Serwer: Srbija i Hrvatska pogoršavaju situaciju u Bosni i Hercegovini

Nema potrebe da u ovako maloj zemlji postoje entiteti i kantoni, tvrdi Daniel Serwer
Nema potrebe da u ovako maloj zemlji postoje entiteti i kantoni, tvrdi Daniel Serwer

Izmjene Dejtonskog sporazuma nisu neka nova priča, pošto se o njima počelo govoriti čim se u praksi pokazalo da su njene prednosti, kao dokumenta čijim je potpisivanjem prestalo krvoproliće u Bosni i Hercegovini, obrnuto proporcionalne kvalitetu temelja za nastanak funkcionalne i progresivne države.

Dok je u jednu ruku stavio tačku na rat, sporazum je doveo do uspostavljanja prekomplikovane države u kojoj i 25 godina od završetka rata cvjetaju nacionalne podjele koje koče njen razvoj, čineći je stalnim epicentrom nestabilnosti pred vratima Evrope.

O izmjenama Sporazuma, odnosno, ustava koji je nametnuo, u posljednje vrijeme se govori sve češće, na krilima pobjede Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima, koja bi, kako tvrdi veliki broj eksperata, mogla promijeniti američku politiku na Balkanu i potaknuti promjene.

Jedan od onih koji odlučno pozivaju na ustavne promjene koje bi iz temelja promijenile funkcionisanje države u korist njenih građana, je i Daniel Serwer, profesor sa američkog Univerziteta Johns Hopkins, jedan od pregovarača u Daytonu.

Serwer je stava da BiH treba centralizaciju vlasti, raspuštanje entiteta i kantona i građansku inicijativu koja bi, uz podršku međunarodnih faktora na čelu sa SAD-om i EU-om dovela do pada „nacionalističkih“ stranaka i formiranja funkcionalnog i euroatlantski opredijeljenog društva koje bi bilo u funkciji građana.

U intervjuu za Al Jazeeru, Serwer je ponudio svoju sliku trenutne Bosne i Hercegovine i pojasnio svoje ideje za potpunu promjenu klime u toj državi.

  • Profesore, u posljednje vrijeme često govorite o promjenama Dejtonskog sporazuma. Zašto su one neophodne?

– Odgovor je, nakon toliko godina, jasan. U BiH vlada mir, ali i loša vladavina. Ovakav sistem može još trajati, ali bez funkcije koja bi građanima omogućila da prosperiraju i uživaju u životu, slobodi i potrazi za srećom. BiH je u zamci sheme vladavine koja ide na ruku onima koji se pozivaju na entičke identitete, a sputava one koji pokušavaju prijeći te etničke linije. Uvjeren sam da BiH ne može biti funkcionalna evropska država bez izmjena Dejtonskog ustava, koji je dio samog Sporazuma. Politika na svim nivoima ostaje zamrznuta u konstantnim etničkim nesuglasicama. Arhitektura podjele države na dva entiteta, kantone i opštine, omogućava pravo veta na sve odluke, i važnije, i manje važne. Dejtonskoj BiH je 25 godina i vrijeme je da se ponaša kao odraslo stvorenje.

  • Ideja o izmjenama Dejtonskog sporazuma rođena je davno, ali za nju nema podrške od strane snaga koje, očigledno, ne žele funkcionalnu BiH, onih koje profitiraju od trenutnog stanja. Kako to izvesti i koje najvažnije promjene predlažete?

– Promjene nisu na meni, negu su na vama. Njih trebaju forsirati građani, a ne lideri. Mislim da bi najvažnija izmjena bila smanjenje ili pak potpuna eliminacija uloge entiteta, uspostavljenih na nacionalnoj podjeli. Nema potrebe da u ovako maloj zemlji postoje entiteti i kantoni. Pritom mislim na to da državna vlast preuzme sve obaveze pregovaranja i implementacije zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji, a općine se osnaže kako bi građanima ponudile efikasnije usluge. One imaju kapaciteta da dobro vode taj posao, te da snažnije zaštite prava građana.

