Goran Bogdan: Dugujem još mnogo teatru

Bogdan: Volio bih zaigrati na regionalnim pozorišnim scenama (Antonio Ahel / ATAImages / PIXSELL)
Bogdan: Volio bih zaigrati na regionalnim pozorišnim scenama (Antonio Ahel / ATAImages / PIXSELL)

Bilo da glumi sporedne ili glavne role u komedijama, trilerima ili porodičnim dramama regionalne i svetske produkcije, glumac Goran Bogdan privlači pažnju javnosti, posebno poštovalaca sedme umetnosti.

Glumom je počeo da se bavi u ranoj mladosti, u okviru amaterskih dramskih sekcija u rodnom Širokom Brijegu. Formalno obrazovanje je sticao na nekoliko fakulteta, Ekonomskom i Saobraćajnom, a potom je diplomirao i na Akademiji dramskih umetosti u Zagrebu. Najznačajnije uloge ostvario je u filmovima Broj 55, Neke druge priče, Otac, Sonja i bik, kao i u serijama Senke nad Balkanom, Vere i zavere i trenutno aktuelnoj seriji Močvara.

Mnogi ga svrstavaju u grupu glumaca raskošnog talenta, što nije promaklo ni producentima popularne američke serije Fargo.

Šta je za njega gluma, kao i muzika kojoj je posvećen, uz osvrt na početke i današnju regionalnu umetničku scenu, neposredno i iskreno odgovara glumac Goran Bogdan.

  • U kakvoj je poziciji regionalna sedma umetnost u odnosu na svetsku?

Teško pitanje. Sa druge strane kao i sve. Opet, šta je svijet? Sigurno nije jedno homogeno okruženje. Ima kinematografija, kao i socio-političkih okruženja koja su itekako u goroj poziciji nego mi ovdje. Ali hajde, razvijeni svijet je kao što sama riječ kaže „razvijen”, takva mu je i kinemtografija i socijalna prava i obrazovanje i sloboda medija. Takvi su odnosi i u svemu. Nesređeno je najbolje rečeno. Taman se nešto dogodi i opet pet koraka nazad. Imali smo i te kako jake bljeskove. Ispada da je to u kulturi neki svojevrsni strobo aritmični tehno kroki. Nema sustavnosti. Nikako da prohoda ta naša regija. Kruha i igara, sa time da u te igre ne spada sedma nam umjetnost. Opet da budem optimističan, kakav i jesam. Svako malo probijemo, s obzirom na uloženo na svim svijetskim „grand slamovima”. Prisutni smo na svim jačim svjetskim festivalima: Makedonski dokumentarac – dvije nominacije za Oscara, Otac na Berlinalu, Oaza na Veneciji. Samo ove klete godine. Samo da bi se ustalilo to učenje hodanja. Problemi su stručniji od mog platnog razreda da bih o njima razglabao. Samo kao korisnik mogu da komentiram, kao glumac i jesam korisnik.

  • Tokom dosadašnje karijere tumačili ste različite uloge kako u pozorištu, tako i na filmu i u televizijskim ostvarenjima. Uloge u seriji ‘Senke nad Balkanom’ i filmu ‘Otac’ su najčešće koju i kritika i publika spominju kada govore o Vašem radu. Kakvi su bili Vaši unutrašnji procesi, lične borbe dok ste gradili ove likove?

Teško reć. Spominjemo samo ove posljednje koji su možda i najrazvikaniji. Bilo je tu svega i svačega. Od big game fishinga kao i do kocarenja po mulju. Valjda se i tu kali čelik. Iskustvo, i to baš ono koje i nije ugodno, nas usmjerava u kojem smjeru želimo da idemo i gdje želimo da budemo i kao želimo da se isjecamo dok stvaramo. Kristalizira se to pomalo.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Nisam ja, koliko se god činilo možda drugačije, dugo u ovome. I još se bojim i još se tražim, ali ono što je najbitnije još me zanima i još me žulja. Još bih učio. Imam šta reć. Ne svaki dan i u svakom trenutku. Ali kad se povuče zajednički nazivnik – „ja tek počinjem”.

