Kanin: Dayton je diplomatska pobjeda Slobodana Miloševića

Kanin jedini korak naprijed i promjenu vidi u rezultatima lokalnih izbora u Sarajevu (Al Jazeera)
Kanin jedini korak naprijed i promjenu vidi u rezultatima lokalnih izbora u Sarajevu (Al Jazeera)

Dejtonski sporazum je bio jedina diplomatska pobjeda Slobodna Miloševića u ratu, a njime je stvorena konstrukcija Bosne i Hercegovine, u kojoj je jedini funkcionalni dio entitet Republika Srpska, smatra David Kanin, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu “Johns Hopkins”.

Prema njegovom mišljenju, diplomatija vođena u Daytonu je bila loša te 25 godina nakon toga je jasno da međunarodna zajednica nametnutim rješenjima pokušava izgraditi demokratiju, što, po njemu, nije demokratija. Ipak, jedini korak naprijed i promjenu vidi u rezultatima lokalnih izbora u Sarajevu, dok smatra da izbor novog gradonačelnika Banje Luke neće donijeti ništa novo u politici u RS-u.

U intervju za Al Jazeeru Kanin, koji je više od 30 godina radio kao analitičar u američkoj Centralnoj obavještajnog agenciji (CIA), a između ostalog bio je dio tima zaduženog za Balkan tokom ratova 90-tih i dio pregovaračkog tima na mirovnim pregovorima o Kosovu u Rambouilletu 1999. godine, govori o tome da li je moguće da ponovo počnu sukobi u Bosni i Hercegovini i šta znači “status quo” stvoren u Daytonu.

  • Prošlo je 25 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Rat je zaustavljen, ali je napravljen ‘status quo’, stanje ‘nedovršenog mira’. Iz ove perspektive, šta se moglo uraditi drugačije? Po Vašem mišljenju, koji su najveći nedostaci sporazuma?

– Prvo se treba sjetiti zašto je Dejtonski sporazum postignut – postignut je da se završi rat. Srbi su bili potisnuti u borbama, linije su se stabilizarale. Od početka se znalo da sporazum nije savršen. Sjetite se da je Dejtonski sporzum slijedio nakon prvog sporazuma, Vašingtonskog sporazum iz 1994, godine, koji je stvorio federaciju između Bošnjaka i Hrvata. To se prelilo u Dejtonski sporazum, koji je stvorio ovu čudnu konstrukciju koja danas čini Bosnu. Zapadnjaci su očekivali, oni koji su stvorili Bosnu i Hercegovinu, a od njih su neki još aktivni i još govore na isti način, da Bosna i Hercegovina postane građanska, multietnička, multikulturalna država, a termin Bosanac je prvobitno trebao biti građanska odrednica za sve stanovnike u zemlji, Srbe, Muslimane, Hrvate i sve ostale. Naravno, sve to se nije desilo i lako se moglo pretpostaviti da se to neće desiti.

Tako da je prvi problem Daytona bio stav onih koji su kreirali ovakvu Bosnu i Hercegovinu, to su Amerikanci i Evropljani koji su nametnuli ovakvu Bosnu i Hercegovinu, pogotovo Bošnjacima, muslimanima. Slobodan Milošević je imao jednu diplomatsku pobjedu, a to je bio Dayton. Ovo je veoma prosrpski sporazum, jer je stvorio centralizirani, funckionalni entitet RS, dok je drugi entitet nefunkcionalan i loše izgrađen, kao i centralne, državne institucije. Tako da je jedino koherentno tijelo u Bosni i Hercegovini RS, i to je način na koji je ovo urađeno. Zapadnjici su očekivali da će Bosna i Hercegovina postati multietnička i demokratska, da će postojati vladavina prava i transparentnost. Ništa od toga se nije desilo i ništa od toga se neće desiti. Tako da je prvi problem Daytona pogrešno očekivanje onih koji su ga stvorili.

  • Richard Holbrooke je rekao da je Dejtonski sporazum stvorio državne institucije, ali da one ne funkcioniraju, da država ne funkcionira…

– Richard Holbrooke je bio u pravu, Dayton ne dozvoljava državi da funkcionira, ali on ga je stvorio. Ne samo Holbrooke, nego i oni koji su još tu, koji još daju instrukcije ljudima u Bosni i Hercegovini i na Balkanu šta da rade. To su neki od ljudi koji su napravili ove greške na prvom mjestu, a ljudi u regiji ih još moraju slušati.

  • Možete li specificirati na koga tu mislite, imenovati neke zvaničnike?

– Neću ih imenovati, ali siguran sam da ljudi na Balkanu znaju ko su oni.

  • Mnogi događaji koji su se desili 1995. godine gurnuli su Amerikance prema diplomatskoj inicijativi u Bosni i Hercegovini, među njima domaći pritisci za ukidanje embarga na oružje, propast misije Ujedinjenih naroda i genocid u Srebrenici, bombardiranje NATO-a, ali i uspješna ofanziva hrvatskih i bosanskih snaga na terenu. Prema Vašem mišljenju, da li je bila greška vršiti pritisak da se završi ova vojna akcija kako bi se desio Dayton?

– Sada je to lako reći da je bila greška, ali u vremenu rata, kada pokušavete zaustaviti borbe i ubijanje, neću nikoga kritizirati zbog toga. Činjenica je da su se linije stabilizirale do oktobra 1995. godine. Ofanziva Hrvata i Bošnjaka, muslimana, bila je jedno vrijeme uspješna, ali su oni počeli zapadati u nevolje. Priklonjen sam argumentu da je to stvorilo mogućnost da se rat završi, zbog tog stabiliziranja linija, i to je ono što se desilo. Međutim, rat je loše završen, dipolmatija je bila loša, ali ideja da se baš tada završi ima logike zbog situacije na terenu u to vrijeme.

  • Postoji generalno mišljenje u Bosni i Hercegovini da je bilo bolje prvih deset godina nakon Daytona, nego u periodu nakon toga. Međunarodne vlasti su tada radile na uspostavljanju državnih obilježja, stvaranju nacionalne zastave, zajedničke valute, zajedničkih registracijskih tablica, visoki predstavnik je koristio Bonske ovlasti… Može li se zaključiti iz ove perspektive da Bosna i Hercegovina može funkcionirati samo uz podršku ‘izvana’?

– Postoji ta ideja da je tokom prvih deset godina nakon Dejtonskog sporazuma, kroz vladavinu [visokog predstavnika] Paddyja Ashdowna, napravljen napredak prema državi, prema demokratiji, ali to nije bila demokratija, to je bilo nametanje stvari. Da, stvari su bile tiše tih deset godina, ali ništa nije napravljeno da se izgradi funkcionalna država. Sada imate ljude koji govore da se to vrijeme mora vratiti, da se moraju ponovo koristiti Bonske ovlasti i da mora postojati više intervencija i nametanja od Evropljana i Amerikanaca, jer ljudi u Bosni i Hercegovini to ne mogu uraditi sami. Mislim da je to besmisleno, da je to nazadno, jer ako se Zapadnjaci budu više miješali, imat ćete više prisile, ali nećete imati razvoj bilo kakve građanske države. Međutim, stabilnost može postojati samo ako je tu međunarodna zajednica.

To postaje začarani krug. Međunarodna zajednica kaže da ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu napredovati, da ne mogu sami sebe podržati, da međunardna zajednica mora biti tamo, a to onda sprečava bilo kakav razvoj. Onda se međunarodna zajednica povuče, kao što su uradili kada je Ashdown otišao, postalo je gore i počeli su ponovo pozivi na zapadnu intervenciju. To ne dovodi do ičega što je trajno i stabilno u regiji. Moje lično mišljenje je da je jedini način da se krene naprijed da sve probleme u regiji riješe ljudi koji su tamo, a da Zapadnjaci imaju samo posredničku funkciju, ako i to. U suprotnom, Zapadnjaci će sjediti na tim mjestima koliko god mogu, ili koliko budu imali interese, a kada ne budu, onda će se opet vratiti sukobi.

  • Mislite li da je to moguće, da opet počnu sukobi?

– Da, ali ne sada u ovom momentu, sada se niko ne želi opet vratiti ratovanju, niko to ne želi, dok je to tako, stvari će biti stabilne. Ali, imajte ovo na umu, trenutna situacija na Balkanu, ako ostavimo Bosnu i Hercegovinu sa strane, jednostavno je posljednja u nizu situacija koje je Zapad nametnuo, ovdje mislim i na “drugi” Zapad, rezolucije koje su nametnute od 1879. godine, svaka je trajala jednu ili dvije generacije i stabilnost je tada trajala, ali kada bi se sve završilo, stvari su postajale loše. Ovo se ponavlja, a ovaj trenutni status quo neće se završiti ništa bolje.

Iskreno, ne znam kada ili kako će se završiti ili kakva će situacija biti, ali pozicija Bosne i Hercegovine u ovom “status quo” je nešto što ne treba zaboraviti. Ovo je prvi put da se dešava da je Bosna i Hercegovina država, u smislu da nije u sastavu nekog većeg carstva, ili većeg jugoslavenskog tržišta, od 15. stoljeća, i niko ozbiljno nije razmislio o tome šta će ova Bosna i Hercegovina proizvoditi, kome će prodavati svoje proizvode, kako će se ekonomija razvijati, šta će ova Bosna i Hercegovina raditi bez većeg tržišta. Jednostavan odgovor je da će biti dio Evropske unije, ali vidimo da to nije realna opcija.

Evropska unija ima mnogo svojih problema, a vidimo iz slučaja Sjeverne Makedonije i Albanije da sada nema mjesta za članstvo. Jedini način da to postane moguće je da Evropljani donesu političku odluku, kao kada su primili Bugarsku i Rumuniju. Tako da je Bosna i Hercegovina ostavljena vani i moli Evropsku uniju da je primi, a Evropljani, naravno, govore o uslovima, “morate uraditi ovo i ovo”, a bez da nude stvarni put ka članstvu.

  • To onda ostavlja prostora drugim nezapadnim silama, kao što su Rusija i Kina?

– Mislim da je ruski utjecaj precijenjen. Tu je i bitan je, ali s ozbirom na njihov pomiješan rezultat u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, Rumuniji, Bugarskog i Moldaviji, Rusija nije toliko bitna. Ali, Kina ima stvarni novac da ponudi, i to je drugačije. Kina, zapravo, koristi Balkan kao ulaz u ostatak Evrope i neki ljudi u regiji će imati koristi od toga, ali to će biti samo neki ljudi, a ne društvo u cjelosti. Kinezi dolaze, i to je nešto na šta se mora pripaziti, prema mom mišljenju.

  • Mislite li da su američki interesi na Balkanu ugroženi tim prisustvom i da bi to mogao biti motiv za veće djelovanje?

– Mislim da su američki interesi na Balkanu upitni. Nisam siguran da oni uopće postoje sada. Naravno, s promjenom administracije, dolaze nove politike. Ljudi očekuju da nova administracija bude manje “prosrpski” orijentirana. Misle da je administracija Donalda Trumpa bila više za Srbiju. Međutim, ono što će Amerikanci uraditi u regiji još nije sasvim poznato. Mislim da Balkan neće biti primaran, niti prioritet za Amerikance. U SAD-u imamo vlastite ogromne probleme, a više ćemo gledati prema Rusiji, Kini i NATO-u te promociji demokratije. Balkan će biti dio toga, ali neće biti veliki dio toga.

  • Da li će možda Balkan biti obuhvaćen politikom Joe Bidena prema Evropi, s kojom će pokušati popraviti odnose nakon administracije Donalda Trumpa?

– Pitanje je prema kome će se Biden okrenuti. Trump jeste napravio bolje odnose, ali bolje odnose sa Srbijom i bosanskim Srbima. S kim će Biden napraviti bolje odnose? Ljudi u regiji misle s Albancima, Bošnjacima, znači američkim klijentima iz 90-tih. Ne znam da li će se to desiti, moramo to vidjeti. Bidenovi ljudi još rade na svojoj vanjskoj politici. Moja pretpostavka da će možda biti pokušaji da se na nekin način ponovo uspostave odnosi kroz Evropu, uključujući Balkan, da se ponovo uvede politika koja je postojala prije Trumpa. Međutim, nova administracija će otkriti da ne može povratiti tu politiku, jer su se stvari promijenile, ne samo na Balkanu i Bliskom istoku, nego i u drugim područjima. Novo administracija će morati naći svoj put i napraviti svoje prirotiete.

  • Slažete li da je imenovanje specijalnog izaslanika State Departmenta za Balkan Matthewa Palmera bilo značajno kada govorimo o američkoj politici prema Balkanu?

– Poznajem gospodina Palmera i poštujem ga, ali onije jedini specijalni predstavnik, a ponašanje drugih specijalnih predstavnika je drugačije. Pitanje je ko je vodio američku politiku, to je pravo pitanje, jer su postojali razni ljudi koje je administracija slala u regiju. Pitanje je sada ko će biti zadužen za politiku prema Balkanu, koliko važne će te politike biti. U međuvremenu se nadam da će ljudi u Bosni i Hercegovini početi sagledavati svoje probleme, a ne gledati ko će voditi američku politiku, ili kako će se EU ponašati, i da će reći ako će nam Amerikanci pomoći – to je dobro, ili Evropljani, Rusi, Kinezi… ali glavna stvar je da odlučimo kako ćemo se odnositi prema svojim problemima. Mislim da je izbor Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva dobar korak ka tome.

  • Znači, pratili ste lokalne izbore u Bosni i Hercegovini… Kada govorimo o tome, ali i generalno o Balkanu i, recimo, parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, mislite li da su se pojavile neki drugačiji politički akteri, ili se, zapravo, radi o istoj politici?

– Drugačiji akteri su u Sarajevu, Bogićević je drugačiji. Moj stav je da je najbitnije što ljudi izvana, ali i domaći ljudi, mogu uraditi jeste da pomognu gospodinu Bogićevću da uspije kao gradonačelnik Sarajeva. Zaboravite na šire političke probleme, zaboravite na etničke sporove, zaboravite na sva stara pitanja, ako on može dobro upravljati Sarajevom, napraviti uspjeh od toga, to bi moglo biti dobro. Druga mjesta su malo drugačiji primjeri.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U Crnoj Gori to je koalicija nekih ljudi koji su proruski orijentirani i nekih koji to nisu. Nije jasno kako će ta koalicija funkcionirati. Veoma je interesantno kako je Milo Đukanović napravio veoma glupu grešku što se tiče [Srpske pravoslavne] Crkve, upravljao je time veoma loše, to je dovelo do poraza. Zbog toga je rasla pozicija onih koji su branili Crkvu, koji su puno veći nacionalisti od Đukanovića, i podižu pitanja kao što su ‘jesmo li Srbi ili Crnogorci, koje je mjesto Crkve, kako ćemo očuvati naš tradicionali identitet…’ Nisam siguran da će ova koalicija dovesti do nečega, ali vidjet ćemo.

  • Šta mislite o rezultatima lokalnih izbora u Banjoj Luci?

– To je, također, drugačije. Draško Stanivuković govori kao pravi nacionalista, on nije kao Bogićević, on dolazi kao neka nova ličnost koja reflektira stare poglede. Mislim da će Milorad Dodik prepoznati sebe u Stanivukoviću kada je bio puno mlađi. Sjetite se da je Dodik bio omiljeni političar Madeleine Albright u Bosni i Hercegovini, onda se on okrenuo protiv Amerikanca. On je govorio jedno, a radio drugo. Ne bi me iznenadilo da vidi pravu prijetnju u ovom novom mladom gradonačelniku, koji, čini se, ima iste političke instikte koje je Dodik imao kao mlad. Sarajevo je jedino mjesto gdje su lokalni izbori zaista proizveli nešto što može biti drugačije. Na to se treba fokusirati, a ne na veće odnose i mijenjanje Daytona i odnose s EU-om. Zaboravite Evropsku uniju, samo prihvatite njihove donacije. Važna stvar je da u Sarajevu to sve uspije, a onda se može graditi nešto veće.

  • Ovih dana je skinuta ploča s imenom Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama, pet godina nakon što ju je Milorad Dodik postavio, i to nakon prijetnji visokog predstavnika sankcijama. Desile su se i ostavke u pravosuđu, kao u slučaju Milana Tegeltije, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, nakon raznih optužbi za korupciju. Da li mislite da je ovo indikativno i da li se dešava zbog pritisaka izvana?

– Naravno, uvijek postoji pritisak izvana. Ali, po mom mišljenju, ovo su samo posljednji od mnogih slučajeva, bezbroj slučajeva kao što su ova dva primjera. Niko ne želi korupciju, svi žele reforme, to je tako svugdje u svijetu, ali uvijek imate korupciju, u cijelom svijetu. Onaj ko ima moć, ko je na poziciji, iskoristi to, neki prekrške zakon, a neki ne, pomognu svojoj familiji, pomognu svojim prijateljima, tako stvari funckioniraju. Ovaj slučaj s Tegeltijom je tako veoma tipičan. Naravno da želite da pravosuđe funkcionira, da bude poštovano, ali kako to postići kada imate toliko stranaca. Mislim da je to loša ideja, jer zemlju drži ovisnom o stranicima. Mislim da je ovaj slučaj veoma tipičan i nije ništa važniji nego ostali ovakvi prethodni slučajevi.

Što se tiče ploče i Radovana Karadžića, ovo, naravno, uvijek donosi sjećanje na prošlost i neslaganja oko toga. Nijedan pravni proces, niti na Međunarodnom [krivičnom] sudu za bivšu Jugoslaviju, niti na drugim sudovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu… nijedan slučaj nije vodio ka nekom pomirenju. Ko god je bio optužen za ratne zločine imao je podršku u svojoj zajednici, a naravno zajednice iz kojih dolaze žrtve željele su da ta osoba bude osuđena. Ovo je isto tako tipično i sve reakcije će uvijek biti iste.

Ključna stvar je da nema pomirenja u zajednicama. Engleska riječ za to je “reconciliation”, to je pomalo smiješno, jer znači da nešto ponovo uspostavljate, šta uspostavljate – dobre, prijateljske odnose, ali problem je što to nije ni prvobitno postojalo. Mogli ste me pitati prije pet godina o nekom drugom, sličnom incidentu, što se tiče korupcije ili ratnih zločinaca, i imali biste istu situaciju.

Što se tiče Dodika, on ima problema od 2012. godine, kada je zauzeo pogrešnu stranu na predsjedničkim izborima u Srbiji. Drugi problem je nastao na lokalnim izborima 2016. godine, kada je pobijedio, ali ipak su postojali tu izazovi, nije bilo glatko. Lokalni izbori ove godine su poniženje, ploča se skida, naravno, i to je poniženje, međutim, mislim da je pobjeda Stanivukovića značajna stvar, ploča je simbolična. Činjenica je da novi gradonačelnik ima poglede koji nisu toliko drugačiji od Dodikovih, to isto znači da je prerano govoriti o promjeni politike u Bosni i Hercegovini, čak i da se Dodik iznenada ukloni i Stanivuković postane novi mladi kralj RS-a. Ne postoji neki znakovi, da ih ja vidim, o značajnom pomjeranju ka građanskim politikama u RS-u. A opet, RS je jedini dio Bosne i Hercegovine koji funkcionira. Centralna vlada nije funckionalna i ne može raditi. Federacija [Bosne i Hercegovine] nije funkcionalna, jer Bošnjaci i Hrvati, njihovi lideri, ne slažu se, previše je nepovjerenja, a kantonalno uređenje je previše decentralizirano.

  • Kroz najbitnija pitanja za građane se prelamaju ti nacionalni interesi i nepovjerenje, kroz izbore, budžet, kredite Međunarodnog monetarnog fonda…

– Da, to vidimo tokom posljednjih 25 godina. Bosna je tipični patron – klijent sistem na bazi povjerenja. Patronski šefovi gledaju šta rade zapadne ili druge institucije, kao što su posmatrali institucije drugih imeprija koje su kontrolirale ovaj prostor. Ništa nije drugačije. Način na koji političari, takozvani političari, koriste novac izvana da utječu na unutrašnju politiku. Zapadna politička kultura je bazirana na nepovjerenju, zato kreirate zakone i pravne sisteme tako da ljudi poštuju sporazume i dogovore, znaju da će ih sistem zaštiti kada se dogovaraju s ljudima koje ne znaju ili kojima ne vjeruju. Tako zapadni sistem radi, ali ne funkcionira dobro u sistemu gdje je sve bazirano na ličnom povjerenju i porodičnim vezama i ličnim interesima.

  • Mislite li da se to može promijeniti?

– Mislim da se ovdje ne radi o promjeni generacija, mislim da se radi o mobilizaciji, političkim interesima i vrstama vrijednosti i pravnim strukutrama i ekonomskim odnosima koji će promijeniti ovo. To zahtijeva puno rada i istinskog liderstva, a pravo liderstvo je veoma rijetka pojava. Nadam se da će se u Bosni i Hercegovini razviti pravi lideri, koji će moći ostaviti Zapad sa strane, koji neće dozovoliti da im EU govori šta da rade, koji će držati na distanci Ruse i Kineze i koji će voditi politike koje služe isključivo ljudima koji tamo žive, jer to nedostaje.

  • Do tada mnogi ljude odlaze iz Bosne i Hercegovine i sa Balkana.

– Da, to je veoma ozbiljno pitanje. To je apsolutno tačno. Mnogo mladih ljudi je već napustilo Bosnu i Hercegovinu i neće se vratiti, i još više želi otići. Odlaze porodice, ljudi s vještinama. Mislim da će ekonomske posljedice biti ogromne zbog toga.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO