Je li dejtonska Bosna (ne)uspio eksperiment

Došlo vrijeme za generalni remont dokumenta na kojem je utemeljena današnja BiH, smatraju učesnici konferencije (AP)
Došlo vrijeme za generalni remont dokumenta na kojem je utemeljena današnja BiH, smatraju učesnici konferencije (AP)

Skoro svi učesnici online konferencije povodom 25 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma slažu se sa ocjenom da je došlo vrijeme za generalni remont dokumenta na kojem je utemeljena današnja Bosna i Hercegovina, onog istog koji je u američkoj bazi Wright Patterson pod palicom Richarda Holbrooka konačno zaustavio rat, ali i donio mir koji, danas je to evidentno, nije ispunio očekivanja građana jedne ali na dva entiteta podijeljene zemlje u kojima pritom žive tri konstitutivna naroda.

Konferenciju su zajednički organizovali forum ZFD Srbija (Forum Ziviler Friedensdienst) i Centar za studije mira Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.

Već je na prvom panelu “Dejtonski sporazum danas – kočnica ili prilika za bolju budućnost?” viša naučna saradnica na Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu Senada Šelo Šabić rekla da nikakavih promjena na bolje u Bosni neće biti bez promjene sadašnjeg Ustava koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma (Aneks 4).

Dejton je odradio svoje

“Dejton je odradio svoje i sada je kočnica razvoja”, rekla je profesorica Šelo Šabić predlažući kao rješenje izmjene najvišeg normativnog akta zemlje “u čemu mogu podjednako pomoći međunarodna zajednica uz mobilizaciju građana Bosne i Hercegovine”. Ona je ocijenila da sadašnji nosioci vlasti nemaju interes da odjednom postanu odgovorni i da je, naprimjer u pravosuđu, iluzorno očekivati nužne promjene kroz sadašnje elite koje “parazitiraju i ostvaraju svoje interese uz pomoć odnosa koje je zamrznuo Dejton”. Da uprkos tome kapacitet za promjene postoji, smatra Šelo Šabić, pokazali su i lokalni izbori u BiH.

Prema riječima profesorice Šelo Šabić, BiH se nerijetko opisuje kao “poseban slučaj” pa tu imamo određenu empatiju ili frustraciju jer su sukobljene različite grupe i religije.

“BiH, međutim, nije na Marsu i u drugom univerzumu, ono što važi drugdje važi i za nju”, posebno u vezi sa nastojanjem te države da postane članica Evropske unije, rekla je Šelo Šabić i zaključila:

“Endemska korupcija koja nagriza zdravo tkivo BiH takođe potiče iz Dejtona, zbog utvrđenog etniciteta kao jedine monete za participiranje i potkusurivanje, a inicijalno Dejton nije bio takav.”

Slogan na tri jezika: Gladni smo

Potom je moderator konferencije profesor Dejan Jović sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu riječ dao austrijskom diplomati i bivšem Visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini (1999-2002) Wolfgangu Petrichu koji je podsjetio da je međunarodna zajednica “uvučena u etnonacionalističku zamku sve tri strane u BiH”.

“To je bila osnova za mirovne pregovore tokom rata i sve do Dejtona i zato je dejtonski Ustav takav kakav je. S jedne strane imate aspekte modernog ustava, a s druge etnoteritorijalni aranžman”, rekao je Petrich.

Ocijenio je pozitivnim da mir vlada 25 godina, “a to nije tek nešto, to je puno”.

“To je veliko dostignuće izvedeno pod američkim liderstvom”, poručio je Petrich i podsjetio na paradoks: “dok su se Evropljani ujedinjavali, zemlje bivšeg komunističkog bloka su se raspadale”.

“U BiH vidimo potpunu dominaciju etničkih partija, to se vidjelo i na lokalnim izborima, mada je veoma dobrodošao razvoj događaja u Banjaluci gdje je duboko korumpirani Dodikov režim poražen od budućeg gradonačelnika koji ima 26 godina. Takođe je veoma pozitivno što u Sarajevu nenacionalističke partije očigledno postaju jače”, rekao je Petrich koji je naveo da će “promjene doći samo ako civilno društvo bude jače i angažovanije”.

Ekonomija je ključna, dodao je Petrich, rekavši da su “protesti od prije nekoliko godina imali divan slogan na tri jezika: Gladni smo”.

On se dotaknuo i globalnih i regionalnih okvira pa pobjedu demokrate Joea Bidena u Sjedinjenim Državama vidi kao “veoma pozitivnu”, ali je naglasio da u BiH i regionu “Evropska unija treba da bude na sjedištu vozača”, te kao veoma važnu u budućim procesima istaknuo “odgovornost Hrvatske i Srbije”, ne precizirajući na koji način.

Miješanje Beograda i Zagreba

Inspirativne su bile i riječi prof. dr Ive Komšića, profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i bivšeg gradonačelnik Sarajeva, koji je svoje izlaganje počeo konstatacijom da u samom Dejtonskom sporazumu “postoje sistemske greške”.

“Ne može funkcionirati država sa dva asimetrična entiteta, Federacijom BiH sa deset kantona i Republikom Srpskom kao unitarnom tvorevinom. Ovakva BiH nije demokratska, to se pokazalo I kada je intervenisao i Evropski sud za ljudska prava, manjine nisu predstavljene u institucijama, a postoji i ograničenje kakvog nema nigdje na svijetu: da Srbin iz Federacije ne može biti član Predsjedništva, kao i Hrvat i Bošnjak iz RS”, ukazao je Komšić.

“Država sa toliko nivoa vlasti je neracionalna. Šezdeset odsto dohotka države ide na administraciju i zbog toga ljudi postaju siromašniji”. Nadležnosti između entiteta i države nisu jasno definirane, kao i nadležnosti između kantona, rekao je Komšić i skrenuo pažnju na “različite percepcije Dejtona”.

“Te percepcije iz Dejtona su ovdje donesene i prevedene u ratne politike. Lideri koji su vodili rat faktički su ostali na vlasti. Različite percepcije imaju i potpisnice mirovnog sporazuma, Srbija i Hrvatska. Srbija je u Dejtonu priznala Hrvatsku kao nezavisnu i suverenu državu i obratno. Isto tako su Srbija i Hrvatska priznale BiH kao suverenu i nezavisnu državu. Danas se Srbija i Hrvatska duboko miješaju u unutrašnje stvari BiH, nekad više, nekad manje, i imam utisak da se takmiče u tom miješanju. Iz Beograda se dolazi u RS kao da je to njihova gubernija, a iz Hrvatske u Hercegovinu i srednju Bosnu kao da je to njihova gubernija. Ne poštuju državni protokol, hrvatski premijer se nikom ne javlja kad dođe u Mostar, kao da je to njegov grad. U Ustavu piše da je Sarajevo glavni grad BiH, kao i Federacije BiH i RS, ali to Srbija i Hrvatska ne priznaju. Oni samo pričaju o promjeni Ustava na gore – utvrđivanjem etničkog principa”, kaže Komšić.

Popov: Kočnica razvoja

“Tvrdnjama da je prednost Dejtonskog mirovnog sporazuma to što je doneo mir ulazimo u situaciju da mir uvek posmatramo u odnosu na rat. To je permanentna postkonfliktna napetost bez reformske paradigme”, rekao je Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam i predsjednik Savjeta Igmanske inicijative za Srbiju.

“Da je Dejton bio oročen na, naprimer, pet godina, uočile bi se sve njegove mane i našla neka rešenja za konsolidaciju BiH. Trebalo je, po meni, napraviti novi ustav kako bi BiH postala funkcionalna država, a to je tada bilo moguće, jer još nisu bili izrasli nacionalni lideri”, naglasio je Popov.

