Djeca postaju siročad u Azerbejdžanu nedugo nakon primirja

Sevil Aliyeva (16), nosi portrete svojih roditelja Anara Aliyeva i Nurchin Aliyeve koji su ubijeni u napadu na Ganju (Umit Bektas/Reuters)

Piše: Seymur Kazimov

U nedjelju, oko 2:00 sata ujutro, stanovnike Ganje, drugog najvećeg azerbejdžanskog grada, probudio je zvuk eksplozije.

Komšije iz sjevernog dijela grada pozivali su jedni druge upomoć, preplašeni neobičnim zvukovima zgrada koje se ruše i urušavanja betona.

“Roditelji su spavali, a ja sam gledala film kada sam začula zvuk ogromnog rušenja… Zidovi, veliki komadi kamena, su pali na mene”, kazala je 16-godišnja Sevil Aliyeva za Al Jazeeru.

“Majku nisam čula. Otac me počeo dozivati, a potom je i njegov glas utihnuo.”

Sevil i njen osmogodišnji brat Huseyn sada su siročad – njihovi roditelji Anar i Nurchin su bili tridesetih godina.

Prije nego što su ukopani, prijatelji i rođaci su se pomolili iznad njihovih tijela.

Njihovi jednostavni sanduci su bili prekriveni azerbejdžanskom zastavom i s nekoliko ruža.

Ljudi nose sanduke Anara Aliyeva i njegove supruge Nurchin Aliyeve, ubijenih u napadu na Ganju tokom borbi u vezi odmetnute regije Nagorno-Karabah u gradu Shamkiru, u Azerbejdžanu, 12. oktobra 2020.

Stanovnici u žalosti i s tužnim očima rekli su ovom reporteru da su tri člana iste porodice Alasgarova također ubijeni.

Umrli su istog trena, kada je granata pogodila krov njihove zgrade.

Ulvi je imao 30 godina,  Tarana 55, a Durra 57 godina.

Azerbejdžanske vlasti kažu da je Armenija ispalila balističku raketu na grad Ganju, što je tvrdnja koju Jerevan poriče.

Žene plaču dok spasioci traže žrtve ili preživjele na mjestu eksplozije pogođenom raketom tokom borbi između Armenije i Azerbejdžana zbog odmetnute regije Nagorno-Karabah, u gradu Ganji, u Azerbejdžanu, 11. oktobra 2020.

Dom za oko pola miliona ljudi, Ganja je udaljena oko 100 kilometara od prvih linija sukoba u Nagorno-Karabahu i oko 24o kilometara od armenske granice.

Ovaj grad, industrijski centar zapadnog Azerbejdžana, pun je historije.

Perzijski pjesnik iz 12. stoljeća Nizami Ganjavi je rođen ovdje i njegov mauzolej je smješten na ulazu u grad sa jugozapadne strane.

Napad u nedjelju uslijedio je nekoliko sati nakon što su zaraćene strane ostvarile prvi diplomatski kontakt od kako su počele borbe za otcijepljenu regijju Nagorno-Karabah 27. septembra.

Azerbejdžanski i armenijski minisar vanjskih poslova sastali su se u Moskvi i, nakon 11 sati pregovora, dogovorili se o humanitarnom prekidu vatre, koji je trebao stupiti na snagu u subotu.

Nekoliko minuta nakon stupanja primirja na snagu, međutim, obje države su tvrdile da ih druga strana pokušava napasti.

U nedjelju poslije podne, dok su ljekari zbrinjavali ranjene, među njima i trogodišnju djevojčicu Maryam, koja je zadobila povrede glave, poster sa devet imena onih koji su poginuli u eksploziji je uništen.

Ali, nekoliko sati kasnije, broj poginulih je porastao na 10.

Gunay Aliyeva, koja je bila trudna, prvobitno je preživjela eksploziju, ali je zadobile teške povrede.

Kasnije je preminula u bolnici.

Imala je 28 godina.

Njen muž Adil i svekrva Afag su, također, poginuli, a preživjela je njihova dvogodišnja kćerka Nilay.

Kao i Sevil i Huseyn, i ona je ostala siroče u ovom sukobu.

Najmanje 40 osoba je ranjeno.

Mushfig Jafarov, zastupnik u Parlamentu za regiju Ganje, rekao je za Al Jazeeru da Armenija krši međunarodno priznate odredbe Ženevskih konvencija.

“Armenska Vlada pokušava početi potpuni rat ispaljivanjem raketa na azerbejdžanske gradove. Azerbejdžan ne namjerava otvoriti vatru na teritoriji druge države”, kazao je on.

Hikmet Hajiyev, savjetnik azerbejdžanskog predsjednika za vanjsku politiku, rekao je da Armenija krši odredbe humanitarnog prekida vatre te da je ispalila tešku artiljeriju i rakete ne samo na Ganju, već i na  Mingachevir, u kojem živi oko 100.000 ljudi i u kojem je smještena hidroelektrana te drugi civilni objekti.

“Ovo bi trebalo ocijeniti kao armenijsko nepoštivanje svjetske zajednice, uključujući Rusku Federaciju. Ovaj čin vandalizma i genocida počinila je Armenija protiv azerbejdžanskog naroda, uprkos ideji o prekidu vatre na humanitarnim osnovama, s direktnim posredovanjem Ruske Federacije. Međunarodna zajednica mora razmotriti ove događaje”, kazao je on reporterima.

Azerbejdžanac leži u bolničkom krevetu nakon nedavnog granatiranja u Ganji, u Azerbejdžanu 11. oktobra 2020.

Hajiyev tvrdi da je žrtvama napada od 11. oktobra u Ganji obezbijeđen privremeni smještaj te da će nova zgrada biti izgrađena za one koji su izgubili svoje domove.

U srijedu u 1:00 sat ujutro po lokalnom vremenu, tri dana nakon napada u Ganji, armenske snage su planirale sličan napad, ali su spriječene, prema azerbejdžanskom Ministarstvu odbrane.

Armenija redovno poriče tvrdnje koje dolaze iz Bakua u vezi napada, rekavši da su one izmišljene, kao način da se opravdaju osvetnički potezi.

Avaz Hasanov, stručnjak za sukobe i predsjednik Javne unije Bakua za humanitarna istraživanja, vjeruje da je Armenija granatirala Ganju jer je izgubila regije duž prve linije.

“Svrha je da se kreira panika među azerbejdžanskom populacijom. Lansiranjem rakete sa svoje teritorije, armenska strana se nadala da će azerbejdžanska strana odgovoriti na sličan način. To bi Armeniji pružilo priliku da se žali Rusiji, kao članica Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti [CSTO]. Ipak, Baku nije nasjeo na tu provokaciju.”

Ali, osim naslova i zvanične priče, nakon napada u nedjelju postalo je jasnije da su životi na kocki.

Oštećeno je više od 10 stambenih zgrada.

Nakon napada, stanovnici su se vratili na mjesto nesreće.

Ruševine su zamijenile zgradu u kojoj su živjeli do prije nekoliko dana.

Ljudi gledaju uništene kuće dan nakon granatiranja armenijske artiljerije tokom borbi zbog odcijepljene regije Nagorno-Karabah u Ganji, u Azerbejdžanu

Jedna mlada žena je gledala u ruševine i rekla glasom koji su svi mogli čuti: “Bila sam ponosna što je stan s najvećim hodnikom u zgradi pripadao meni, a pogledaj ga sad…”

Neki su pretraživali ruševine i pokušali pronaći svoje predmete – madrace, ćebad, knjige, fotografije i dječije igračke.

Malo ko je bio spreman razgovarati s reporterima.

“Nema potrebe da pričamo, sve vidite”, kazala je jedna žena. “Ovo je građeno dugi niz godina, kao rezultat napornog rada i patnje, a na kraju Armenci bace bombu i unište sve u sekundi.”

Izvor: Al Jazeera


Reklama