Brojna pitanja o drami koja potencira sukob

Ne vjerujemo da pozorište treba da daje odgovore, da propagira i propovijeda definitivne odgovore, kažu glumice
Ne vjerujemo da pozorište treba da daje odgovore, da propagira i propovijeda definitivne odgovore, kažu glumice

“Oca nema. Muž je pobjegao. Sin je buntovnik. Ostale su samo njih dvije, s odnosom koji su izgradile jedna s drugom i svaka sa sobom”, kaže Jonida Beqo o predstavi Noć, mama.

Jednog predvečerja Xhessa (Beqo) odlučuje priznati mami Elmi da će se ubiti još te noći i da na tu odluku uticaj ne može imati ni ona, ni bilo šta.

Festival Kosovo Showcase

Predstava ‘Natën, Má’ izvedena je u Narodnom pozorištu u Prištini, na zatvaranju festivala Kosovo Showcase.

Na repertoaru je Teatri Metropol u Tirani već tri godine.

“Moj lik nije depresivan. Nije ni pasivan. I definitivno nije nespokojan. Upravo se izborila sa epilepsijom, već godinu dana nema nikakve napade i već godinu dana nastoji da živi u zajednici s majkom”, kaže Jonida Beqo (Xhessa).

“Moj lik, takođe, ne osjeća nespokojstvo, ali je umrtvljen u svojoj svakodnevnoj rutini gledanja i posmatranja onog što se dešava negdje drugo na što ne može da utiče. A moguće da se to dešava upravo u njenoj kući”, kaže Ilire Vince (Elma), otkrivajući da je snimak bez tona koji nijemo posmatra prvih desetak minuta predstave, praveći kafu i pušeći, snimak izvedbe istog teksta u Velikoj Britaniji.

Razmisli još jednom, dvaput…

“Marsha Norman je mogla iskoristiti bilo koji drugi povod za otvoren razgovor majke i kćerke, bez laži i bez neistina”, kaže Vinca.

“Da, moglo je to biti bilo šta drugo, ali to je ipak bio suicid. Kad je riječ o albanskoj publici, to je motiv koji je veoma dobro prihvaćen, jer Albanija, kao i Kosovo, ima veoma ozbiljan problem sa stopom suicida”, dodaje Beqo.

Tekst Marshe Norman, nagrađen Pulitzerom za dramu, označava pištolj kao sredstvo za suicid. U predstavi Natën, Má, odlukom rediteljke Eme Andree, zamijenjen je glasanjem galeba.

“Kad igrate tekst u kome se pojavljuje pištolj, u zemlji koja iza sebe ima konfliktno iskustvo i još uvijek aktuelan postkonflinti sukob, morate voditi računa kako se i zbog čega pojavljuje oružje, odnosno da li je neophodno da bude predstavljeno baš oružjem”, ističe Beqo.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Pokušaj to uraditi za dvije sedmice. Možemo imati još ovakvih razgovora kao večeras”, govori Elma.

“Ne mama”, odgovara Xhessa.

Izgovori, možda prestane

“Posvetiću ti više pažnje. Reći ću ti istinu, samo pitaj. Pustiću te da kažeš šta misliš o tome”, govori Elma.

“Ne, mama. Nećemo imati više ovakvih razgovora kao večeras, jer ono što slijedi je razlog zbog kojeg je ovo dosad bilo dobro, mama. Ne, mama. Evo, baš ovako ću reći. Tako ću reći šta imam reći o tome svemu. I ja kažem – ne. I Dawsonu, i Lorettei, i Crvenoj Kini, i epilepsiji, i Rickyju, i Cecilu, i tebi. I sebi. I nadi. I ja kažem – ne”, odgovara Xhessa.

Međutim, majka ne odustaje od pokušaja da je ubijedi da to ne radi, uporno pokušavajući da ustanovi taj jedan jedini razlog koji Xhessu navodi i podstiče da sebi oduzme život. Nastojeći da što prije prizna kćerki sve što zaista misli i što nikad nije mogla reći, majka izaziva Xhessin gnjev i riječi: “Ne moraš me ni sahraniti u ovoj haljini. Uzmi je sebi. Pozovi sveštenika na večeru, smuvajte se.”

Riječ je o haljini koju Xhessa potom koristi da na pozornici izbriše i konture za igru školica, koju je izvodila tokom brojnih maminih ubjeđivanja i traganja za razlogom zbog kojeg Xhessa želi sebi oduzeti život.

Jonida Beqo i Ilire Vinca konstatuju da mnoge stvari koje nesvjesno osjetimo kontrolišu našu podsvijest, naše postupke i pokrete, bez obzira da li ih izgovorimo ili ne, da li o njima ćutimo ili ne. Upravo zbog toga dvije glumice odlučile su ovu priču predstaviti tako da publika koja predstavu posmatra na pozornici, kao zid koji čuje i vidi, može biti emotivno involvirana i postaviti sebi brojna pitanja o drami koja potencira sukob.

Zidovi s ušima i očima

“Ne vjerujemo da pozorište treba da daje odgovore, da propagira i propovijeda definitivne odgovore. Mislimo da pozorište mora biti u funkciji da postavi što više pitanja na koja publika treba da odgovori. Svako za sebe.”

Beqo i Vinca kažu da u matičnoj pozorišnoj kući predstavu igraju na pozornici koja ima balkon, na kome Xhessa boravi u trenucima kada se priprema za čin suicida. Kada predstavu igraju u Narodnom pozorištu u Prištini, ili pozorištu koje u scenskom prostoru nema galeriju, prinuđene su da predstavu prilagode tako da Xhessa u nekim trenucima uopšte nije vidljiva na pozornici. Tada prizor čini odnos majke prema sebi i publika ostaje uskraćena za prizor odnosa kćerke prema sebi, ne ostavljajući priliku za raspravu da li su njene rutine iste ili drugačije od rutina njene majke. Time Xhessa ima sasvim drugačiju vidljivost u odnosu koji ima sa majkom, što za svakog u publici pojedinačno nosi drugačiju informaciju o Xhessi.

Da li u tim trenucima publika, takođe, koristiti maminu strategiju pokušava da ustanovi jedan jedini razlog zbog kojeg bi Xhessa oduzela sebi život ili pažnju fokusira isključivo na odnos koji majka ima prema sebi – to je pitanje za svakog pojedinačno u trenutku izvedbe. Rat jastuka, kojim predstava završava, takođe postavlja pitanje kako smo i zbog čega opisali i objasnili ova dva karaktera – da li smo ih posmatrali kao zajednice njihovih ideniteta, uloga, pozicija i bihevioralnih praksi, ili smo ih posmatrali kroz emotivni odnos koji smo izgradili bivajući zidovi s ušima i očima u njihovom dnevnom boravku.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO