Bešlin: Dayton kao temelj dalje razgradnje Bosne i Hercegovine

Dejtonski mirovni sporazum ispunio je osnovnu zadaću, ali je ostavio teško nasljeđe (Reuters)

Dejtonski mirovni sporazum, dogovoren u američkoj bazi u Ohiju u novembru 1995 godine., a zvanično parafiran 14. decembra iste godine u Parizu, ispunio je osnovnu zadaću – zaustavio rat u Bosni i Hercegovini – no, ostavio je teško nasljeđe, koje i danas, na njegovu 25. godišnjicu, koči napredak države. Iz ovog ili onog razloga.

To je, otprilike, zaključak historičara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, koji su u razgovoru za Al Jazeeru konstatovali da se stvari u Bosni i Hercegovini trebaju promijeniti, kako bi Dejtonski sporazum ostao samo mirovni, ali ne i sporazum koji je stvorio prekomplikovan Ustav, koji ide naruku samo političkoj eliti u Bosni i Hercegovini.

Tačnije, kako će neki reći, Dejtonski sporazum jeste napravio mir, ali i napravio invalida od onoga ko bi trebao uživati blagodeti takvog mira. Neki drugi, pak, tvrde da nije problem u Dejtonskom sporazumu koliko u onima koji bi ga trebali ispoštovati na pravi način, u korist države i naroda koji žive u njoj.

Dok se slažu oko osnovnog, da je zaustavljen rat, što mu je trebala biti osnovna namjena koji bi historija pamtila, eksperti iz tri zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma – Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske – uzroke aktuelne situacije u Bosni i Hercegovini pronalaze u različitim faktorima, od odredbi Dejtonskog sporazuma, koje su stvorile nefunkcionalnu državi, preko političara, koji su ga podredili svojim interesima, pa do građana, koji sve to trpe dvije i po decenije.

‘Pogrešno je kriviti međunarodnu zajednicu’

Edin Omerčić sa Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu stava je da nije bilo lako zaustaviti rat u Bosni i Hercegovini i da u tome leži najveća vrijednost Dejtonskog sporazuma.

“Treba naglasiti da je ono što kolokvijalno zovemo Dayton, ustvari, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Dakle, pored ovoga o zaustavljanju rata, odnosno izbijanju mira, kako to neki vole naglasiti, stoji da je ono što je potpisano – okvirni sporazum, forma kojoj je trebalo dati bolji sadržaj”, kaže Omerčić.

No, ovaj historičar iz Sarajeva aktuelnu situaciju u Bosni i Hrecegovini ne vidi isključivo posljedicom odredbi Dejtonskog sporazuma, kao i ponašanja međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, od koje građani očekuju previše. Kako tvrdi, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, na scenu je nastupila politička elita, koja “nema šta ponuditi”, dok se krivci uglavnom traže u međunarodnoj zajednici.

“Mi smo skloni kriviti međunarodnu zajednicu kako bi sebe lišili svake odgovornosti, pa nam smeta tročlano Predsjedništvo, ogromna administracija, 14 ministara… sve nam smeta. Možda očekujemo da će nam američki predsjednik riješiti pitanje odvoda i kanalizacije u Posavini, da će nam Česi krečiti vrtiće u Hercegovini, da će nam Holanđani poslati najnovije tramvaje i trolejbuse. Ne, mi smo ljuti i ogorčeni što oni to ne rade”, kaže Omerčić, koji za to krivi građane, koji ne kažnjavaju političare koji su ih doveli u situaciju u kojoj jesu.

“Četvrt stoljeća kasnije nikad nismo te iste ministre pozvali na odgovornost i na izborima im poručili: ‘Dosta je! Stvarno je dosta!’ Ne, mi mislimo da će oni sami u jednom trenutku to odlučiti. Neće, zato što se ovdje ne radi o političarima srednjoevropskog i zapadnoevropskog tipa, koji imaju historijsko iskustvo parlamentarizma, dogovaranja, sporazumijevanja i građanskih vrijednosti. Ovdje se radi o onoj, da tako kažem, najprimitivnijoj feli političara, koji su krađu, pljačku i hajdučiju svih prirodnih i društvenih resursa koje je bosanskohercegovačko društvo steklo doveli zavidni i jako sofisticiran nivo. Tu smo avangarda. Predvode nas oni ljudi kojima mi to dozvoljavamo”, tvrdi Omerčić.