Centralizovana vlada u Sarajevu trebala bi biti odgovorna za vanjske poslove, uključujući trgovnu i carine, monetarnu i fiskalnu politiku, te odbranu. Državni parlament se mora osloboditi od veta na etničkom principu. Sada imamo tri grupe, Bošnjake, Srbe i Hrvate, koji predstavljaju konstitutivne narode, a koje imaju pravo blokirati odluke. Imamo situaciju u kojoj se poslovi u državnoj službi, kompanijama u državnom ili entitetskom vlasništvu i drugim javnim ustanovama dijele na etničkoj bazi.

Osjećaj izolacije i očaja među Bošnjacima
  • Uz sve rečeno o podjelama i svađama unutar BiH, smatrate li da postoji i rizik od novih sukoba?

– Postoji, i to veliki. Stalno naružavanje i obučavanje policije Republike Srpske od strane Rusa, koje je premašilo njen osnovni cilj borbe protiv kriminala, spremnost Srbije na podršku prosrpskom sentimentu ne samo u BiH, nego i u Crnoj Gori i na Kosovu, otvorena priča Milorada Dodika o otcjepljenju i negiranju genocida, rastuća saradnja između hrvatskih i srpskih nacionalista, osjećaj izolacije i očaja među Bošnjacima, sve su to preduslovi za moguće jačanje nestabilnosti.

 

  • Govorite o centralizaciji vlasti i ukidanju entiteta u BiH, ali kako je to moguće kada se zna da jedan entitet konstantno teži ka jačoj autonomiji, pa čak govori i o otcjepljenju, što je povremeno retorika Milorada Dodika?

– Dodik priča, ali to ne radi. Dobro zna da čak niti Srbija ne bi priznala nezavisnu Republiku Srpsku, niti je pripojila sebi. On je majstor politike slijepe ulice. Promjene o kojima govorim djeluju radikalno, jer bi se njihovim provođenjem BiH, u osnovi, pretvorila u građansku državu koja se temelji na pravima individulaca, a ne „multietničku“ državu koja se bazira na privilegijama za favoriziranu etničku grupu.

No, to se može desiti, ali ne možete očekivati da trenutno političko vodstvo izvrši ove reforme, koje bi sa vlasti uklonile nacionalističke partije koje ono predstavlja. Taj poticaj treba doći od građanskih pokreta, podržanih od strane ključnih međunarodnih igrača – SAD-a, Velike Britanije i Njemačke, kao predvodnika Evropske unije. 

  • Ataci na Ured visokog predstavnika su sve jači. Trebaju li OHR-u veće ovlasti ili samo jača podrška EU-a i SAD-a kako bi eventualno odlučnije nastupao protiv opstruktora u BiH?

– Uredu visokog predstavnika potrebna je jača podrška SAD-a i Evropske unije. Ovlasti OHR-a i dalje stoje, te nisu upitne.

  • Da, svojevremeno ih je upotrebljavao Paddy Ashdown…

– Paddyjev odlučan pristup prema samom vrhu problema bio je adekvatan u to vrijeme. Mislim da je sada vrijeme da se ide od dna prema gore, što Evropska unija i SAD podržavaju.

  • Od OHR-a se očekuje da nametne zakon o zabrani negiranja genocida, koje je izraženo u entitetu RS. Kakav je Vaš  stav o tome?

– Postoji samo jedan razlog za negiranje onoga što se desilo u BiH: podržavanje toga.

  • Dosta se govori i o ulozi Zagreba i Beograda u političkom vrtlogu u BiH. Kako ocjenjujete njihovu ulogu u dešavanjima u BiH?

– Oni sada zaista samo pogoršavaju situaciju. Moraju shvatiti da disfunkcionalan susjed nije u njihovom interesu. Nije niti islamska republika u srcu Bosne, koja bi bila jedna od mogućih posljedica hipotetičkog otcjepljenja Republike Srpske. Tu mislim na logičnu pretpostavku da bi nakon mogućeg izlaska RS-a iz zajedničke državne zajednice, tim putem mogla krenuti i Herceg-Bosna.

  • Šta bi trebalo uraditi s pravosuđem, koje međunarodne institucije i organizacije smatraju jednim od najlošijih dijelova društva?

– Mislim da bi povratak međunarodnih sudija i tužilaca bila dobra ideja, ali tako bi se mogla nazvati i profesionalizacija pravosudnog sistema BiH. Ustavni sud bi i dalje morao imati tri inostrana člana, kako bi spriječio etničke blokade. Sudski sistem treba biti nezavistan, profesionalan i sa kapacitetom da zaštiti lična prava.

  • Često slušamo da Evropa u SAD trebaju jaču BiH. Zašto je to tako, ako to nisu samo riječi?

– Disfunkcionalna Bosna i Hercegovina je prilično skupa, i finansijski, a i s aspekta štete po reputaciju Zapada, koji zaista nimalo ne profitira od pogoršanja situacije. Neuspjeh države BiH značio bi i kraj NATO-ovih napora da zaštiti osjetljivu muslimansku populaciju, jačanje secesionista koje podržava Rusija, ne samo na Balkanu, već i u Ukrajini, Moldaviji, Gruziji…

  • Može li se reći da Donald Trump za svog mandata nije previše mario za Zapadni Balkan, dok su mnogi stava da je EU bila dosta neodlučna u svom odnosu prema regiji? Ako jeste, šta je takva politika polučila?

– Tako i jeste. Američka nezainteresiranost i neuspjeh u kvalitetnoj koordinaciji sa Evropskom unijom omogućio je Rusiji i Kini da pojača utjecaj, a nacionalistima u regiji da ojačaju pozicije. No, Amerikanci imaju mnogo drugih izazova, a Evropljani bi morali biti malo više zabrinuti za održavanje stabilnosti u regiji, a ne čekati da se nešto samo riješi. Ta stabilnost je klimava i vrijeme je da se preduzme nešto efikasnije i dugoročnije.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Mnogi u Bosni i Hercegovini se pitaju – šta će Joe Biden učiniti, nadajući se da će on biti njihova ključna uzdanica na Zapadu. Možete li pretpostaviti šta bi on mogao uraditi i da li BiH zaista može očekivati neki presudan zaokret američke politike prema regiji?

– Tokom svoje kampanje, Joe Biden je jasno naveo šta želi sa Bosnom i Hercegovinom. Mislim da BiH može računati na njegovu podršku suverenitetu države, teritorijalnosti i funkcionalnosti, s pogledom ka NATO-u i Evropskoj uniji. Biden tvrdi da je dokazani prijatelj BiH, od najcrnjih dana rata i genocida, pa do borbe za stabilnost i pravdu. On shvata zašto je BiH važna Americi i da je u interesu SAD-a da BiH ostane cjelovita i da krene naprijed ka NATO-u i EU-u, te shvata da je uticaj SAD-a na regiju pod Trumpovim mandatom oslabio.

Ono što je najvažnije u njegovom planu je odbacivanje Dodikove secesionističke ambicije, a to nismo čuli od Trumpove administracije. Biden nije zagovornik prekrajanja granica na Balkanu i vratit će tradicionalnu američku politiku prema regiji, čije zemlje trebaju težiti EU-u. To meni zvuči dobro.

  • Vaš savjet Bidenu bio bi…?

– Dejton je okončao rat u BiH, zahvaljujući odlučnoj američkoj politici, ali država u 2020-tim godinama riskira da se pretvori u katastrofu zbog međuetničkih podjela. Amerika treba nametnuti liderstvo, u saradnji sa EU-om. To se može učiniti eliminacijom sistema vlasti uspostavljenog u Daytonu, gdje se uspostavila kontrola teritorije na etničkom principu. BiH ubuduće treba voditi vlada u Sarajevu, sposobna za pregovore i implementaciju obaveza prema EU-u, a u isto vrijeme, za usluge građanima trebaju se pobrinuti općine, sa jednakim pravima za sve.

  • Kako doći do toga?

– To treba učiniti tako što će SAD i EU inicirati proces ustavnih i ostalih reformi, osigurati podršku Zagreba i Beograda, dati vjetar u leđa OHR-u, poslati dodatne snage NATO-a u Brčko, te pritisnuti Rusiju i Srbiju da prekinu sa finansijskom podrškom Republici Srpskoj. Potrebni su i izborni zakon koji će smanjiti moć etnički koncipiranih partija, izbor jednog predsjednika i dva potpredsjednika, striktan limit na veto zbog vitalnih interesa…

Time bi BiH postala ozbiljan kandidat za NATO i EU, ali uspjeh misije imao bi i širi učinak, jer bi povratio američku i evropsku „mekanu moć“, oslabio nacionaliste na Balkanu i u drugim regijama i demonstrirao neuporedivu sposobnost liberalne demokratije da učinkovito upravlja državom.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO