Režimu životi nisu bitni u borbi za vlastiti opstanak

Osjećaj podrške naroda kada razvijemo naše parole i transparente se ne može porediti ni sa jednom medaljom (FIBA)

Mnogi bjeloruski sportaši, sportski radnici, novinari stali su uz ljekare, naučnike, druge poznate ličnosti te desetke hiljada “običnih” Bjelorusa kako bi iskazali protivljenje vladavini Aleksandra Lukašenka, koji je proglasio pobjedu nakon augustovskih izbora, a koju opozicija osporava i tvrdi da je pokradena.

Deseci atleta iz svih sportskih grana i rodova našli su se na udaru režima jer su učestvovali na demonstracijama u Minsku. Među njima su i osvajači olimpijskih medalja, svjetski i evropski prvaci, ljudi za koje se kaže da su najbolji ambasadori svoje domovine.

Neki su završili u zatvoru, a neki su “samo” platili novčanu kaznu zbog učešća u, kako kažu vlasti, nedozvoljenim i neodobrenim demonstracijama. Jedan od onih koji je prošao s globom, a bio je i blizu pritvora je Jegor Mešerijakov, nekadašnji košarkaš i pomoćnik selektora bjeloruske reprezentacije.

Nakon diplomiranja na Univerzitetu “George Washington” u Sjedinjenim Američkim Državama, profesionalno igrao za košarkaške klubove iz Italije, Grčke, Turske, Rusije i Ukrajine, da bi se potom vratio u domovinu. Za Al Jazeeru govori o iskustvima sa demonstracija, učinku protesta i šta ljudima znači kada trofejni sportaši i sportašice idu uz njih, suočeni s jednakim silovitim odgovorom snaga sigurnosti.

  • Nedavno ste kažnjeni jer ste učestvovali u protestima. Šta se desilo, da li ste privođeni?

– Od izbornog dana, 9. augusta, mnogi sportaši-aktivisti, koji više nisu mogli ostati nijemi suočeni s brutalnošću bez presedana, stalno su učestvovali u protestima – iskreno, ja bih ih nazvao mirnim demonstracijama, jer se mogao osjetiti preporod Bjelorusa tokom “nedjeljnih šetnji”, kako ih mi nazivamo.

Tamo možete čuti muziku, vidjeti bendove, plakate, kao i sve vrste kreativnih ideja i kostima koji su procvjetali tokom ovih teških vremena, jer je ljudima trebao ventil nakon nasilnog razbijanja protesta od 9. do 12. augusta. Nisam privođen, ali sam bio jako blizu te sudbine nekoliko puta. Na kraju sam novčano kažnjen 22. oktobra na sudu, gdje je rečeno da sam učestvovao u neodobrenim (od vlasti) skupovima u gradu.

  • Mnogi bjeloruski sportaši i sportašice su pritvoreni ili novčano kažnjeni kao Vi. Da li ih poznajete, kako su sada i kakva im je sudbina?

– Tako je, više od 10 vrhunskih atleta je bilo do sada iza rešetaka, a moji dobri prijatelji Andrej Kraučenko i Ivan Ganin su upravo ovih dana oslobođeni (18. novembra). To je urađeno pet sati ranije nego što je očekivano, kako se ljudi ne bi skupili i dočekali ih kako treba.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Suvišno je govoriti o stanju u zatvorima i njihovim iskustvima. Ćelije su pretrpane, uvjeti su užasni, a ponižavanje je stalno. Najveći plus sve situacije je činjenica koju je Andrej rekao po izlasku: “Jači sam sada nego ikada i ništa ne mogu uraditi da promijenim svoje mišljenje.” To je zajednički stav većine Bjelorusa koji protestiraju na svim nivoima društva – penzioneri, studenti, ljekari, glumci, sportaši…

  • Kako vidite trenutnu situaciju u Vašoj državi, ima li naznaka promjena stanja?

– Kao nacija smo prošli tačku sa koje više nema povratka, nema šanse da će se Bjelorusi vratiti diktaturi… Većina naroda je svjesna kako je promjena blizu, odmah tu, iza ugla, i pitanje je vremena kad će bivši predsjednik odstupiti. Građanski nemiri u obliku štrajkova sve su glasniji i češći širom države, a raste i međunarodni pritisak (Evropska unija se sprema nametnuti nove sankcije). Siguran sam da će trebati dosta strpljenja i istrajnosti civiliziranog građanstva da se na kraju savlada režim, koji trenutno podržavaju samo još specijalne jedinice i tvrdokorne pristalice bivšeg predsjednika.

  • Kako vidite i komentirate učešće mnogih poznatih bjeloruskih muškaraca i žena u protestima, ljudi iz svih sfera društva? Koliko oni daju morala i nade ‘običnim’ Bjelorusima?

– Tokom nedjeljnih mirnih demonstracija osjećaj podrške naroda, kada razvijemo naše parole i transparente “Narod je prvak!” i “Sportaši su s građanima!” nevjerovatan je. To se ne može porediti ni s jednom zlatnom medaljom ili osvajanjem nekog turnira ili prvenstva, a osvojio sam ih nekoliko. Ključno je to što jako poštovani i naširoko poznati članovi društva – kao što su trofejni sportaši i sportašice – pokazuju ljudima da su, zapravo, sastavni dio društva i kako su spremni na žrtvu kako bi se izborili za zajedničko dobro. Nikada nisam doživio takvu i toliku podršku bjeloruskih sunarodnjaka, susjeda, stranaca na ulici, kao i na društvenim mrežama, kao što se dešava posljednjih 100 dana.

  • Zašto se ste se Vi, lično, odlučili na demonstracije?

– Moja želja da učestvujem u demonstracijama počiva na jednostavnoj činjenici – u 21. stoljeću je neprihvatljivo, nepojmljivo da se brutalno premlaćuju, muče i ubijaju miroljubivi demonstranti, koji su izašli na ulice kako bi iskazali svoje mišljenje nakon namještenih izbora. Kako narod, tako i ja lično sam dovoljno pretrpio svega tokom posljednjih 26 godina ovog režima, koji je sada pokazao svoje najružnije i najnasilnije lice – režima uopće nije briga ni za jedan ljudski život sve dok može opstati na vlasti uz pomoć policije i specijalnih jedinica.

Stotinu dana demonstracija su već promijenili situaciju i sliku u Bjelorusiji, mi više nikada nećemo biti isti kao prije. Ljudski faktor, koji su vlasti godinama potkopavale, sada zauzima glavnu pozornicu u novom bjeloruskom društvu.

  • Koliko je međunarodna zajednica uradila i koliko još može uraditi na rješavanju situacije u Bjelorusiji?

– Pa, međunarodna zajednica je uradila zaista mnogo i mi cijenimo njihovu jaku volju i spremnost da pruže ruku pomoći Bjelorusima. Naravno, više se moglo i može uraditi, ali sada sve najviše ovisi o samom narodu Bjelorusije.

Kao sportašice i sportaši se kategorički zalažemo za otkazivanje ili odgodu Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu (Bjelorusija i Latvija bi trebali biti domaćini naredne godine) i ovih dana treba biti objavljena odluka o tome. U oktobru smo pozvali i Međunarodni olimpijski komitet da provede detaljnu istragu činjenica koje pokazuju za Olimpijski komitet Bjelorusije ne poštuje Olimpijsku povelju i da se sportaši kažnjavaju na sve moguće načine jer otvoreno iskazuju svoje građanske stavove koji se ne slažu s državnim stavovima.

Kampanja nazvana “Sportaši slobode” je pokrenuta u sklopu Bjeloruske fondacije sportske solidarnosti, kako bi se sakupljala potrebna sredstva kako bi spomenute sportašice i sportaši mogli trenirati i predstavljati novu Bjelorusiju na narednim Olimpijskim igrama.

Izvor: Al Jazeera