Sirije

“Ove godine smo imali i dvije velike akcije u Bosni i Hercegovini i Srbiji povodom novonastale situacije s pandemijom korona virusa.  Ponosim se na ljude koji su sa mnom od početka i koji danonoćno rade, svi su oni dobrovoljno u organizaciji i ne primaju plaće. Isto tako se ponosim na veliki broj volontera iz Europe. To su obično mladi studenti koji svoje godišnje odmore koriste kako bi doprinjeli društvu. Lijepo je kada upravo ti ljudi kažu da sam ih inspirisala, a postoje i slučajevi gdje su ljudi baš kroz rad u našoj organizaciji, napravili sličnu priču i krenuli samostalno da se bave humanitarnim radom”, priča sagovornica.   

Napominje kako je zajedno sa svojim timom trebala biti u Bejrutu na dan eksplozije, ali su nekoliko dana ranije bili obustavljeni letovi iz Beograda i granice su se zatvorile. Ipak, sedam dana nakon eksplozije, stigla je u Bejrut, a tvrdi da taj grad koji je dobro poznavala više nije ličio na sebe.  

“Posvuda su bile ruševine, ljudi su i dalje bili u šoku. Dosta ih je završilo na ulici, a 300.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Među njima i dosta izbjeglica iz Sirije koji žive u Bejrutu. Prizor je bio strašan posebno kada imate ljude pred sobom koji su izgubili članove porodice. Najviše me pogodila sudbina jednog čovjeka koji je izgubio suprugu, dvije kćerke, a treća kćerka mu se tada nalazila u bolnici i borili su joj se za život. To su najteže situacije za nas na terenu jer na tako nešto se čovjek nikada ne može pripremiti”, prisjeća se Vanja Crnojević koja je uvijek spremna da krene na teren i učini sve što je u njenoj moći kako bi pomogla.  

EU ne želi naći rješenje 

Dodaje da njena organizacija nije direktno aktivna u Bosni i Hercegovini te kako ne poznaje tačan način rada s izbjeglicama. Ipak, prema informacijama koje saznaje iz medija, smatra da se država u kojoj je rođena nije najbolje snašla oko smještaja tih ljudi.  

Humanitarnim radom bavi se još od osnovne škole

“Zima je u svim zemljama jako teška za rad pa pretpostavljam da je tako i u Bosni i Hercegovini. Europska unija ne radi dovoljno po ovom pitanju jer se i nakon pet godina nije našlo rješenje. U stvari ono se i ne želi naći”, mišljenja je ova humanitarka.  

Prema njenim riječima, pandemija korona virusa globalni je problem zdravstva, ali i ekonomije. 

“Mislim da će se pravi razmjeri vidjeti tek za godinu do dvije. Zatvarati granice i zaustaviti svjetsku ekonomiju ne može proći bez velikih problema. Meni je najteže palo što tri mjeseca nismo mogli putovati i aktivno pomagati ljudima”, ističe sagovornica. 

Smatra da bi novonastala kriza mogla izazvati historijske nivoe gladi. 

“Brojeve gladnih ljudi niko ne objavljuje, zapadni svijet ne zanimaju te statistike. Taj problem je vrlo lako riješiv, ali nije u interesu ljudi koji zarađuju na ratovima i prodajom oružja te kompanija koja koristi jeftinu radnu snagu u tim zemljama”, zaključuje Vanja Crnojević. 

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Liječenje djece oboljele od rijetkih ili težih bolesti u Srbiji sve češće ovisi o humanosti građana. Novac se prikuplja u humanitarnim akcijama, ali u Nišu žena koja i sama boluje od teške bolesti vodi banku dobročinstva. Zoran Kosanović donosi priču o humanitarki u invalidskim kolicima.

Više iz rubrike TEME
POPULARNO