Propalo primirje i scenariji za rat između Armenije i Azerbejdžana

Piše: Zahir Albaik

Nastavak i zaoštravanje vojnih sukoba koji se vode oko regije Nagorno-Karabah treću sedmicu zaredom između armenskih i azerbejdžanskih snaga, kao i neuspjeh da se prekine borba od prvog dana, širom su otvorili vrata za predviđanja mogućih scenarija do kojih bi kriza mogla dovesti, na temelju hronologije, razvoja situacije i trenutnih posljedica ovakvih dešavanja, kao i njihove povezanosti s regionalnim savezništvima.

U ponedjeljak je turski ministar odbrane Hulusi Akar pozvao na povlačenje armenskih separatista iz Nagorno-Karabaha, u telefonskom razgovoru s ministrom odbrane Rusije, koja je pokrovitelj primirja proglašenog u subotu u regiji, a koje je veoma brzo i prekršeno.

“Azerbejdžan ne može čekati još 30 godina da se postigne rješenje”, rekao je Akar, aludirajući na prvi prekid vatre koji je postignut 1994. godine, kada je došlo do “zamrzavanja” konflikta nakon rata u kojem je stradalo oko 30.000 ljudi.

Zona posredničkog rata

List Haber Turk ističe da nije realno isključiti Ankaru iz pitanja sukoba između Azerbejdžana i Armenije, ukazujući na to da bi Moskva mogla rasporediti svoje snage u regiji koristeći nerede kao izgovor, u sklopu svojih nastojanja da Nagorno-Karabah stekne nezavisnost.

Turski list pojašnjava da je regija postala zona posredničkog rata, koji niko ne može upotpunosti kontrolirati, a vakuum koji su stvorile Sjedinjene Američke Države otvara put Rusiji da poveća svoj utjecaj.

Rat, koji je obnovljen 27. septembra, ima opasne dimenzije u pogledu naoružavanja, unutrašnje politike i  geopolitičke situacije, dodaje list.

Saeed Al-Haj, istraživač koji se bavi pitanjem Turske, iz Istanbula komentira da “neuspjeh Azerbejdžana i Armenije da odgovore na ruske pozive na mir i dijalog sugerira da će se sukobi dviju strana vjerojatno nastaviti, pogotovo jer Turska pokazuje potpunu pristrasnost prema Azerbajdžanu, dok Rusija i Iran pozivaju na prekid vatre. Nasuprot tome, primjetno je gotovo potpuno odsustvo Sjedinjenih Američkih Država i šutnja Evropske unije.”

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ne isključuje mogućnost prerastanja sukoba u otvoreni rat, jer bi se to onda moglo pretvoriti u regionalni rat širih razmjera, što Rusija neće dopustiti, zbog geopolitičke i ekonomske važnosti regije, ali i zbog isprepletenosti i složenosti sistema savezništva uregiji.

Haj je izjavio za Al Jazeeru da se “Baku u trenutnoj fazi oslanja na postizanje brzih uspjeha na terenu koji mogu postati aduti za vršenje pritiska na Armeniju u bilo kojem kasnijem političkom procesu, jer priroda planinskog područja i njegovi neravni putevi otežavaju postizanje odlučujuće vojne pobjede”.

Može li ‘proći’ scenarij iz Idliba?

“Mala je vjerovatnoća da će Minsk grupa, zadužena za rješavanje sukoba u regiji Nagorno-Karabah između Azerbejdžana i Armenije, trenutno igrati neku utjecajniju ulogu u rješavanju krize, dok Turska upućuje kritike na račun te grupe i Ujedinjenih naroda zbog neuspjeha da postignu bilo kakav napredak u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a”, dodao je.

Ovaj istraživač smatra da “Turska koristi odsustvo Sjedinjenih Američkih Država i pokušava uspostaviti alternativni regionalni ili međunarodni okvir kako bi se doprinijelo postizanju rješenja, s tim da i ona bude dio toga”.

U skladu s tim, Haj smatra da će doći do tursko-ruskog razumijevanja o kavkaskoj krizi, slično dogovorima postignutim između dvije zemlje u Siriji i Libiji u odsustvu Sjedinjenih Američkih Država, budući da dvije zemlje imaju sposobnost utjecati na obje strane sukoba.

Na temelju toga, scenarij održavanja statusa quo i osciliranja između razdoblja zatišja i eskalacije trenutno se čini kao najizvjesniji, dok bi razvoj događaja na terenu mogao na srednjoročnom planu potaknuti dvije strane prema pregovorima uz rusko ili rusko-tursko posredovanje, smatra istraživač Saeed Al-Haj.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu predložio je 30. septembra ideju da se sukob u Nagorno-Karabahu riješi na “sirijski način”, tako što će se uspostaviti sigurnosni koridor i provoditi zajedničke patrole na područjima koja su predložena za iscrtavanje linija razgraničenja između snaga.

U tom kontekstu, turski vojni stručnjak Ismail Hakki vjeruje da ruska vojna baza Gyumri u Armeniji, u kojoj se nalazi oko 5.000 vojnika, može igrati ulogu baze Hmeimim u Siriji i postati garant za pokretanje mirnog dijaloga u cilju rješavanja sukoba u Nagorno-Karabahu.

Superiornost azerbejdžanske vojske

Hakki za Al Jazeeru kaže da “Turska i Rusija imaju ključnu ulogu u postizanju rješenja za sukob između Azerbajdžana i Armenije. Prema tome, jedini način da se dođe do rješavanja problema na Južnom Kavkazu su pregovori, u skladu s rezolucijama UN-a, koje zahtijevaju da se Azerbejdžanu vrati suverenitet nad Nagorno-Karabahom, da se poštuju prava Armenaca koji žive u toj regiji i da se izbjeglicama omogući povratak, što scenarij Idliba čini najizglednijim kada je u pitanju šansa za postizanje kompromisa između Azerbejdžana i Armenije u dogledno vrijeme.”

Smatra da će Armenija vjerovatno odobriti ovaj scenarij u slučaju da azerbejdžanska vojska nastavi s vraćanjem kontrole nad većim oblastima u regiji, zahvaljujući superiornosti azerbejdžanske vojske zbog turske vojne podrške.

“Među mogućim scenarijima su usmjeravanje napada na megalomanske turske projekte, među kojima su željeznička pruga Baku – Tbilisi – Kars, dalekovod Baku – Ceyhan te planovi za Put svile, o kojim Turska razgovara s Pekingom i Moskvom, u slučaju da Amerika osjeti uznemirenost i odluči da tamo učini nešto.”

Izvor: Al Jazeera