On je podsjetio da se “2006. shvatilo da je ovakva BiH u raljama nacionalista osuđena na propadanje, ali je već postalo kasno” i osvrnuo na neuspjele pokušaje jačanja centralne vlasti kakvi su bili “Aprilski paket” ili “Butmirski proces”.

“Svedoci smo, četvrt veka od Dejtona, daljeg urušavanja, jer je BiH bliža disoluciji nego konsolidaciji”, tvrdi Popov.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Zagovaranje unitarne BiH od Harisa Silajdžića, pa Bakira Izetbegovića davalo je alibi u RS da traže disoluciju, rekao je on.

“Srbija ne samo da se ne ograđuje od izjava Dodika, već često od naših zvaničnika čujemo svojatanje RS i onda se pitamo da li duh Karađorđeva i dalje lebdi nad BiH. Kad je predsednik Hrvatske Zoran Milanović primio predstavnike hrvatskog naroda iz BiH, govorilo se o promeni izbornog zakona, ali to cilja na stvaranje trećeg entiteta.”

“Dejtonski sporazum je kočnica razvoja BiH”, zaključio je Popov koji je iskoristio još jednu priliku da kritikuje rad Visokog predstavnika Valentina Inzka.

“Evropa kao da je previdela jubilej Dejtonskog sporazuma, što je previd onih zemalja koje bi trebalo da vode računa da se stanje u BiH promeni nabolje. Dok su prethodnici koristili svoja ovlašćenja, sadašnji visoki predstavnik u BiH (Valentin Inzko) kao da se ne meša u svoj posao. On, kao i međunarodna zajednica, deluje ili pogrešno ili sa zakašnjenjem”, rekao je Aleksandar Popov podsjetivši da je Inzko nedavno “dao rok od šest meseci Dodiku da se skine tabla na osnovnoj školi sa imenom Radovana Karadžića”

“Takvim delovanjem ojačao je utisak da predstavnicima tri naroda niko ništa ne može”, dodao je Popov.

Volfgang Petrich je regovao riječima da je Kancelarija visokog predstavnika u BiH “tu predugo”.

Rat nastavljen poslije rata

Ni drugi panel “Razbijanje dogmi – da li je Bosna i Hercegovina osuđena na neuspjeh?” nije bio manje zanimljiv.

Profesorica Filološkog fakulteta Univerziteta u Banja Luci Danijela Majstorović je primijetila da se u posljednje vrijeme “socijalizam vraća kao utvara”, uočavajući na današnjoj političkoj sceni “lijeve snage” i podsjećajući na mrkonjićgradsku Bosnu iz 1943. koja nije bila ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska.

“Dejton je zacementirao etnonacionalni koncept i vremenom postao ludačka košulja u kojoj umjesto napretka sve stagnira”, rekla je Majstorovićeva uz ocjenu da je to “igra po njihovim pravilima” i da izgleda kao da nikog nije briga što je 60 odsto stanovništva nezaposleno.

Ona smatra da je rat nastavljen i poslije rata, “osjećate ga u stomaku”, a da je pred građanima dvostruki izbor: “okupiraj ili emigriraj”.

Za redovnog profesora antropologije i prava na Univerzitetu u Pitsburgu Roberta Haydena postojanje Bosne i Hercegovine je veliki uspjeh. On objašnjava da su Amerikanci svjesno željeli izbjeći nove podjele koncipirajući slabu centralnu vlast i praktično promovirajući konfederaciju kao model ustrojstva nove države.

“Sve je to bilo po planu. Da nije bilo tako, mirovni sporazum ne bi bio prihvaćen, a naš zadatak je bio da bude prihvaćen”, rekao je Hayden pokazujući jedan od originalnih primjeraka Dejtonskog sporazuma koji čuva još od 1995. godine.

Na direktno pitanje profesora Jovića da li je BiH osuđena na neuspjeh odgovorio je: “Nekako je ipak uspjelo.” On misli da nije mogućno stvoriti sistem sa jačom centralnom vlašću u Sarajevu. “Budimo realni, to neće ići”, rekao je i podsjetio da “svi bježe sa Balkana i ko će na kraju živjeti tu”. On je kao dobar primjer za BiH naveo Belgiju koja je takođe podijeljeno društvo u kojoj se narodi baš i ne vole, ali i kada formiranje vlade kasni 500 dana uspješno ide dalje. “Dejton je Belgija2, tvrdi on.

Ključ izmislili Austrijanci

Istraživač Centra za turske, osmanske, balkanske i centralnoazijske studije (CETOBAK) pri francuskom CNRS-u u Parizu Xavier Bougarel je podsjetio na dva uspjeha iz istorije Bosne i Hercegovine: austrougarski period i period socijalizma i razvoja BiH u sastavu SFR Jugoslavije.

“Princip ključa su izmisli Austrijanci, partizani isto tako”, rekao je Bougarel ocjenjujući uspješnim model o tri konstitutivna naroda.

“Zaboravili smo da je Dejtonu prethodio Vašingtonski sporazum kojim je zaustavljen raz između Hrvata i Bošnjaka. Etno kantone je još tada predložilo Hrvatsko nacionalno vijeće, a ne Amerikanci. Taj princip koji su predložili građani nije samo zaustavio rat nego je i spriječio raspad BiH na tri etničke repulike”, smatra Bougarel.

Nove elite su trebale stvoriti uslove za pravljenje novog ustava, umjesto toga stvorili su korupciju i mafijaštvo koji su zarobili Dejtonski sporazum, tvrdi Bougarel i ocjenjuje da “građanske stranke ne razumiju bosansko društvo”.

Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Šaćir Filandra pokušao je objasniti značenje naredne izreke “zbogom Bosno, odoh u Sarajevo”, u svjetlu promjene strukture vlasti u Sarajevu i uspjeha građanskog bloka stranaka kojima pripadnost etnicitetu očigledno nije na prvom mjestu.

“U BiH ne postoji tradicija centralizacije upravljanja društvom. Oduvijek su postojale različite subregije i entiteti kao dijelovi fragmentiranog bosanskohercegovačkog društva”, rekao je Filandra i podsjetio kako mu je jednom prilikom Alija Izetbegović, neposredno pred smrt, postavio pitanje: “Da li je moguća Bosna bez Bošnjaka?” i, začuđujuće, odgovarajući potvrdno.

Može li Bosna bez Bosanaca

Neodgovorena su ostala i druga retorička pitanja kao što je može li Bosna bez Bosanaca i Hercegovaca, kao da li ili ne postoji bosanskohercegovački identitet, ali i onih sumornih prognoza kako bi Bosna mogla postati smetljište Evrope i evropska čekaonica za migrante iz Azije i Afrike.

Koncenzusa o tome nema, a bez konsenzusa nema ni rješenja. Jedini modus vivendi za nacionalno pitanje tri naroda može se pronaći na unutarbosanskoj sceni bez uplitanja Zagreba i Beograda, smatra Filandra.

U raspravu se, na kraju, ponovo uključila profesorica Šelo Šabić koje je ustvrdila da BiH nije utopija apelirajući da se sva društvena energija usmjeri na traganje za održivim rješenjem, navodeći da bi za početak bilo dovoljno kada bi se poboljšao rad Ustanog suda, te državnih ministarstava policije i zdravstva na cijeloj teritoriji BiH.

Ali, čini se da je demokratski deficit, kako bi to rekao Petrich govoreći o nerješavanju slučaja Sejdić-Finci, i dalje veći od želje da Bosna i Hercegovina postane funkcionalnija država prije svega u interesu građana a ne vladajućih elita.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Ambasadori Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira u BiH čestitali su 25. godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, poručivši zvaničnicima da sada treba da se fokusiraju na budućnost i izgradnju zrele demokratije. U Sarajevu je Miro Lazović, nekadašnji član bh. delegacije na mirovnim pregovorima u Ženevi i bivši predsednik Skupštine Republike BiH u ratnom periodu.  

Više iz rubrike TEME
POPULARNO