Talundžići pola stoljeća čuvali knjigu iz doba carice Katarine II Velike

Kada je prije tri godine generalni direktor Srbijagasa Dušan Bajatović ruskom ministru odbrane Sergeju Šojguu poklonio rukopisnu knjigu na ruskom jeziku Kratka pitanja iz stare i nove geografije iz 1774. godine, iz vremena vladavine Katarine Velike, koju je prepisao moskovski jeromonah Nikodim, mediji su zabilježili da je ovu knjigu kupio kolekcionar Dejan Spajić i poklonio Razvojnom centru Ruskog geografskog društva u Srbiji.

Kako je Šojgu i predsjednik Ruskog geografskog društva i jedan od najbližih saradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina, čin poklanjanja ove raritetne knjige njemačkog geografa, historičara, pedagoga i genealoga Johana Hibnera (prvo štampano izdanje objavljeno je 1695. godine) imalo je, osim kulturološke, i političku dimenziju u složenim geostrateškim odnosima, gdje Rusija igra dominantnu ulogu srbijanskog “Velikog brata”, a možda i sasvim legitiman motiv za poticaj još dubljeg razvoja poslovnih odnosa. Tim prije što je ministru i ruskom generalu knjigu predao direktor srbijanskog preduzeća koje duže od desetljeća s Gazpromom radi na projektu Južni tok na teritoriji Srbije i imaju zajedničko preduzeće.

Svijet umjetnosti Abdulaha Talundžića

Kulturološka misija “antikolekcionara”, kako sebe naziva Dejan Spajić (on kupuje i poklanja vrijedne rukopise, knjige i druge povijesne artefakte kako pravoslavnoj, tako i islamskoj i katoličkoj kulturi), postigla je cilj. U cijeloj “spektakularnoj” priredbi na velikoj kulturološko-političkoj sceni predaje ruskoj kulturnoj baštini vrijedne knjige stare 236 godina ostalo je samozatajno kako je Spajić “otkrio” ovaj vrijedni rukopis. On to, doduše, nije ni krio, ali nije pretjerano ni naglašavao. Prepis Hibnerove knjige od jeromonaha Nikodima skoro pola stoljeća bio je u biblioteci sanske porodice Talundžić iz Starog Majdana. Nesudin Talundžić, sin rahmetli Abdulaha, beogradskog arhitekte, publiciste, pjesnika i strasnog ljubitelja antikviteta, i sam sakupljač starina, pristao je na Spajićevu ponudu za otkup knjige.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Ne vidim ništa loše niti posebno kada kolekcionari skrivaju ili ne objavljuju ‘na sva zvona’ svoje izvore, a u ovom slučaju sam to bio ja. Naprosto, tako se radi zbog nastavka saradnje i posla, jer ako ja tebi kažem “jeste, to je taj čovjek, ima to i to, ima kolekciju…” onda mene više nema u toj priči. Spajić je pošten i dobar čovjek, koji otkupljuje i poklanja rijetke stvari. Mi smo se brzo ‘našli’ kada smo uronili u taj fascinatni svijet prošlosti”, kaže Talundžić.

Njegov otac Abdulah završio je Arhitektonski fakultet u Beogradu, gdje je osnovao porodicu i ostao da živi sve do 1998. godine. Bio je direktor Građevinskog preduzeća Rad, u beogradskoj opštini Palilula radio na procjeni i planiranju, projektirao privatne kuće po Beogradu, restaurirao Bajrakli džamiju… Tokom boravka u Libiji gradio je tada najveći unverzitet u Africi u Bengaziju i vojne baze i skladišta u Iraku, vijećnicu u Puli…

“Moj otac je, pored struke kojom se bavio i priskrbio nam veoma ugodan život, bio strasni ljubitelj numizmatike, starih rukopisa, knjiga… Čitanje mu je bila strast, imao je nevjerovatno pamćenje, a bavio se i poezijom te objavio pet knjiga. Pisao je u jugoslovenskim časopisima i listovima, najčešće pod pseudonimima ‘Atal’ i ‘A. Bošnjak’, objavio mnogo stručnih članaka iz kulturne povijesti, posebno islamske sakralne arhitekture, recimo o porušenim beogradskim džamijama nakon 1876. godine, o urbicidu džamija u Bosni i Hercegovini 1992-95, kao i o ostacima islamske sakralne arhitekture u Mađarskoj, Dalmaciji, Sandžaku. Ovo vam govorim stoga što želim da razumijete koliko je moj rahmetli babo bio vezan za kulturu i kulturnu zaostavštinu, pri čemu je i mene ‘otrovao’ tom strašću. Otkupljivao je knjige i rukopise, stare novce i druge stvari kad god mu se ukazala prilika, i sve to na račun kućnog budžeta, često žrtvujući iodišnje odmore i odlaske na more. Tako je u Beogradu, između mnogih, otkupio pomenutu rukopisnu knjigu Kratka pitanja iz stare i nove i geografije”, priča Nesudin Talundžić i potom objašnjava kako i gdje je došlo do otkupa ove knjige.

Monogram carske dinastije Romanovih

“Beogradska berza antikviteta bila je smještena u Galeriji fresaka na Dorćolu, jednom od naljepših i najstarijih dijelova Beograda. Tu je prostor bio iznajmljen udruženju numizmatičara Srbije. Tu smo utorkom održavali sastanke i tu se nudilo svašta. Bilo je to početkom 70-tih godina. Otkupljivalo se nekoliko knjiga, a oca je privukla knjiga u rukopisu na kojoj je uočio znak carske porodice Romanovih. Otac je dobro vladao tom materijom, znao je da se radi o višesotljetnoj dinastiji Romanovih, koja je duže od 300 godina vladala Rusijom i koju je srušio [Vladimir Iljič] Lenjin 1917. godine. Ništa nije bilo neobično da knjiga ima pečat carske porodice, mada to i ne mora imati neki veliki značaj. Otac je ocijenio da knjiga vrijedi i otkupio ju je”, nastavlja Nesudin Talundžić.

Kur'an iz 1757. godine

Talundžići su u kolekcionarskom hobiju otkupili 1.600 akči od 5.000 komada iz perioda osmanskih careva Murata i njegovog sina Bajazida koji su pronađeni kod Kladova.

Ovaj pronalazak baca posebno svjetlo na Bitku na Kosovu 1389. godine, s obzirom na monetarnu politiku Osmanske imperije da se nova emisija novca kuje onog trenutka kada prethodni vladar umre ili se povuče.

Vlasnici su i zbirke islamskih rukopisa i drugih historijskih artefakata, među kojima počasno mjesto zauzima Kur'an iz 1757. godine, kupljen 1972. godine od jednog od članova kraljevske dinastije Obrenović za 3.000 dolara.

Možda najznačajniji uspjeh bio je otkup 30 zlatnika Sulejmana Kanunija iz 1573. godine, čija bi današnja vrijednost bila blizu 50.000 eura.

Rukopis jeromonaha Nikodima je iz 1774. godine, a to je vladavina Katarine II Velike (Katarina von Anhalt Zerbst) od 1762. do 1796. godine. Sagovornik ističe kako se, ipak, ne može znati, niti tvrditi, bez obzira na monogram R (prvo slovo dinastije Romanovih) na koricama knjige da je jeromonah knjigu poklonio carici. Prije će biti, jer je to bio običaj, da prepisivač, iz poštovanja prema vladaru toga doba, stavi monogram kao obilježje pripadnosti imperiji.

“Nesumnjivo je da je knjiga došla u Beograd ko zna kojim kanalima nakon Februarske revolucije 1917. godine, kada revolucionari ruše monarhističke snage i nakon čega se ukida Rusko carstvo. Beograd je bio stjecište ruske buržoazije, dolazili su akademici, ljekari, generali, univerzitetski profesori, arhitekte, sveštenici, mitropoliti… imate i danas potomke ruske buržoazije u glavnom gradu Srbije”, ističe Talundžić.

Prije nego će završiti kod ruskog ministra odbrane i Ruskog geografskog društva iz Sankt-Petersburga, knjiga Kratka pitanja iz stare i nove geografije imala je i svoj bh. put. Godine 1998. Talundžići se vraćaju u rodni Stari Majdan.

“Još je vladalo nepovjerenje, angažirali smo Srbina koji se vraćao iz Vojvodine kući u Sanski Most. Plaćali smo ga u desetak navrata po 500 [tadašnjih njemačkih] maraka po automobilu, plus troškovi u kome je vozio naše stvari, prvenstveno knjige i rukopise. Među njima, kao jedna od mnogih vrijednih, jer imamo u biblioteci još mnogo vrijednih manuskripta, bila je i rukopisna knjiga ruskog jeromonaha Nikodima”, prisjeća se Talundžić.

Snažna nacionalna svijest ruskog naroda

Kaže kako uopće nema spora o autentičnosti knjige – na svakoj stranici su vodeni žigovi majstora, hartija je ruska, koja simbolizira ćirilične ispise s prozirnim linijama od četiri-pet santima. Dodaje kako rukopisi iz 18. stoljeća nisu ništa spektakularno, mogu se danas kupiti po 150 eura i niko ih neće, dok su ruski nešto skuplji, jer je nacionalna svijest ovog naroda narasla nakon disolucije Sovjetskog saveza.

Rekao bi da je ova knjiga, čije je prvo izdanje iz 1695. godine, daleko vrijednije od pomenutog prepisa, doživjela svoje svijetle trenutke i postala još poznatija i značajnija zahvaljujući tome što je otišla u ruke jednog od najmoćnijih ljudi svijeta, ruskog ministra odbrane i ona, pored monograma R dinastije Romanovih, nosi i ‘pečat’ Sergeja Šojgua. Zaista je dobila na cijeni i veoma brzo otišla u Rusiju. Tome je doprinijela, svakako, procjena autentičnosti, koju je uradio stručnjak”, smatra kolekcionar Nesudin Talundžić.

Sretan je i zadovoljan što je knjiga, koja je prije više od stoljeća, nošena olujom revolucije, preživjela nomadsku saudbinu, ali se u konačnici “vratila izvoru”. Priželjeljkuje i takav odnos nacionalne svijesti kod budućih generacija u Bosne i Hercegovine, da iz svijeta otkupljuju otuđenu kulturnu baštinu ovog podneblja.

Izvor: Al Jazeera