Može li BiH od MMF-ovog kredita kupiti ruske helikoptere?
Procesi zaduživanja Bosne i Hercegovine traju od uspostave nezavisnosti, pa tokom pandemije COVID-a 19 mogu imati i svoju logičku opravdanost. Međutim, odavno jedan aranžman sa Međunarodnom monetarnim fondom (MMF) nije izazvao veću polemiku bh. stručne i šire javnosti, od trenutno aktuelnih pregovora oko tranše vrijedne 750 miliona eura.
Da je novac potreban niko ne dvoji, ali visina iznosa, način trošenja, te uslovi i kontrola su tačke sporenja. Pet ekonomskih stručnjaka su od MMF-a pismom zatražili da se novo zaduživanje jasno uslovi definisanim mjerama utroška sredstava. Njihov je cilj da se ulaganjem osnaži privredni rast i socijalna pravda, a ne rasipništvo.
Jedan od dosadašnjih načina potrošnje novca koji je posuđen u ime države je kupovina i održavanje skupocijenih limuzina i pogotovo letjelica koje se koriste u bh. entitetu Republika Srpska. Podsjetimo da taj entitet reflektira na trećinu novca iz najavljene tranše, a što je u skladu i sa brojem stanovnika i sa razvijenom ekonomijom u odnosu na bosanskohercegovačke priilike.
U ovaj entitet je krajem novembra stigao prvi od tri naručena višenamjenska helikoptera ANSAT, proizvođača Ruski Helikopteri. U pitanju je realizacija Odluke Vlade Republike Srpske, po kojoj je namijenjeno 42.163.000 KM (21.511.000 eura) bez PDV u svrhu nabavke letjelica za entitetski MUP. Istim rebalansom Budžeta iz 2019. godine je predviđeno i 4.930.000 KM (2,51 milion eura) za nabavku službenih motornih vozila putem operativnih lizinga, na period od četiri godine za potrebe Vlade RS-a.
Kontrola potrošnje MMF-ovog novca
MMF je putem svog rezidencijalnog predstavništva u Bosni i Hercegovini već obavio niz sastanaka sa bh. vlastima dajući do znanja da će očekivati ispunjavanje nekih uslova, o čijim detaljima se još javno ne govori, ali je jasno da novac neće „samo pasti za trošenje odoka“. Predsjednik Vlade i ministrica finansija RS-a su već poručili da ne žele ispoštovati sve prijedloge kreditora.
“Krediti MMF-a nisu namjenska sredstva. Naša sredstva pomažu finansiranje budžeta dva entiteta. Mi ne finansiramo konkretne projekte ili nabavke. Mi u okviru našeg programa tražimo od vlasti da usvoje budžete u skladu sa našim preporukama i također, tražimo da nam dostavljaju kvartalne izvještaje o izvršenju budžeta kako bi vidjeli kako se ta sredstva troše. Pored toga, pomažemo vlastima da razviju strategije za upravljanje javnim finansijama koje opet imaju za cilj jačanje budžetskog planiranja, izvršavanje budžeta i transparentnost“, poručuje Andrew Jewell predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u BiH.
Time se diplomatski ne izjašnjavaju do kraja, hoće li u nastavku ovih pregovora djelovati isključivo kao finansijska institucija ili kao mogući mehanizam za zadovoljavanje geo-političkih zahtjeva onih koji novac zaista i posuđuju? Da li je realno očekivati da se od tog novca nešto ne uslovljava, te kupuje ruska tehnika, pogotovo vojna?
„Mislim da je po nekom očekivanju, MMF planirao odobravati sredstva uz određeni nivo kontrole projekata i trošenja, tako da se verovatno neće moći koristiti za nabavku naoružanja, tako da sam siguran da ta nabavka neće moći ugroziti MMF kredit“, odgovara Zoran Pavlović, ekonomski analitičar iz Banje Luke i jedan od potpisnika pomenutog pisma, na pitanje o mogućem ugožavanju cjelokupnog kredita.
Prvi ispuručeni ANSAT je opremljen medicinskom opremom (MEDAVAC modul) sa nosilima, mjestom za jednog pacijenta i dva medicinara. Od opreme je uz helikopter isporučen mobilni respirator, EKG aparat i pet sjedišta koji su mogu ugraditi u letjelicu, ako se medicinske potrepštine izvade. Preostala dva ANSAT helikoptera bi se trebala isporučiti 2021.i 2022. godine. Dodatno će biti opremljeni sa reflektorima, sistemom za „fast rope“ desante, dizalicom i kukom HESLO (Helicopter External Sling Load Operations) operacije. Na pitanje hoće li biti novaca i za njih, ekonomisti odgovaraju svojim pitanjima.
„Vlade entiteta su u postupku traženja kredita kod MMF-a po osnovu smanjenja fiskalnih prihoda zbog Corona pandemije. Originalni fiskalni prihodi od PDV-a i delimično direktnih poreza se uvek mogu koristiti za nabavku vojne opreme, pa i od Rusije. Drugo pitanje je koliko je neophodno u ovim ekonomskim vremenima trošiti novac na nabavku tri helikoptera za Ministarstvo unutrašnjih poslova za skoro 50 miliona KM? [skoro 25 miliona eura] I da li je urađena studija ekonomske i strateške potrebe? Na žalost, kupovina je odobrena iz tekućeg budžeta i prvi helikoter je stigao. Da li će biti novaca za sledeća dva – videćemo“, pita se Pavlović.
Šta kažu vojni analitičari?
