Sjećanje na Oktobarski rat: Iračka vojska zaustavila izraelski napad na Damask
Piše: Taha al-Ani
U podne 6. oktobra 1973. godine Arapi su se pripremali za četvrti rat protiv Izraela, kada su egipatska i sirijska vojska pokrenule iznenadnu ofanzivu, s ciljem da vrate svoje teritorije koje je Izrael okupirao 1967. godine.
Taj rat, kojeg su Arapi nazvali Oktobarskim ratom, a Izrael Jomkipurskim ratom, otvorio je novu fazu u arapskom svijetu i podstakao Washington da promijeni politiku prema Bliskom Istoku.
U Oktobarskom ratu učešće su uzele i druge arapske zemlje na strani Egipta i Sirije, ali se uključivanje Iraka posebno isticalo.
Irački avioni “Hawker Hunter” izveli su prvi zračni udar u ratu sa egipatskog fronta, a zatim je Irak usmjerio velike kopnene i zračne snage na sirijski front.
O razlogu izbijanja rata Asad Kazem Shabib, profesor političkih nauka u Najafu, kaže kako su Arapi vidjeli priliku da povrate teritorije koje su bile okupirane 1967. godine.
Aktivno sudjelovanje Iraka u ovom ratu nije predstavljalo iznenađenje, smatra Bashar Fathi al-Akidi, historičar specijaliziran za iračka i arapska pitanja, objašnjavajući da je Irak prvi uzimao učešće u svim ratovima koje su Arapi vodili protiv neprijatelja, posebno Izraela.
Uspješna misija iračke eskadrile
Za Al Jazeeru je dodao da je sudjelovanje iračke vojske u Oktobarskom ratu bilo u skladu s težnjama naroda i željom većine vojnih oficira, stoga je Irak imao čvrst stav po pitanju učešća u ovom sukobu.
Moayad al-Wandawi, istraživač i stručnjak za sigurnosna i strateška pitanja, spomenuo je detalje iračkog sudjelovanja, rekavši da je Bagdad, kada je objavljen rat, u tajnosti i uz dogovor s Egiptom, poslao eskadrile jurišnih aviona i bombardera tipa “Hawker Hunter” kako bi ojačao egipatsku liniju.
Operacija prebacivanja aviona naišla je na brojne poteškoće.
Irački avioni su sudjelovali u prvim izviđačkim letovima egipatskih zračnih snaga, kako bi se izveli napadi na određene ciljeve.
Wandawi je naglasio za Al Jazeeru da je iračka eskadrila u Egiptu uspješno izvršila misiju, kao i da je Irak podnio ljudske gubitke, dok su neki irački vojnici zarobljeni.
Što se tiče situacije na sirijskom frontu, ona je, prema Wandawiju, bila drugačija.
Iako Iračani nisu bili obaviješteni o početku borbe – ni iz Egipta, ni iz Sirije – Irak je odlučio poslati velike vojne snage, uključujući oklopna vozila i tenkove.
Iračke snage su dale veliki doprinos u borbi, uspijevajući zaustaviti ofanzivu izraelskih oklopnih snaga na Damask.
Munjevita akcija na planini Hermon
Iračke specijalne snage uspjele su preuzeti kontrolu nad vrhom planine Hermon, u odlično izvedenoj i munjevitoj vojnoj operaciji.
Wandawi žali što sirijsko vodstvo u to vrijeme nije pružilo dovoljnu podršku, pored toga da su herojstva i zadaci koje je iračka vojska izvršila zanemarena u sirijskoj i egipatskoj vojnoj i ratnoj literaturi, uprkos svim žrtvama koje je iračka vojska u to vrijeme podnosila.
Asad Kazem Shabib pojašnjava da su prve iračke vojne trupe stigle u Damask 10. oktobra.
Prethodnica iračkih snaga bila je 12. oklopna brigada, koju je predvodio bojnik Salim Shaker al-Emami.
Potom je stigla 8. mehanizirana pješadijska brigada, a zatim 6. oklopna brigada.
Iračka vojska se smatrala trećom vojnom silom među arapskim zemljama.
Pojasnio je da su sposobnost vojnog planiranja i disciplina iračke vojske u to vrijeme te njena postojanost i dobro poznavanje sirijske teritorij, imali veliku ulogu u sprečavanju Izraela da okupira Siriju.
Shabib je pohvalio žrtvu koju je podnijela iračka vojska, dajući veliki broj mučenika u tom ratu.
Nafta ka efikasno oružje
Više od 300 iračkih vojnika je izgubilo živote, a pokopani su na području Sayyida Zeinab u Damasku, o čemu i danas svjedoče njihovi grobovi.
Arapsko-izraelski sukob svjedočio je neslaganjima i dogovorima između arapskih zemalja, jer je ovo pitanje u mnogim fazama bilo polje za pregovaranje i davanje ponuda.
No, jedno od istaknutih stajališta na koje se ukazuje u ratu 1973. godine jeste upotreba nafte kao efikansog oružja u bici, smatra hisotričar Akidi.
Dodaje da je Irak predložio da se nafta koristi kao sredstvo u pregovorima sa zapadnim režimima, kako bi se na taj način izvršio pritisak na Izraelce da okončaju okupaciju arapskih teritorija.
Akidi kaže da su se na sastanku arapskih ministara nafte 17. oktobra 1973. godine arapske zemlje složile smanjiti proizvodnju nafte za pet posto svakog mjeseca, što je dovelo do povećanja globalne cijene nafte.
Shabib smatra da je podrška koju su neke arapske zemlje pružile u novcu i naftnim ekonomskim pritiscima u borbi protiv Izraela učinila da ove zemlje zajedno ostvare brojne pobjede, uključujući sprečavanje Izraela da okupira Siriju.
Gotovo pola stoljeća nakon Oktobarskog rata, Arapi se danas suočavaju s drugom stvarnošću, koja se uveliko razlikuje od onoga što je bio slučaj ranije.
Sporna normalizacija odnosa
S tim u vezi, Shabib kaže da se vojna postojanost i nezavisnost političkog odlučivanja mogu smatrati jednim od najvažnijih faktora u postizanju pobjeda i sprečavanju daljeg prodora Izraela u arapske zemlje u to vrijeme.
Skrenuo je pažnju da je meka moć na kojoj su radile radile glavne sile, predvođene Amerikom, posijala podjele između arapskih zemalja i izazvala probleme i krize unutar regije.
Amerika je nedavno uspjela nagovoriti Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein da potpišu mirovni sporazum i normaliziraju odnose s Izraelom, iako nisu bile strane u sukobu s Izraelom.
Shabib vjeruje da se normalizacija danas temelji na strahu zemalja koje su normalizirale odnose s Izraelom od unutarnjih i vanjskih problema koji možda ne predstavljaju stvarnu prijetnju niti mogu doseći prijetnju koju Izrael predstavlja na geopolitičkom i sigurnosnom nivou.
Trenutna normalizacija razlikuje se od mirovnog sporazuma između Izraela i Egipta, koji je okončao godine napetosti i vratio Sinajski poluotok Egiptu, prema riječima Shabiba.
Akidi upozorava da će svaki pokušaj normalizacije odnosa s Izraelom izazvati negativnu reakciju arapskih naroda, što će se u budućnosti odraziti na vlade koje su požurile normalizirati svoje odnose s Izraelom.
Izvor: Al Jazeera