Mirko Pejanović: Srebrenici treba novi društveno-ekonomski status

Pejanović: Srebrenci treba poseban društveno-ekonomki status (Fena)

Više od 70 naučnika iz 12 zemalja okupilo se na međunarodnoj naučnoj konferenciji u Sarajevu o genocidu u Srebrenici prošle sedmice, 25 godina nakon najvećeg zločina na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata, koji se još uvijek negira u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska i susjednoj Srbiji.

Predsjednik Naučnog odbora Konferencije, profesor emeritus na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu akademik Mirko Pejanović rekao je da je opšte stajalište svih učesnika konferencije bilo da Srebrenica u domaćim vlastima i međunarodnim institucijama treba dobiti poseban društveno-ekonomski status, kako bi se zaustavio historijski revizionizam s jedne i osigurao dostojan život preživjelima žrtvama genocida s druge strane.

Smrt više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, koje je vojska i policija Republike Srpske ubila u nekoliko dana jula 1995. godine, u tada zaštićenoj zoni UN-a, politički čelnici Republike Srpske najčešće nazivaju mitom bosanskih muslimana, uprkos presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je masakr u Srebrenici okvalifikovao kao genocid, i to u više pravomoćnih presuda, uključujući i one presuđene protiv najvećeg vojnog i političkog rukovodstva tog entiteta u BiH.

  • Je li konferencija o Srebrenici u Sarajevu neka vrsta odgovora na negiranje genocida u Bosni i Hercegovini, i Srbiji?

– Radi se o međunarodnoj naučnoj konferenciji povodom 25. godišnjice počinjenog zločina genocida nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine. Konferencija je tematski fokusirana na tri aspekta; prvi je na uzroke zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, drugi je razmijere počinjenog genocida i treći je posljedice tog genocida. Znanje, rad i energiju u pripremi ove naučne konferencije udružili su Univerzitet u Sarajevu sa svoja dva instituta – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Institut za istoriju, kao i Univerzitet u Tuzli. Rektor Univerziteta u Sarajevu, profesor Rifat Škrijelj, sa rektoricom Tuzlanskog univerziteta profesoricom Nerminom Hadžigrahić su rukovodili Organizacionim odborom. Meni je dodijeljena uloga da rukovodim Naučnim odborom.

U odnosima dobre saradnje Organizacionog i Naučnog odbora osiguran je zapažen odaziv naučnih radnika i istraživača iako u nepovoljnim okolnostima djelovanja pandemije. Preko 70 naučnih radnika i istaživača iz zemlje i inostranstva priredilo je sažetke za svoje odabrane teme. Redakcija Oslobođenja je tokom septembra i oktobra objavila sadržaj sažetaka za većinu tema koje su napisane za međunarodnu naučnu konferenciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici. Tako su glavne spoznaje istraživača o genocidu u Srebrenici i na njima zasnovane ideje došle do šire naučne, stručne i društvene javnosti, kako u Bosni i Hercegovini tako i u regiji.

Time je odnos prema genocidu nad Bošnjacima Srebrenice dobio širi pristup, a preko toga i angažman važnih društvenih subjekata. Nije samo negacija genocida bila motiv za održavanje međunarodne naučne konferencije. Uključeni su i drugi aspekti, a to je proširenje sadržaja kulture sjećanja, to je solidarnost sa srebreničkim žrtvama, to je obnova ekonomska i demografska u razvoju Srebrenice. Traganjem za posebnim društveno-razvojnim statusom je opšte stajalište svih učesnika konferencije.

  • Može li se Bosna i Hercegovina sama izboriti s negiranjem genocida, ili mora imati podršku i šire međunarodne zajednice?

– Većina naučnih radnika koji su pripremali svoje referate za konferenciju ima istovjetno stajalište, a to je da je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici planetarno pitanje. To je nakon holokausta nad Jevrejima u Drugim svjetskom ratu najveći genocid u Evropi nad jednom etničkom skupinom. Odnos prema genocidu u Srebrenici kao etičkom pitanju ne može biti sužen samo na okvire bosanskohercegovačkog društva i države.

Te odnose moralne odgovornosti valja poticati i razvijati i proširiti na zemlje u regiji, Zapadnog Balkana, i na zemlje u Evropskoj uniji, kao i na sve demokratske zemlje u svijetu. Tu se svakako još uključuju i sve međunarodne institucije, koje se bave promocijom i zaštitom ljudskih prava. Bosanskohercegovačke političke i kulturne elite kao i diplomatska služba Bosne i Hercegovine trebaju inicirati razgovore  i akcije koje razvijaju aktivan odnos prema zločinu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Možda je najvažnije tražiti moralnu osudu i zakonske sankcije prema ljudima i organizacijama koje negiraju genocid, a žive u Bosni i Hercegovini. Ako bi specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini gospodin Johann Sattler stavio u svoju programsku agendu odnos prema zločinu genocida u Srebrenici, i ako bi radio na tome da bosanskohercegovački Parlament usvoji rezoluciju o zabrani negacije genocida, onda bi to bio prevažan korak i za donošenje zakona kojim bi se uvele kaznene odredbe i za one koji negiraju genocid u Srebrenici.

  • Jesu li prijetnje koje Zlatko Paković dobija u Srbiji, ili neke druge javne ličnosti, pokazatelj da je genocid još uvijek otvoren politički proces?

– Sve dok na javnoj sceni djeluju ekstremne nacionalističke snage sa podrškom u medijima i dijelu državne strukture one će širiti mržnju na nacionalnoj osnovi, one će negirati genocid u Srebrenici, one će nasilno progoniti slobodoljubive ljude i ljude sa tolerancijom prema drugom i drugačijem. U mjeri u kojoj će evropske vrijednosti, a u njima i vrijednosti antifašizma dobivati podršku u srpskom društvu i državi tokom integracije u Evropsku uniju, u toj mjeri će istina o Srebrenici dobiti svoje pravo mjesto u institucijama države Republike Srbije.

  • Govorili ste o potrebi postizanja drugačijeg statusa Srebrenice u odnosu na današnji status. Na šta ste konkretno mislili?

– Zagovaranje posebnog statusa Srebrenice dolazi od većeg broja naučnih radnika učesnika međunarodne naučne konferencije. Ja sam samo jedan među njima. Riječ je o širem istraživačkom uvidu; u socijalnu, ekonomsku i kulturološku zbilju opštine Srebrenica, koja je nastala nakon izvršenog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Gradsko središte Srebrenice i sva mjesna područja u opštini su devastirana u vremenu rata i u vremenu izvršenja genocida – uništena je predratna privreda i komunalna infrastruktura, većina Bošnjačkog stanovništva je nakon genocida 1995. godine protjerana i raseljena iz Srebrenice. Iza ubijenih više od 8.000 Bošnjaka muškaraca ostale su porodice bez uslova za ekonomski život i samoodrživost, ostalo je hiljade djece i majki ubijenih Srebreničana.

Njihov povratak u grad Srebrenicu i srebrenička mjesna područja nema dovoljno društvene i državne podrške. Na području Federacije BiH, prema procjenama, živi oko 12.000 raseljenih Bošnjaka iz Srebrenice, a u inostranstvu preko 5.000. Srebrenica najveći problem ima u nezaposlenosti, i u demografskoj stagnaciji. Kako bi se to mijenjalo, o Srebrenici valja zagovarati poseban društveno-razvojni status [ovdje se ne misli o zagovaranju novog administrativnog statusa]. Taj status bi se mogao postići donošenjem zakona u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, i Parlamentu Federacije BiH, o fondu za ekonomski, infrastrukturni i demografski razvoj Srebrenice. Ovdje ne spominjem Narodnu skupštinu Republike Srpske, jer bi to samo bila iluzija. Možda će i to biti jednog dana.

Institucije Evropske unije, kao što je Evropska komisija i Evropski parlament bi mogli osigurati poseban društveno-razvojni status Srebrenice unutar svojih normativnih i drugih planskih dokumenata. Užasni čin zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici propituje, po mišljenju učesnika konferencije, savjest svih humanih ljudi Evrope i čovječanstva. Za ovakav status Srebrenice založio se reisu-l-ulema Husein Kavazović u svom pismu podrške. Založio se na određeni način i Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH gospodin Valentin Inzko.

Konferencija je usvojila zaključke po pitanju društveno-razvojnog statusa Srebenice, koje će u formi preporuka uputiti parlamentarnim institucijama BiH, političkim strankama i nevladinim organizacijama, institucijama Evropske unije i međunarodnim institucijama.

  • Nevenka Tromp, bivša istražiteljica u Međunarodnom sudu pravde u Hagu je rekla da većinu naučnih radova, doktorata, pišu stranci a manje ljudi iz Bosne i Hercegovine. Zašto je to tako? Koliko je, dakle, odgovornost na samoj BiH da pitanje Srebrenice stavi na mjesto na kojem pripada?

– Gospođa Tromp ima širi uvid u naučna istraživanja počinjenog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. I sama je dala doprinos istraživanju istine o zločinu genocida u Srebrenici sa svojim istraživanjem i knjigama. Istina je da je još uvijek mali broj istraživača u Bosni i Hercegovini koja su na bazi istraživanja istorijske, sociološke, politološke, kulturološke, napisali studije o zločinu genocida u Srebrenici. Održana konferencija će sa svojim zbornikom radova, a bit će štampan početkom iduće godine, dati poticaja za nova istraživanja. Istovremeno ima odluka da slijedi priprema naredne međunarodne naučne konferencije o Srebrenici, s tim da će ona biti održana 2022. godine u Tuzli i u Srebrenici.

  • Bošnjaci su žrtve zbog samog čina genocida, ali postoji teza i da je veliki broj Srba žrtva ‘velikosrpske politike’, jer se ljudima ne dopušta sagledavanje prošlosti iz svih uglova? Slažete li se sa tom tezom?

– Sve dok postoje nedemokratski režimi [despotski] i u Srbiji i u Republici Srpskoj, ljudi žive u ideološkim okovima unutar kojih se slave presuđeni ratni zločinci iz devedesetih godina prošlog vijeka. Srpskom narodu je najvažniji život u miru, i dobri odnosi sa narodima sa kojima žive zajedno. Obnova povjerenja i zajedničko traganje za življenjem u Evropskoj uniji donijet će otklon od jednostranih istina o počinjenim ratnim zločinima tokom rata ‘92 – ‘95 u Bosni i Hercegovini. Svim narodima, pa i srpskom i bošnjačkom, treba napredak u razvoju i poboljšanje životnog standarda. Ideja velike Srbije je donijela žrtve i Srbima i narodima sa kojima su vodili rat.

Izvor: Al Jazeera