Vojni analitičari oprezno komentarišu mogućnost kupovine ruske opreme „posuđenim zapadnim novcima“, navodeći primjere niza zemalja kojima je to pošlo za rukom. Ipak, Balkan možda ima specifičnu ulogu u tome.
„Mnoštvo zemalja NATO-a koristi rusku odnosno bivšu sovjetsku opremu, sredstva i naoružanje poput Hrvatske ili Slovenije. Opremanje po NATO standardima obuhvata i prilagođavanje postojeće opreme sa tim standardima, a zato postoje specijalizovane tvrtke namijenske industrije u svijetu. Sve je biznis i sve podliježe pravilima slobodnog tržišta, a NATO ne mijenja svoje standarde koji moraju biti jedinstveni kod svih zemalja članica. Koliko zapad stvarno utiče na to veliko je pitanje, jer vi već sad imate rusko naoružanje i vojnu opremu koju možete kupiti regularno na tržištu, a potpuno je kompaktibilna sa NATO standardima“, kaže Nedžad Ahatović, vojni analitičar iz Sarajeva.
Ipak, samo kupovina ruskih helikoptera, te organizaciona struktura i doktrina se ne bi smjeli miješati.
„Bh. entitet RS godinama vodi zasebnu sigurnosnu politiku praveći paralelizme i podrivajući tako sistem sigurnosti BiH na način blokiranja bilo kakve parlamentarne inicijative u vezi modernizacije naoružavanja, opremanja i kadrovskog jačanja Oružanih snaga BiH i svih sigurnosnih agencija. Bilo da se radi o izvornim sredstvima ili o sredstvima iz procesa zaduženja. Vlada RS-a će nastaviti da ulaže u naoružanje i vojnu opremu koristeći policijske strukture za stvaranje alternative postojećim Oružanim snagama BiH“, smatra Ahatović, podupirući ovu tvrdnju osnivanjem Žandarmerije RS-a kao vojno-policijskom formacijom.
„Argumenata za ovu tvrdnju je mnogo, a najubjedljiviji je tijesna saradnja vlasti entiteta RS sa Ruskom Federacijom u pogledu organizacije sigurnosnog sistema što se vidi kroz saradnju ruskih policijskih agencija sa policijskim strukturama bh. entiteta RS po pitanju obuke jedinica za specijalističku podršku. Ta saradanja posebno je vidljiva i kod nabavke ključne opreme poput višenamjenskih helikoptera ANSAT i drugih sredstava koja uveliko prevazilaze policjiske potrebe“, poručuje Ahatović.
Novac vrti gde burgija neće„Kaže se da “novac vrti gde burgija neće”, pa se može reći da se u geo-političkim igrama samim novcem može više postići nego političkim uticajima. U svemu se može i treba tražiti geo-politički interesi partnera, od Rusije, Kine, Turske… u BiH. A naši političari su ionako sve osim državnici koji izgrađuju zemlju i stvaraju bolji život u BiH, pa se po tome potpadanje pod različite uticaje može prepoznati na svakom koraku. Tu nema harmonizacije interesa, fokusa na građane i njihov svakodnevni život, već pre svega na samodopadljivost nekim ‘velikim liderima’ iz ‘velikih zemalja’, što je na kraju jadno i beskorisno za građane“, riječi su ekonomiste Zorana Pavlovića.
Sa njim se slaže njegov kolega iz Beograda Aleksandar Radić, da se zbog korisnika (MUP) ne može govoriti o bitnijim taktičkim nabavkama i narušavanju balansa u naoružanju.
„Ansati su ugovoreni i biće plaćeni kroz dugoročni kredit čija zadnja rata treba da se plati 2028. godine. Jedan medicinski primjerak i dva policijska se uvijek mogu koristiti i za neke zadatke od interesa na državnom nivou, kao što je kontrola graničnog pojasa. Zato Ansate ne možemo posmatrati kao temu koja drastično može uticati na stav EU. Naravno, ugovor je primjećen i vjerovatno se “čita” kao izraz bliskosti Banja Luke sa Moskvom. U pozadini analize problema nabavki iz Rusije treba imati u vidu da EU i SAD primarno ne žele vojne nabavke novih sredstava, ali to je podloženo dnevnoj politici. Primjer je održavanje postojeće tehnike koje članice NATO povjeravaju ruskim firmama i u skorije vrijeme Hrvatska je remontovala helikoptere u saradnji sa Rusima, zatim Mađarska borbene Mi-24 …“, smatra Radić.
I cijena izaziva pažnju. Na svjetskoj specijalizovanoj stranici Helistart.com je navedena cijena od 2,5 miliona američkih dolara. Naravno, u pitanju je osnovna verzija modela.
„Cijena Ansata je razumna i može se porediti sa cijenama drugih svjetskih proizvođača. Recimo, Srbija je devet Erbasovih H145M u sličnoj klasi, platila nekih 105 miliona eura. Cijena pojedinačne letjelice formira se u velikoj mjeri prema cijenama dodatnih uređaja za namjenske zadatke, koji mogu za ambiciozne korisnike udvostručiti polazno ulaganje. Rusi su ponudili povoljnu cijenu, ali kritički stav iz svijeta avijacije na osnovnu iskustava sa ruskom tehnikom je da ona traži puno novca za redovno održavanje. Nabavka rezervnih dijelova zna biti neefikasna i dugo se čeka, resursi su kratki, ali to traži preciznu stručnu analizu koja se zasniva na taktičko-tehničkih zahtjevima korisnika“, navodi Radić.
Izvor: Al Jazeera