‘Nastavak provođenja velikodržavnih ideja’

Milivoj Bešlin, istoričar iz Srbije, stava je da je “Dejtonski sporazum zaustavio rat, ali da nije bio u stanju da izgradi mir”. Kako tvrdi, umjesto da država krene putem prosperiteta, nakon Daytona je nastavljena ista borba kao i u ratu, ali drugim sredstvima, u kojoj najviše profitiraju politički lideri. Njegovo objašnjenje je da je u Daytonu “napravljeno previše kompromisa”.

Hrvatska ne može voditi politiku samo prema HDZ BiH

Tvrtko Jakovina se osvrnuo i na politiku Hrvatske, supotpisnice Dejtonskog sporazuma, prema Bosni i Hercegovini, govoreći da bi ona morala biti odgovornija za napredak istočnog susjeda.

‘Probleme Bosne i Hercegovine trebaju rješavati i zemlje regije, naročito Hrvatska, koja bi, kao članica Europske unije, to pitanje mogla pokrenuti u Briselu. Hrvatska mora biti konstruktivnija. Zagreb ne može voditi politiku prema Bosni i Hercegovini samo tako što će voditi politiku prema Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine, bez uvažavanja ostalih političkih aktera u Bosni i Hercegovini. Mora gledati na interese cijele susjedne države, bez fokusiranja na samo jednu stranu. Takva Hrvatska bi mogla, u okvirima EU-a i uz zamah iz SAD-a, zagovarati pozitivne promjene u Bosni i Hercegovini. No, problem je u tome što mi svi imamo problem s političarima koji nemaju prave vizije o tome što bi bilo najbolje uraditi’, kaže Jakovina.

“Njegova istorijska uloga je u tome što je prestao taj užasni sukob, ali je činjenica da je uoči potpisivanja na terenu vladala nekakva pat-pozicija, koja je naterala na izvestan kompromis sa svih strana. Činjenica je da su u Daytonu pregovarali i sporazum potpisali i predsednici Srbije i Hrvatske, što, na žalost, danas daje potpuno neutemeljeno pravo današnjim liderima te dvije države da pričaju da su Srbija i Hrvatska garant Dejtonskog ugovora, što apsolutno nije tačno. Srbija i Hrvatska su potpisnice sporazuma ne kao garant, već kao učesnici u ratu, što su pokazale presude međunarodnih sudova, koje kažu da je rat imao međunarodni katrakter”, kaže Bešlin.

“Amerikancima se žurilo da zaustave rat, a Evropa je pokazala zavidan stepen nesposobnosti da se izbori sa ratnim sukobom u vlastitom dvorištu. Rezultat svega je to da su Daytonom legitimisani rezultati rata – etnička podela, etničko čišćenje, koje je izvršeno ne kao posledica rata, već kao cilj rata, a zahvaljujući tome smo dobili mir, koji svakako nije bio pravedan. Zbog toga takav sporazum nije bio u stanju da bude temelj postratne izgradnje Bosne i Hercegovine, već temelj njene dalje razgradnje. Taj mirovni sporazum nije mogao odgovoriti na sve izazove i nije stvorio funkcionalnu državu, nego je novim sredstvima nastao provoditi ratne ciljeve dve velikodržavne nacionalističke ideologije, Hrvatske i Srbije”, pojašnjava.

Uz konstataciju da se Dejtonski sporazum “nije pokazao komfornim” za budućnost zemlje, Tvrtko Jakovina, redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozovskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, slaže se sa Omerčićevim stavom da je odgovornost za trenutnu lošu situaciju u Bosni i Hercegovini ipak na onima koji Dejtonski sporazum tumače prema svojim, a ne interesima države. No, odgovornost ne vidi toliko u građanima, koliko u političarima.

‘Luđačka košulja’ za Bosnu i Hercegovinu

“Sporazumom je završio rat i to je bio, ipak, dogovor svih aktera, i onih koji su bili uključeni u rat, i onih koji su bili zainteresirani da se taj rat završi. No, niti je profunkcioniralo kako treba, niti se taj, u Daytonu stvoreni okvir, pokazao konfornim za budućnost. Stalno su tu problemi i pozivanje na Dayton i odredbe Dejtonskog sporazuma. No, tu vidim i veliku odgovornost na onima koji žive u Bosni i Hercegovini. Potpisani dokument nije toliki problem, koliko je to volja odgovornih osoba u Bosni i Hercegovini da ga implementiraju i provode na ispravan način, u duhu prosperiteta građana”, tvrdi Jakovina.

Sporazum će, dodaje, u historiji biti opisan kao “povijesni”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Važan povijesni datum, svakako. SAD se tada pokazao kao veliki vođa, uz suradnju s evropskim silama. Loša stvar koja je proizišla iz Daytona je da su se tada zamrznuli odnosi koji su proizašli iz rata, ali to ne bi bila tolika ‘luđačka košulja’ za državu Bosnu i Hercegovinu kada bi akteri unutar zemlje uvidjeli da su oni ti na kojima je bolja sutra zemlje, a ne vidim da je to slučaj”, dodao je, uz napomenu da veće promjene u Bosni i Hercegovini vjerovatno nisu moguće bez jačeg uticaja sa strane.

