Fra Majdančić: BiH je prolazila i kroz teža vremena

U uvijek hirovitoj Bosni i Hercegovini franjevci kroz stoljeća podstiču u ljudima nadu i u najtežim trenucima.

Fra Mirko Majdančić, gvardijan samostana u Fojnici u Bosni i Hercegovini (Ustupljeno Al Jazeeri)
Fra Mirko Majdančić, gvardijan samostana u Fojnici u Bosni i Hercegovini (Ustupljeno Al Jazeeri)

Katolički vjernici dočekuju Božić u posebnim uslovima. Zbog pandemije korona virusa crkve su bez vjernika širom svijeta, a kućna slavlja ograničena uglavnom na najuže članove porodice.

Fra Mirko Majdančić, gvardijan samostana u Fojnici u Bosni i Hercegovini kaže da iz ovogodišnjeg Božića ljudi trebaju izvući pouku o tome šta su istinske vrijednosti života. Za njega te vrijednosti ni ranije nisu bile novac i materijalne stvari.

Susreti, rukovanje, zagrljaj, razgovor je nešto što čovjeka čine sretnim i pomaže u rješavanju problema, dok izolacija i otuđenost čovjeka lomi, kaže fra Majdančić Al Jazeeri, dodajući da ljudi širom svijeta upravo svjedoče toj istini.

U uvijek hirovitoj Bosni i Hercegovini franjevci kroz stoljeća podstiču u ljudima nadu i u najtežim trenucima.

  • Za bosanske franjevci se kaže da su kao cigle u temelju Bosne i Hercegovine. Teško je zemlju zamisliti bez franjevaca. Uspostavljate mostove među njenim narodima. Ali, takvo mišljenje danas nije popularno među vodećim etnonacionalnim političkim partijama u zemlji? Od rata u BiH devedesetih godina do danas franjevci kao da su neka vrsta disidenata?

– Da, teško je zamisliti Bosnu i Hercegovinu bez franjevaca, jer naša provincija, zajednica ovdje egzistira preko 720 godina. Mnoge vlasti, mnogi upravitelji prošli su kroz Bosnu, a fratri su ostali. I, dok su ostali, pretpostaviti je, ako čovjek hoće dobronamjerno razmišljati, da su pronašli način kako živjeti ovdje u ovoj Bosni i Hercegovini, sa različitim ljudima, koji putuju različitim putevima, različitim svjetonazorima, ali su to ipak ljudi iz Bosne i Hercegovine i ljudi Bosne i Hercegovine. Vidimo da se može živjeti u svakom vremenu. Možda to treba i naglasiti, jer kroz ovu dugu povijest i Bosne i franjevaca bilo je puno gorih vremena nego što su današnja, bilo je gorih vremena nego što su ova prije 25 i 30 godina, ali kada ljudi žele i imaju želju pronaći rješenje, i kada pronalaze rješenje za ono što vole – a to su ovaj prostor i ova zemlja – onda se rješenje i pronađe.

Naravno, potreban je dijalog, i prije svega snaga koju mi obični ljudi nemamo uvijek dovoljno pa, barem mi vjernici kažemo da treba i Božija pomoć.

U ovom proteklom vremenu od 90-ih godina prosuto je puno zla, i treba puno snage i želje da se zacijele rane, koje smo pravili jedni drugima. Nema mogućnosti da se nešto napraviI bez poštenog pristupa, a to je da je svaka rana jednako vrijedna, da je svaka suza jednako teška, da svaka mater jednako plaće, da svaki nestanak djeteta ili člana obitelji jednako boli. Čini mi se da je sada još uvijek opći stav da su samo oni drugi krvi. Ljudima koji su danas na vlasti vjerojatno odgovara ovo stanje koje je neriješeno, jer će tako najlakše ostati na vlasti i zadržati pozicije.

  • Evo i jedan slikovit primjer kritike na vaš račun: ovih dana na portalima se može pročitati tekst pod naslovom „Je li fra Mirko Majdandžić ikada pročitao išta iz Biblije?“. Zamjera vam se jer ste u samostanu u Fojnici ugostili člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Pa, ko ne čita Bibliju, vi ili oni koji vas kritikuju?

– U Bibliji postoje dva dijela, Stari i Novi zavjet. U Starom zavjetu je možda dominantna rečenica ‘oko za oko, zub za zub’. To jeste pravednost […] ali, u Novom zavjetu Isus ide drugom logikom – on nije protiv zakona, ali zakon je donja granica, ispod toga se ne smije, ali on traži više, traži da ljubiš sve ljude, pa čak i neprijatelje.

Svi ljudi koji su postavljeni da budu predstavnici na bilo kojoj razini: vjerskoj, političkoj ili bilo kojoj drugoj osobinu koju moraju imati je spremnost za razgovor. Političar koji ne želi razgovarati, ili ne zna razgovarati sa drugima koji imaju drugačije mišljenje, pa makar bio i ratni neprijatelj, ne bi se trebao baviti politikom. Isto važi i za vjerske službenike. Kako nekome možeš kazati svoje mišljenje, ili čuti nekoga drugoga, ako se ne susretnemo. Susret je vjerojatno najvažnija riječ u ovom našem životu: i političkom i vjerskom i običnom društvenom životu. Ljude moramo susretati. To što nekome Željko Komšić smeta, što ga ne vole, pa Bože moj, on je izabrani član Predsjedništva po sadašnjem važećem zakonu. To što je taj zakon nepravedan i po mome mišljenju, to je sada druga priča, ali ako ga ja ne bih primio u samostan, to bi u najmanju ruku bio znak nekulture.

Vjerojatno čitanje Biblije sa ovim prigovorima apsolutno nema veze, ali bi vjernici, pogotovo Kršćani, trebali znati da je Isus bio toliko širok da je sve ljude prihvaćao, i nikoga nije odbijao od sebe.

  • Ranije ste govorili o Bosni i Hercegovini kao o bogatoj zemlji siromašnih ljudi. Bosnu i Hercegovinu kao da prati neko prokletstvo – evropska zemlja koja nikako da uskoći u evropski voz, premda ima potencijal da postane moderna i razvijena. Kako prekinuti začarani krug?

– Mislim da je to prilično jednostavno – u svim ovim pitanja dovoljno je biti iskren prema sebi, i to mora biti svjestan svaki građanin ove Bosne i Hercegovine. Namjerno sam rekao građanin, jer se to danas prenaglašava. Ispadne da Bosna i Hercegovina danas ne može funkcionirati kao normalna zemlja zato što u njoj postoje Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Židovi … Građani valjaju a mi ostali ne valjamo, jer mi smo smetnja Bosni i Hercegovini. To nije točno. Apsolutno nema veze kakvi su naši korijeni, u kakvoj obitelji je neko izrastao, u islamskoj ili kršćanskoj. Ako sam ja dobronamjeran prema ovoj zemlji i ovim ljudima ja ću učiniti najbolje što ja mogu učiniti za ovu zemlju. A, šta mi danas radimo, mi pokušavamo iskoristiti ovu zemlju, prevariti one druge pokraj nas.

Mi jesmo na evropskim tračnicama, mi jesmo svoje vagone zakačili na te tračnice, ali jedan je zavrnuo kočnice do kraja, drugi je svoju lokomotivu upalio pa vuče nazad, treći neće ništa, u jednom samo svira muzika – mi smo za Evropu. Što god glasnije pričamo o nečemu sve smo manje to o čemu pričamo. Ne treba puno pričati, trebaš za ovu zemlju najbolje dati ono što imaš i tada ćemo automatski biti Evropa, jer mi i jesmo bili Evropa. Sve ono što je izloženo u muzeju [Franjevački muzej u Fojnici] priča o tome da je Bosna i Hercegovina bila evropska zemlja, i da smo sada malo zaostali, našom greškom, jer ne želimo da ujedinimo snage, iako smo braća, ne samo vjerski jer je Bog jedan. Za iskakanje iz začaranog kruga opet se mora imati snage razgovarati.

  • Jesu li opravdane kritike na račun vjerskih zajednica da doprinose haotičnoj situaciju u zemlji. Naročito se zamjera bliskim vezama politike i Srpske pravoslavne crkve, ali se od odgovornosti ne amnestira ni Katolička crkva ni Islamska zajednica?

– Mislim da ima opravdanosti. Naravno, pošteno govoreći, ideje koje postoje u sve ti ove vjerske zajednice su dobro, one su božanske, jer imaju božanske korijene, i govore o dobroti, ljubavi, o praštanju. Mi koji smo u tim vjerskim zajednicama, zato što smo ljudi smo podložni sebičnosti ili manipulaciji, mi manipuliramo drugima ali i drugi nama. Još kada se tu uključi mogućnost donacija za vjerske objekte, lako nas se ušuti u toj kritici koja je konstruktivna.

  • Kako izgleda bošnjačka politika danas iz vašeg ugla? Mnogi kažu da se na razbuktavanje bošnjačkog nacionalizma čeka kao na posljednji ekser u lijes BiH?

– Svi su nacionalizmi loši. Briga za svoju naciju je dobra, nisu Hrvati, Bošnjaci i Srbi krivi što u Bosni i Hercegovini nije dobro, krivi su oni koji nisu dovoljno dobri Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Fundamentalizam onaj vjerski je dobar, dobro je kada čovjek drži svoju vjeru, jer u toj njegovoj vjeri se kaže da poštiva drugog čovjeka. Nije fundamentalist onaj koji digne neku zgradu u zrak, to nema veze ni sa čim, to je budala. Fundamentalist vjerski je onaj koji ne da da se pogazi njegova vjera, a u bilo kojoj od ovih vjera se kaže da je čovjek Božije stvorenje, koje treba čuvati.

Vjerska i nacionalna komponenta se treba naglašavati, ali bi ona ovdje trebala biti konstruktivana za suživot. Vratit ću se na prigovore jer sam primio Željka Komšića:  zbog dobrote, pokazivanja dobrote prema Bosni i Hercegovini Bošnjaci su trebali kazati – mi nećemo birati Hrvatima predstavnika [u Predsjedništvo BiH]. Imamo tu mogućnost jer je takav zakon, ali nećemo to raditi jer poštivamo njihovu volju. Mi Hrvati smo najmanji narod, a demokratičnost se mjeri po kvaliteti života najmalobrojnijeg naroda. Bošnjačka politika treba pokazati svoju blagonaklonost, svoju veličinu tamo gdje je dominantna, gdje su Bošnjaci u većini. Naravno, to isto trebaju pokazati i Hrvati u zapadnoj Hercegovini i Srbi u Krajini, jer su u većini. Naša demokratičnost sada je teoretska.

  • Katolički vjernici dočekuju Božić. Papa Franjo je nedavno poručio da bi se ‘Božić s ograničenjima’ protiv korona virusa mogao pokazati manje komercijalnim, a više duhovnim slavljem. Kako treba razumjeti tu papinu poruku?

– U svakom zlu ima i neko dobro. Bolest bilo kakva upućuje na to da nešto treba mijenjati u svom životu, jer je narušen nekakav sklad, koji se pokazao na zdravlju. Mislim da je i ova korona pokazala barem to da smo došli do granice da ćemo slomiti ovu prirodu. Pokušavamo iskoristiti prirodu što više, povećati zaradu, a ne gledamo je kao Božiji dar, koji trebamo ostaviti generacijama koje dolaze iz nas.
Konačno, komercijalizam je uništio i vjerske blagdane. Mi smo božičinu jelku kitili na badnjak, dan uoči Božića, a sada se to radi 25 dana ranije, da se što više proda i zaradi. Ovog Božića toga neće biti, ali neće biti ni susreta, pa će ljudi vjerojatno uvidjeti da je za sreću potreban susret. U ovim našim jezicima sreća i susret imaju isti korijen.

  • Vi ste također rekli da ograničenja tokom pandemije korona virusa zasigurno imaju lošu, ali i dobro stranu. Na šta ste konkretno mislili?

– Prije, dok smo imali mogućnost susretanja jedni sa drugima, druženja i slavljena jedni sa drugima, to smo shvatali kao nešto što se podrazumijeva. Čovjek treba stati i vidjeti da se mnoge stvari ne podrazumijevaju. To što sam jutros ustao zdrav i živ, to se ne podrazumijeva, to je Božji dar. Sada kada nam je korona zabranila susrete, rukovanje, grljenje i ljubljene, pokazalo se da su to vrijednosti koje su nam važne. Izolacije lome čovjeka.

Izvor : Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO