Kad medvjedi postanu hakeri
Već u prvim satima nakon otkrivanja najvećeg hakerskog napada u SAD-u bilo je jasno da su krivci – Rusija ili Kina.

Najveći hakerski napad u Sjedinjenim Državama nije primećen od nadležnih više od 48 sati, a na meti su bile velike tehnološke kompanije i državne institucije.
Dok su 8. decembra svi mediji, kao i većina građana SAD-a čekali odluku tzv. Elektorskog koledža o potvrdi izbora Joe Bidena za 46. predsednika, bezbednosne službe, ali i sve veće tehnološke kompanije su bile u stanju uzbune. Naime, bezbednosna kompanija “FireEye” obavestila je nadležne o otkrivenom hakerskom napadu na Američko ministarstvo finansija, Službu domovinske bezbednosti (Homeland Security, DHS), Ministarstvo trgovine kao i neke od agencija u sastavu Pentagona. A to je bio samo početak.
Kako je ovaj napad mogao da bude izveden, te da ne bude otkriven skoro dva dana, i dalje se istražuje. Kako je potvrdila i kompanija “FireEye”, napad je toliko sofisticiran i napredan da iza njega mora stajati neka država, imajući u vidu tehnologiju i resurse potrebne za tako nešto.
Kad ni Einstein nije mnogo pametan
Poslednjih decenija, SAD su uložile nekoliko milijardi dolara u jedinstveni sistem za detekciju i sprečavanje cyber napada, te zaštitu podataka, nazvan “Einstein”. Ipak, ovaj sistem je počeo da se šire koristi tek 2018. godine, te mnoge državne službe i agencije još uvek nisu njegov deo.
Napad je prvo izveden preko softvera kompanije “SolarWinds”, koji se koristi za kontrolu velikih računarskih sistema u kompanijama i organizacijama koje imaju na stotine, a neke i više hiljada računara, često i na različitim lokacijama. Ovakav napad se naziva “supply chain attack”, a hakeri su uspeli da u ovaj softver ubace posebno napisan program (trojanac), koji se “predstavljao” kao redovna nadogradnja sistema. Solar Winds (eng. Solarni Vetar) ima više od 18.000 korisnika, uključujući većinu državnih agencija SAD-a, tehnološke kompanije, pa čak i male lokalne privrednike.
Kada je ovaj sistem kompromitovan, hakeri su mogli da pristupaju celim računarskim mrežama, prave kopije podataka, pa čak i menjaju postavke na povezanim uređajima. Koliko je ovaj trojanac opasan, najbolje pokazuje i da je jedna od pogođenih kompanija – IT gigant Microsoft.
Milan Stamenković, programer, kaže da su trojanci najopasnija vrata računarskih virusa.
“Trojanci su dobili ime po čuvenoj priči o Trojanskom konju – Stari Grci su napravili drvenog konja, koga su sami Trojanci ugurali u svoj utvrđen grad. Naravno, u konju su bili Grčki ratnici koji su na taj način bez gubitaka osvojili Troju. Isto je i sa ovim računarskim virusima – mnogi od njih rade kao delovi većih programskih paketa ili aplikacija i mogu da budu neprimećeni na uređaju korisnika dugo vremena. Postoje i tzv. ‘remote-activated’ trojanci koji rade samo kada ih hakeri aktiviraju preko interneta, pa ih je zato izuzetno teško otkriti”, objašnjava Stamenković.
Medvjedi IT stručnjaci
Ipak, znanje, resursi i tehnologija da se napadnu desetine hiljada računara nisu dostupni “običnim ljudima”. Sama “širina veze” (connection bandwidth) da se isporuči ovolika količina zlonamernog softvera prevazilazi bilo šta dostupno “civilima”, pa čak i većini kompanija. Zato je već u prvim satima po otkrivanju ovog napada bilo jasno da su krivci – Rusija ili Kina.
Rusija ima posebnu jedinicu “državnih hakera” pod imenom APT28. Iako Rusija (naravno) već godinama unazad negira da APT28 uopšte postoji, zapadne službe, uključujući CIA, NATO i Interpol imaju za nju čak niz naziva – Pawn, Sofacy, SEDNIT, a kompanija Microsoft je naziva Strontium. Zanimljivo je i da se sami hakeri pri nekim od napada potpisuju kao “Fancy Bear” (Medved Šmeker) i “Cozy Bear” (Medved Veseljak). I stručnjaci za internet bezbednost iz kompanije “Kaspersky” su više puta potvrdili da je Fancy Bear zapravo APT28, te da se čak i sami pripadnici ove jedinice međusobno oslovljavaju sa Bear 1, Bear 5, Bear 8, itd.
Fancy Bear postoji verovatno od 2000. godine, a aktivni su u napadima od 2006. Grupa je specijalizovana za napade na računarske mreže Vlada, vojnih organizacija, kao i međunarodni sektor nevladinih organizacija. Za sada se pouzdano zna da Fancy Bear stoji iza napada na Parlament Nemačke (Bundestag), Parlament Norveške, Francusku TV kuću TV5 Monde, Belu Kuću, Demokratsku stranku SAD-a, OSCE, pa čak i izbornu kampanju francuskog predsednika Emmanuela Macrona.
Smatra se da Fancy Bear ima oko 1.500 pripadnika, a najverovatnije rade iz zgrade pod upravom Ruske službe GRU pod imenom “Jedinica 26165”.
Sa druge strane, njihov kineski pandan ima daleko veći broj pripadnika, kao i resursa. Jedinica Kineske narodne armije “61398”, koju Zapadne službe nazivaju Comment Panda, Byzantine i GIF89 ima više od 20.000 stalnih i još pedesetak hiljada izdvojenih pripadnika u drugim granama Kineske armije.
Ova jedinica je toliko bitna da radi pod direktnom komandom Drugog biroa Generalštaba, što je najbliže samom državnom i vojnom rukovodstvu Kine. 2011. je otkriven veoma napredan računarski virus pod imenom “Shady RAT”, koji je neprimećen radio skoro pet godina, a korišćen je za napade na više od 70 kompanija i organizacija, uključujući i Ujedinjene nacije i državne agencije u SAD-u, Južnoj Koreji, Tajvanu i Vijetnamu.
Danijel Đorđević, programer i stručnjak za internet, kaže da skoro sve veće zemlje imaju svoje “državne hakere”.
“Svi tokovi novca, trgovine i informacija su danas vezani za internet i računare, pa je jasno da svaka zemlja mora da obrati pažnju na svoju digitalnu sigurnost. Pogledajte samo digitalne valute kao što je Bitcoin – za samo nekoliko godina je postao vredan stotine milijardi dolara, a sve velike banke ga odavno prihvataju. Slično je i sa podacima običnih ljudi – svakodnevno su više od dve milijarde ljudi na Internetu, što predstavlja ogroman globalni ekonomski, kao i politički i vojni resurs”, kaže Đorđević.
Iz Rusije, s ljubavlju
U trenutku pisanja ovog teksta stiže i vest da je Ministar pravde SAD-a William Barr potvrdio da “Rusija i njene službe gotovo sigurno stoje iza Solar Winds napada”. I izabrani predsednik SAD-a Joe Biden takođe smatra da je “Rusija najverovatniji krivac”.
Predsednik kompanije Microsoft Brad Smith je napisao na kompanijskom blogu da “ovo nije napad samo na SAD i tehnološke kompanije, već i na globalnu informacionu infrastrukturu i tehnološku zajednicu i njene korisnike”.
Ipak, i dalje ostaje pitanje – ako najveće kompanije ne mogu da zaštite sebe – kako će one zaštiti svog običnog korisnika, sa smartfonom u ruci?