Koliko ovakva Bosna i Hercegovin može funkcionisati pitanje na koje stručni ljudi daju jasan odgovor – nikako. sagovornici su stava da su promjene nužne ako se želi stvoriti dobra država. No, kako do njih doći?

Jakovina tvrdi – teško.

“Promjena nema bez suradnje s Europskom unijom, ali ona nema kapacitet da rješava taj problem. SAD ima, i ako hoće, može učiniti nešto, no sumnjam da će Zapadni Balkan biti među tri prioriteta [novoizabranog predsjednika] Joea Bidena. On jeste prijatelj Bosne i Hercegovine, ali nije izgledno očekivati da on sada rješava neke dugove iz prošlosti kako bi popravio stanje. No, ono što jeste izgledno je da korupcija i nacionalizam u Bosni i Hercegovini ne odgovaraju niti Europskoj uniji, niti SAD-u, i to nisu dobre vijesti za lidere u Bosni i Hercegovini”, stava je hrvatski povjesničar.

S druge strane, Omerčić tvrdi da je svako “raspakiravanje” Dejtonskog sporazuma opasno.

“Nažalost, moglo bi biti i krvavo. S ovim političkim klasama na vlasti u Bosni i Hercegovni jako, jako opasno. Kažem klasama, jer svaki izbori to tako pokazuju da se tu, zapravo, radi o jednoj klasi ljudi koja drži vlast. Iako smatram da je bilo koje drugo rješenje u tom trenutku, krajem 1995. godine, bilo nemoguće, što nam je pokazao i sam tok pregovora, te da će, opet naglašavam, svaki novi ‘Dayton’, da budem grub i bezobrazan, ako ne bude bio, ili jeste – obična kost koju političke elite serviraju bosanskohercegovačkoj sirotinji, a onda krajnje nepredvidiv i opasan. Nepotreban”, kaže on, uz opasku je da Dejtonski sporazum iz 1995. godine “samo trebalo ispoštovati”.

‘Za Srbiju su promjene likvidacija BiH’

“Razloge ove situacije treba tražiti u nastojanjima bosanskohercegovačkih političkih klasa da se održe na poziciji moći. Najveći kritičari Dejtonskog sporauma ubrzo su postali njegovi najveći pobornici i obratno, samo zbog toga jer su od toga imali ličnu materijalnu korist, odnosno – u tom smislu nisu dobili ništa, ili nisu uspjeli dobiti ono što su mislili da zaslužuju. Dejtonski okvir treba ispuniti boljim sadržajem. Bosni i Hercegovni je tog dana u Daytonu poklonjena šansa. Ona još uvijek postoji. I šansa, i Bosna i Hercegovina”, zaključio je Omerčić.

Na pitanje da li bi Srbija podržala izmjene Dejtonskog sporazuma, o kojima se sve češće priča, Bešlin kaže da bi, ali ne onako kako to drugi predlažu.

“Srbija, kroz konstantnu medijsku, finansijsku, političku i svaku drugu bezrezervnu podršku Miloradu Dodiku i njegovim separatističkim aktivnostima, faktički podržava ne samo promene, već i rušenje Daytona. Kad on kaže ‘nestat će granica na Drini, uništićemo Bosnu i Hercegovinu, proglasiti nezavisnost, raspisaćemo referendum…’, to svaki put treba čitati kao rečenicu – ‘spremni smo na početak novog rata i na ponavljanje zločina’. Politički medijski narativ u Srbiji – i vladajući- i opozicioni – ne suprotstavlja se najavama na rat. Tek se povremeno pred međunarodnom zajednicom, forme radi, ograde od toga, ali Dodik računa na podršku Srbije u planu rušenja Bosne i Hercegovine, koja se u Srbiji vidi kao provizorijum i kao neka privremena tvorevina”, kaže.

A promjene koje zagovaraju oni sa drugačijim idejama, dodaje, Srbija ne bi podržala.

“Podržala bi promjene, ali kroz likvidaciju države. Ali, kada govorimo o promjeni u smislu u kojem se govori u Kongresu SAD-a, onda je jasno da će Srbija biti prepreka bilo kakvoj ideji o rekonstrukciji Bosne i Hercegovine i pokušaju da se od nje napravi funkcionalna država”, zaključio je Bešlin.

Izvor: Al Jazeera