BiH već sada može biti funkcionalna država

Dejtonski mirovni sporazum zaustavio je rat u Bosni i Hercegovini, ali vodeće političke partije u državi taj sporazum sada vješto koriste kao alibi za propale reforme u zemlji, 25 godina nakon rata. Bosna i Hercegovina, ocjenjuju analitičari, postala je žrtva vlastitog krhkog mira.

Podaci Eurostata objavljeni sredinom decembra pokazuju da je Bosna i Hercegovina na začelju tabele koja ocjenjuje potrošnju stanovništva, računajući 38 zemlja evropskog kontinenta u kojima Statistički ured Evropskih unije prikuplja podatke.

25 godina mira u siromaštvu

Dogovoren u bazi američkih zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu u državi Ohio u novembru 1995. godine pod pritiskom administracije tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona, zvanično potpisan u Elizejskoj palači u Parizu 15. decembra, zaustavljajući najveći rat na tlu Evrope nakon drugog svjetskog rata, sa više od 100.000 ubijenih, Dejtonski mirovni sporazum utemeljio je i buduće unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine: ta država ima tročlano Predsjedništvo koje kreira vanjsku politiku, kao i državni Parlament i Vijeće ministara [ekvivalent vladi], koji donose važne državne zakone.

Ali, da bi državni organi donijeli bilo koji zakon ili odluku, potrebno je imati saglasnost političkih predstavnika tri naroda: Hrvata, Srba i Bošnjaka. Takav ustroj države koristi se prečesto za blokadu reformskih procesa koji bi trebali poboljšati životni standard građana. Trenutno donošenje državnih zakona i odluka u Bosni i Hercegovini zavise od volje tri vodeće političke partije: Hrvatske demokratske zajednica (HDZ BiH), Stranke demokratske akcije (SAD) koja predstavlja Bošnjake i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji je trenutno vodeća politička partija bosanskih Srba. Sve tri stranke opterećene su teškim korupcijskim aferama njihovih najviših funkcionera.

Posljednjih mjeseci mnogo se govori o potrebi promjene Dejtonskog mirovnog sporazuma. Američki kongresmen Eliot Engel početkom je decembra tokom rasprave o stanju na Zapadnom Balkanu i davanju smjernica administraciji novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena pred Vanjskopolitičkim odborom Zastupničkog doma Kongresa rekao da je Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine zaustavio rat, ali je Bosna i Hercegovina “danas zakočena i njen sistem ne funkcionira”. Dobio je podršku i od drugih utjecajnih ljudi iz američke politike, poput Madeleine Albright, državnog sekretara SAD-a u vrijeme Clintonove administracije. Sam novoizabrani američki predsjednik Biden rekao je da posao u BiH nije završen, obilježavajući 25. godišnjicu Dejtonskog sporazuma.

Takav stav očekivano je naišao na osudu ruske strane, koja podržava predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov je 14. decembra u Istočnom Sarajevu izjavio da je Dejtonski sporazum temelj funkcionisanja BiH. Temeljni principi zahtijevaju da se problemi riješe preko unutrašnjeg dijaloga i bez miješanja u unutrašnje stvari izvana. Htio bih reći da svaki pokušaj rušenja Dejtona može da izazove najozbiljnije rizike i posljedice. Znam kako je teško bilo da se izgradi Dejtonski sporazum i bez jedne komponente može biti ugrožen cijeli sistem i postati prijetnja za stabilnost. Dejtonski sporazum ne stvara prepreke između odnosa BiH i Evropske unije, rekao je Lavrov. Iz ugla Rusije, odustajanje od zamrznutog konflikta u BiH i približavanje zemlje Evropskoj uniji i NATO-u znači slabljenje ruskog utjecaja u ovom dijelu Evrope. A Rusija, kao velika svjetska sila, kako kaže hrvatski novinar Vlado Vurušić, želi da bude pitana u geopolitičkim odnosima.

Vladajuće oligarhije u BiH državu i sve njene strukture vlasti koriste kao feud kojim će vladati samo u korist svojih sljedbenika

od Ranko Mavrak

Analitičari se slažu da Dejtonski sporazum možda nije idealan, ali ni u kojem slučaju ne sprječava vlade da rade najbolje stvari za građane.

U administrativnom smislu Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta: Republiku Srpsku, sa većinski srpskim stanovništvom i Federaciju Bosne i Hercegovine, sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom.

Ovlasti za kreiranje ekonomske, socijalne, obrazovne, zdravstvene, kulturne politike imaju upravo entiteti. Federacija BiH ne može značajno utjecati na procese u Republici Srpskoj, niti Republika Srpska može značajno utjecati na procese u Federaciji BiH.

Federacija BiH je još podijeljena na deset kantona. U nadležnosti kantona su skoro svi oni elementi koji utječu na svakodnevni život građana. Prema Ustavu FBiH, kantoni su odgovorni za provođene obrazovne politike, utvrđuju stambenu politiku, donose propise o unapređenje lokalnog poslovanja i slične politike.

Granice kao zapreke

“Nema savršenog političkog pa ni gospodarskog sustava jer svaki, koliko god dobro izgledao na papiru, podliježe ‘reviziji’ ljudskog faktora. Tako je i u slučaju BiH. Nema niti jednog objektivnog razloga da se postojeći ustroj ove države ne koristi na optimalan način i na dobrobit njenih građana, kaže Al Jazeeri novinar Ranko Mavrak, koji dugo izvještava iz Bosne i Hercegovine za regionalne i evropske medije.

“Problem je u tome što vladajuće oligarhije državu i sve njene strukture vlasti koriste kao feud kojim će vladati samo u korist svojih sljedbenika. Entitetske i granice među županijama unutar u Federaciji BiH te ona distrikta Brčko u ovom slučaju služe isključivo kao zapreke a gotovo nikad kao poveznice jer gubitak apsolutnog utjecaja na materijalne i gospodarske resurse u jednom od dijelova BiH automatski znači i gubitak političke vlasti”, smatra Mavrak.

Kao reakciju na tenzije u zemlji mnogo mladi ljudi napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Rezultat iseljavanja može biti smanjenjem populacije Bosne i Hercegovine za više od 50 posto u narednih 50 godina, odnosno s trenutnih 3,5 na svega 1,5 miliona, prema podacima koje je objavila Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine i Populacioni fond Ujedinjenih naroda.

Emir Tahirović, dekan Fakulteta za javnu upravu Univerziteta u Sarajevu slaže se da je Bosni i Hercegovini potrebna revizija unutarnjeg uređenja kako bi se poboljšala funkcionalnost same države u smislu efikasnije i jeftinije administracije, no isto tako kaže da se i u postojećem ustavnom uređenje zemlje moglo i moralo uraditi mnogo više. Dva entiteta, deset kantona i 144 općine su ogromna administracija koja troši mnogo javnog novca, kaže Tahirović.