Sporazum o Nagorno-Karabahu: Kakva je bila uloga Turske?

Piše: Zaher Albaik 

Zvanični krugovi, mediji i javnost u Turskoj uveliko su pozdravili potpisivanje mirovnog sporazuma i zaustavljanje borbi koje su trajale sedmicama između Armenije i Azerbejdžana.  

Erevan, Baku i Rusija su prije dva dana saopćili da je postignut sporazum o zaustavljanju rata u regiji Nagorno-Karabah, koji predviđa povratak okupiranih azerbejdžanskih teritorija i raspoređivanje ruskih mirovnih snaga, nakon što su azerbejdžanske snage ubrzale tempo preuzimanja kontrole nad velikim dijelovima regije i približavanje njenom glavnom gradu.

Dok su turski mediji izvještavali o postignutom sporazumu kao o pobjedi Azerbejdžana i uspjehu u oslobađanju njegovih desetljećima okupiranih teritorija, aktivisti su o tom sporazumu govorili kao o pobjedi Ankare, budući da se ona smatra glavnim partnerom u borbama.

Međutim, tekst sporazuma koji nalaže raspoređivanje samo ruskih snaga u regiji pokrenuo je pitanja o ulozi Turske u sporazumu i njenom pogledu na to jesu li trenutna dešavanja potvrda efikasnosti “grube” politike koju je slijedila?

Turske snage u regiji

Na to pitanje je odgovorio Rasul Tusun, jedan od čelnika vladajuće turske Stranke pravde i razvoja (AKP), koji je za Al Jazeeru potvrdio da su obrisi sporazuma utvrđeni dogovorom između predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina dan prije potpisivanja sporazuma, a potom je održan sastanak ministara vanjskih poslova dviju zemalja.

Tusun je za Al Jazeeru potvrdio da će Turska učestvovati u mirovnim jedinicama zajedno s ruskim snagama, te da će u centru za nadzor prekida vatre biti i turski oficiri.

Bivši parlamentarac Tusun je rekao da je pobjeda Azerbejdžana ujedno i pobjeda Turske. “Naš odnos s Azerbejdžanom je bratski, a mi smo jedan narod u dvije države”, rekao je.

“Sporazum sadrži vrlo važnu tačku za nas, a to je uspostavljanje kopnenog koridora koji povezuje Azerbejdžan s regijom Nakhchivan. To znači da će Azerbejdžan po prvi put biti povezan kopnom s Turskom, što su neke zemlje pokušavale spriječiti. To se, naravno, može smatrati geostrateškom pobjedom Turske”, dodao je.

Kanali komunikacije

Sa svoje strane, izvor iz Ureda za komunikacije predsjedništva Republike Turske potvrdio je za Al Jazeeru da je “postignuti sporazum između Armenije i Azerbejdžana uslijedio nakon turskih i ruskih inicijativa od samog početka posljednjih sukoba”.

“Odredbe sporazuma su izuzetno pogodne za Azerbejdžan i Tursku, posebno jer Azerbejdžanu daju koridor kojim se direktno povezuje s Turskom i vraćaju mu se teritorije okupirane od Armenije”, rekao je.

Objasnio je da je glavni cilj u ovom trenutku osigurati cjelovitost azerbejdžanskih teritorija. Ankara će ostati u kontaktu i koordinaciji s Bakuom kako bi osujetila svaku buduću prijetnju armenskih gerilaca na teritoriji Azerbejdžana, kako je to opisao.

Istaknuo je da je sporazum također omogućio Turskoj da postane utjecajna sila na Južnom Kavkazu i da ima jaču poziciju u energetskim pitanjima, jer je Azerbejdžan važan za Tursku po pitanju energetske sigurnosti.

Prema izvoru, provedba sporazuma znači otvaranje kanala ekonomske komunikacije između Turske i Azerbejdžana, kao i sa Uzbekistanom, Kazahstanom i Turkmenistanom, pa sve do Tadžikistana, Afganistana i Pakistana, a sve to bez prolaska kroz Iran.

Regija Nakhchivan

Prije sporazuma, pristup regiji Nakhchivan zahtijevao je prolazak ili kroz Iran ili kroz Armeniju. Međutim, nakon što je vraćena kontrola nad regijom, Azerbejdžan će biti geografski povezan s Turskom sa 23 kilometra dugačkom graničnom linijom i komunikacijom širine osam kilometara.

Regija Nakhchivan (Nahičevan) autonomna je oblast Azerbejdžana i nalazi se između Armenije, Irana i Turske na visoravni na jugu regije Kavkaz, sa istoimenim glavnim gradom. Ova regija spada u najizoliranije dijelove bivšeg Sovjetskog Saveza, a turisti je rijetko posjećuju.

Površina Nakhchivan iznosi oko 5363 kvadratna kilometra, a geografski je odsječen od ostatka Azerbejdžana, kojem pripada. Broji oko 450 hiljada stanovnika. Neke od istaknutih ličnosti koji vode porijeklo iz ove regije su Heydar Aliyev, bivši predsjednik Azerbejdžana i Ilham Aliyev, sadašnji predsjednik, kao i mnogi sadašnji čelnici republike.

Prema turskim medijima, turski tenkovi i druge kopnene snage mogu doći do Nakhchivana na poseban način.

Željeznička pruga i vojna baza

Turska štampa izvještava da, duž puta između Turske, Nakhchivana i Azerbejdžana, postoji pruga u izgradnji koja će omogućiti prijevoz raznih vrsta roba od strateške važnosti.

Ove vijesti potkrepljuje i ranija izjava Kirilla Semenova, stručnjaka ruskog Vijeća za međunarodne poslove, u kojoj je, reagirajući na slučajeve armenskog granatiranja regije Nakhchivana tokom krize u regiji Nagorno-Karabah, rekao: “Ovi napadi mogu promijeniti prirodu cijelog sukoba.”

“U slučaju da se neprijateljstva zaista prošire na Nakhchivan, Ankara može tamo prebaciti svoje jedinice, koristeći azerbejdžansku vojnu infrastrukturu koja je već tamo”, dodao je.

Prema azerbejdžanskim medijima, na ranijem sastanku turskog ministra odbrane i visoke azerbejdžanske vojne delegacije, pripremljeni su vrlo važni dokumenti između Bakua i Ankare. Dvije strane su razgovarale o pitanju uspostavljanja turske vojne baze u Nakhchivanu, uporištu Azerbejdžana koji graniči sa Turskom.

U periodu ratnih dešavanja od 27. septembra do 9. novembra ubijeno je 93 civila, a 407 je teško ranjeno.

Također je uništeno 3326 domova, 120 stambenih zgrada i 504 civilnih objekata, navodi azerbejdžanska novinska agencija.

Izvor: Al Jazeera