Unutarnji procesi, kao što se može i po mojim odgovorima nazrijeti, su rahitični i nestalni. I mene samog iznenađuju i otkrivaju. Kada bih znao odgovor na to možda bi mi bilo lakše, a možda mi i ne bi bilo ovako zanimljivo, dvosjeklo je. Nemam metod ni recept, iako svaki put skoro da padnem na to da bi mi bilo lakše da imam da si olakšam, ali se u istom trenutku više prepadnem da bih lagao. I lažem ponekad, nisam uvijek jak da bih cijedio. Samo se nadam da mi ne postane navika. Još imam snage da se borim protiv sebe.

  • Da li Vam nedostaje teatar i postoji li mogućnost da zaigrate na nekoj sceni u Beogradu?

Nedostaje, ali neka još malko. Sad nešto ovdje istražujem i daj da jednom odem do kraja više. A dugujem još puno teatru i moram mu se još dosta dati. Apropo scena beogradskih ili neke druge, još više dugujem jeziku, to jeste savladavanju ili usvajanju istog. Volio bih zaigrati na beogradskim senama, isto tako sarajevskim, splitskim, skopskim, mostarskim… Puno želja je, kažu, imao…

  • Studirali ste Saobraćajni fakultet, a diplomirali na Ekonomskom fakultetu i Akademiji umetnosti. Šta Vas je odvelo glumi i kakvi su bili Vaši glumački počeci?

Puno sam puta na to odgovarao, ali neka, još ću, možda i naučim nešto. Slučajnost. Ništa više, ili višak nade, nerealnost, naivnost, sve to prije nego hrabrost, jasan cilj, vizionarstvo. Ne d'o Bog. Nisam znao šta bi. Ponekad ni dan danas ne znam. Volim imati iluziju da se tu nešto pitam. Naravno da nisam siguran koliko, ali lijep je to osjećaj. Iluzija da je sve moguće, da ima vremena, a tko zna možda nije ni iluzija. Počeci su bili kao i svačiji: gledao sam filmove i maštao, čitao.

  • Više grana umetnosti ima mesto u Vašem životu. Jedan ste od osnivača West Herzegowina Festa koji uspešno traje skoro dve decenije a tu je i muzika. Kakvi su dalji planovi sa festivalom i bendom Luni Megumi?

Opet, dogodilo se slučajno. Svašta me zanima, možda me ništa i ne zanima pa sebe na taj način lažem. Ništa do kraja. Moguće je i to. Ja se nadam da nije. Volim umjetnost. Festival i bend su došli iz drugih pobuda, festival mi se u to vrijeme činio nečim nužnim. Nešto što je trebalo meni, ali i okolini. Nadam se i drugima oko mene. U međuvremenu je on narastao do visina da je postao samoživ. Plus ljudi koji su oko mene, pogotovo moj kum Nikola Galić koji ga je svojom ustrajnošću doveo do ovde. Ja sam puno rasutiji, ali eto sad je tu i ponosni smo.

Nadam se da ćemo i dalje smoći ili smicati snage da ga održavamo. Nužna bi nam već sada bila i neka mlađa krv, neki novi vidici i suvremeniji pogled. Bend je druga stvar. Nastao je, bar meni kao neko meditativno mjesto gdje sam se trebao isprazniti od stresa. Nitko sa druge strane sretniji od mene ako od toga bude nešto, ne nešto komercijalno ili čak ni uspješno, nego nešto što bi generiralo samo sebe, tjeralo nas da ustrajemo. Sad je sve, em zbog ove godine, em zbog nas samih i drugih okolnosti, u statusu quo.

  • Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu premijerno su prikazane dve epizode serije ‘Močvara’. Donosi li nešto novo, drugačije ova serija?

Već se emituje na televiziji u Srbiji. Nadam se da, barem za ovo naše podneblje. Iako su ukusi vjerovatno podijeljeni, kao što i moraju biti, ja sam sretan sa učinjenim. Pomakao sam, ako ništa, svoje neke, možda ne granice, ali navike i navade. Vidjet ćemo. Nisam pogledao sve. Sviđa mi se način na koji smo radili. Sviđa mi se pristup seriji koji smo imali. Sa jedne strane Milena Marković, koja je toliko dugo radila na scenariju, što smatram da je Ahilova peta projekata u našem podneblju i sa druge strane Oleg Novković, koji je pristupio kao da snima film. Uspjeli ili neuspjeli, meni je to već uspjeh.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO